Infekcije rodnice - uzroci, simptomi, vrste i liječenje

Upala rodnice (vaginitis,kolpitis) je posljedica infekcije različitim mikroorganizmima, ali i kemijskim ili fizikalnim podražajima.

Smatra se da svaka spolno zrela žena tijekom života ima barem jednom neki od oblika upale rodnice.

Iako upala može biti blago izražena i bez simptoma, ipak je češće praćena neugodnim simptomima.
 

Prirodna ravnoteža vaginalne mikroflore

Zdrava rodnica producira sekret koji je vlaži i održava čistom na sličan način na koji žlijezde slinovnice djeluju u usnoj šupljini.

Sekret je najčešće proziran ili bjelkast (kad se osuši, na donjem rublju može izgledati i žućkast) i normalan je iscjedak kod spolno zrelih žena.

Izgled sekreta se mijenja tijekom različitih faza menstruacijskog ciklusa, trudnoće, emocionalnog stresa, promjene načina prehrane, uzimanja različitih medikamenata (uključujući kontraceptive) ili spolnog uzbuđenja.

Prirodna pH vrijednost sluznice rodnice u zdravih žena je kisela (od 3,8 do 4,2), što je štiti od infekcija.

Tijekom različitih faza menstruacijskog ciklusa mijenja se i kiselost vagine pa je tako najmanja neposredno prije i za menstruacije, kada su i infekcije najčešće.
 

Čimbenici koji narušavaju vaginalnu mikrofloru

Do upale dolazi zbog promjene u ravnoteži između uobičajenih bakterija prisutnih u rodnici spolno zrele žene i hormonalnih promjena.

Uzroci koji dovode do neravnoteže mogu biti višestruki, primjerice uzimanje različitih lijekova (npr. antibiotika), prečesta i neodgovarajuća uporaba intimnih kupki i dezodoransa, kontraceptivni preparati (oralno ili lokalno), emocionalni stres, spolno prenosive bolesti, česta promjena seksualnih partnera.
 

Simptomi infekcije rodnice

Najčešći znaci infekcije rodnice su:

• obilan vaginalni iscjedak neugodna mirisa
• promjena boje vaginalnog iscjetka (bijeli, sirast ili zelenkast i žućkasto-zelenkast)
• svrbež i peckanje u predjelu vagine
• grčevi ili bol u donjem dijelu trbuha
• peckanje tijekom mokrenja
• bol prilikom spolnog odnosa
• osip ili bradavice u blizini vaginalnog otvora.

Anamnestički podaci i simptomi sami za sebe često nisu dovoljni za pouzdano razlikovanje bakterijske vaginoze, kandidijaze i trihomonijaze

Promijenjen iscjedak, svrbež, peckanje i neugodan miris mogu imati različite uzroke, tako da anamnestički podaci i simptomi sami za sebe često nisu dovoljni za pouzdano razlikovanje uzročnika infekcije.

Stoga je za postavljanje ispravne dijagnoze potreban ginekološki pregled i, po potrebi, laboratorijska obrada što smanjuje mogući rizik od pogrešnog liječenja.
 

NAJČEŠĆE VAGINALNE INFEKCIJE

​Tri najčešće vaginalne infekcije su one izazvane bakterijama, gljivama i Trichomonasom.

Simptomi infekcije mogu biti slični, ali njihovi se uzroci bitno razlikuju, kao i načini tretiranja.

Ako prepoznate bilo koji od gore navedenih simptoma, obvezno posjetite svoga ginekologa.

Bakterijska vaginoza je najčešća upala rodnice i smatra se da obuhvaća više od 50 posto svih upala tog područja.

Rijetko pogađa osobe koje nikada nisu imale seksualne odnose.

Također se navodi da se bakterijska vaginoza ne prenosi putem zahodske daske, posteljine, bazena, jacuzzija niti u dodiru s kontaminiranim površinama.

To nije infekcija koja se prenosi vodom ili predmetima, nego je posljedica poremećaja ravnoteže bakterija u rodnici. Klorirana voda može kod osjetljivih osoba nadražiti intimno područje, no to nije isto što i bakterijska vaginoza. 

Uzroci i čimbenici rizika za bakterijsku vaginozu

Uzrok pojave bakterijske vaginoze je promjena vrste bakterija koje se inače normalno nalaze u rodnici spolno zrele žene. Umjesto Lactobacillusa, u zdravoj rodnici najbrojnije bakterije, dolazi do porasta broja niza drugih (Gardnerella vaginalis, Bacteroides, Mobiluncus i Mycoplasma hominis).

Mehanizam nastanka te pojave nije još točno razjašnjen, ali se smatra da je usko povezan sa spolnom aktivnošću, jer žene koje nisu imale spolne odnose iznimno rijetko imaju bakterijsku upalu.

Čimbenici rizika su i trudnoća, intrauterini ulošci i prečesta uporaba intimnih kupki.

Simptomi bakterijske vaginoze

Najčešći simptomi bakterijske upale rodnice su:

• povećana količina iscjetka
• zelenkast ili bijeli vodenasti iscjedak
• jak, neugodan miris "po ribi"
• pojačan miris i iscjedak neposredno nakon spolnog kontakta.

Više od 50 posto žena ima bakterijsku upalu bez ikakvih simptoma pa mnoge od njih i ne traže liječničku pomoć ili odbijaju liječenje jer "bolesti nema".

Neprepoznata, neliječena ili neodgovarajuće liječena upala rodnice može uzrokovati neplodnost ili dovesti do vanmaterične trudnoće, a kod trudnica i do preranog poroda te rađanja djece s malom porođajnom težinom.

Liječenje bakterijske vaginoze

Liječenje provodi metronidazolom ili klindamicinom.

Aktualne preporuke razmatraju liječenje partnera ponajprije kod određenih osoba s ponavljajućom simptomatskom vaginozom, uz individualnu procjenu i zajedničko odlučivanje.
 

Gljivične infekcije rodnice su vrlo čest uzrok vaginalne iritacije (liječnici procjenjuju da je 3/4 svih žena barem jednom u životu iskusilo gljivičnu infekciju).

Uzroci i čimbenici rizika za vaginalnu kandidijazu

Najčešće je riječ o gljivi Candidi albicans pa se i sama bolest često naziva kandidijaza. Gljive su u malom broju uvijek prisutne u rodnici pa se simptomi upale pojave tek kod naglog povećanja njihova broja.

Čimbenici rizika su trudnoća, nekontrolirana šećerna bolest, uporaba oralnih kontraceptiva, antibiotika i steroida.

Od ostalih čimbenika možemo spomenuti stres, zlouporabu intimnih kupki i dezodoransa te nošenje pripijena donjeg rublja od sintetičkog materijala.
 

Simptomi vaginalne kandidijaze

Muški partneri obično nemaju nikakve simptome, dok se kod žena najčešće javljaju:

• svrbež
• crvenilo i pečenje
• obilan, sirast iscjedak.

Liječenje vaginalne kandidijaze

Gljivične infekcije rodnice liječe se antimikoticima, lokalno, a po potrebi i sistemski.

Kod nekomplicirane vaginalne kandidijaze partner se ne liječi rutinski. Liječenje je potrebno ako partner ima simptome, primjerice upalu i nadraženost glavića penisa.
 

Trihomonijazu uzrokuje jednostanični mikroorganizam, protoza Trichomonas vaginalis, koji u vlažnoj sredini može preživjeti i do 24 sata.

Ubraja se u spolno prenosive bolesti jer je prijenos spolnim putem glavni način prijenosa.
 

Prijenos i simptomi trihomonijaze

Najčešći simptomi trihomonijaze su:

• povećana količina iscjetka žućkasto-zelenkaste boje
• svrbež
• crvenilo rodnice i vanjskog spolovila
• učestala potreba za mokrenjem.

Liječenje trihomonijaze i spolnih partnera

Iako se Trichomonas kod muškaraca najčešće naseli u mokraćnoj cijevi, kod zaraze većina ih nema nikakve simptome. Stoga se moraju liječiti oba partnera, čak i onda kada nemaju nikakve simptome.

Liječenje se sastoji u oralnom (na usta) uzimanju metronidazola.

​Tijekom liječenja trihomonijaze potrebno je izbjegavati spolne odnose sve dok oboljela osoba i njezini spolni partneri ne završe terapiju i dok se simptomi ne povuku.

Istodobno liječenje partnera važno je kako bi se spriječili prijenos i ponovna zaraza.
 

Klasična antiinfektivna terapija upale rodnice usmjerena je prema uklanjanju uzročnika odgovornih za kliničku sliku.

Međutim, višestruka otpornost tretiranih mikroorganizama i nedovoljna djelotvornost lijeka mogu biti razlogom čestih recidiva. Zato se kao dodatak preporučenim oblicima liječenja savjetuje i uporaba antiseptika.

Prednosti lokalno primijenjenih aniseptika su:

• nizak rizik od nuspojava
• nema rezistencije
• u rodnici se postižu mikrobicidne (koje uništavaju) koncentracije
• mogućnost kombinirana liječenja adjuvantima.

Zahvaljujući širokom antimikrobnom spektru djelovanja (na gram pozitivne i gram negativne bakterije, klamidije, mikoplazme, trihomonade, gljive i lipofilne viruse), antiseptici na bazi oktenidina mogu se primjenjivati kao lokalni antiinfektivni terapeutik u slučaju nespecifična vaginitisa. U ostalim slučajevima treba uzeti u obzir dodatnu primjenu s kemoterapeuticima.