Oktenidini - novo razdoblje antiseptika

Bolesti i stanja / Opća medicina Marina Gradinac dr. med.

Oktenidini predstavljaju velik korak naprijed među antisepticima, jer najbolje ispunjavaju zahtjeve za širokim antimikrobnim djelovanjem

Antiseptici su sredstva koja suzbijaju rast ili djelovanje mikroorganizama, bilo sprječavanjem njihova djelovanja ili njihovim uništavanjem, odnosno sredstva koja smanjuju količinu mikroorganizama na razinu koja nije opasna po zdravlje. Naziv antiseptici koristi se najčešće za pripravke koji se nanose na kožu i "živo" tkivo.

Obrambeni mehanizmi u akciji

Ljudski organizam brani se od unosa infekcije brojnim i vrlo učinkovitim mehanizmima:

  • mehaničke barijere - rožnati epitel kože i izlučevine iz žlijezda u koži (znoj i loj);
  • kemijske barijere - kiseli pH želuca, rodnice i mokraćnog mjehura, koji su nepovoljan medij za rast mokroorganizama;
  • fiziološka (nepatogena) mikroflora - na koži i sluznicama štiti od naseljavanja patogenih i uvjetno patogenih (oni koji postaju patogeni tek u određenim okolnostima) mikroorganizama. Svaki zdravi čovjek u sebi ima oko 1014 živih bakterija, od kojih je većina bezazlena, čak i ako se slučajno unese u kiruršku ranu;
  • lokalne barijere - nakupine limfatičnog tkiva (npr. tonzile, Peyerove ploče u sluznici tankog crijeva i limfatični čvorići u crvuljku);
  • makrofagi i limfociti - specijalizirane stanice u površinskim dijelovima sluznice (nos, crijeva) koje u zamku hvataju "uljeze", to jest patogene mikroorganizme, i potom ih predaju obrambenom sustavu.


Sve dok koža i sluznica nisu oštećene i organizam u potpunosti raspolaže obrambenom sposobnošću, infekcije rijetko nastupaju, premda su neki od mikroorganizama u tijelu patogeni ili uvjetno patogeni.

Unatoč svim nabrojanim obrambenim mehanizmima, razlike u građi sluznicu čine mnogo osjetljivijom od kože. A budući da je i gustoća naseljavanja mikroorganizama na sluznici nekoliko puta viša od one na koži, čak i male ozljede mogu izazvati bakterijske infekcije koju uzrokuje fiziološka kožna flora ili povremeno prisutni mikroorganizmi (privremena flora).


Pregled nekih od najčešćih patogenih bakterija:

  • Staphylococcus aureus - najčešći uzrok bakterijskih bolesti kod ljudi
  • Streptococcus pneumoniae - uzrokuje otprilike 95 posto svih bakterijskih upala pluća
  • Neisseria meningitidis - uzročnik bakterijskog meningitisa
  • Escherichia coli - može prouzročiti crijevne infekcije, infekcije urogenitalnog sustava i novorođenački (neonatalni) meningitis
  • Pseudomonas aeruginosa - može napasti praktički bilo koje tkivo i glavni je uzročnik infekcija tijekom hospitalizacije (hospitalna infekcija).

Što znamo o antisepticima

Za dezinfekciju intaktne kože postoje brojni preparati. U antiseptike za kožu ubrajaju se neki klorni preparati, kvarterni amonijevi spojevi, jodofori, bakteriostatske boje, derivati fenola, spojevi heksaklorofena i klorheksidina, anorganski i organski peroksidi i alkohol.

Popis preparata bio bi i duži da mnogi spojevi ne djeluju štetno na tkivo. Tako se samo neki od ovih preparata mogu koristiti i na sluznicama, i to uz dodatna ograničenja u uporabi. U antisepsi sluznica i rana pred antiseptike se postavljaju mnogo stroži kriteriji, zbog osjetljivosti sluznice i velike moći resorpcije s njezine površine u organizam te posljedično mogućega sustavnog toksičnog djelovanja.

Alkoholi su kontraindicirani za primjenu na sluznicama zbog njihove toksičnosti, bolne reakcije koju izazivaju i velike resorpcije preko sluznica.

Vodikov peroksid djeluje otpuštanjem kisika, a antiseptički učinak traje samo to kratko vrijeme. Dodatni nedostatak je što mu se učinak bitno smanjuje u prisutnosti organske tvari.

Klorheksidin još uvijek se često upotrebljava. Nedostatak mu je slaba djelotvornost na gram negativne bakterije. Za dezinfekciju rana mora se priređivati 0,05-postotna otopina, koja se dodatno mora sterilizirati, što ga čini nepraktičnim u ambulantnoj primjeni.

Od jodnih preparata, najčešćoj uporabi je spoj joda s povidonom koji sadrži devet do 12 posto joda u suhoj podlozi. Kod uporabe na ranama i velikim površinama ogoljele kože može se pojaviti lokalna iritacija, osjetljivost na povidon jodid ili sistemski učinci poput metaboličke acidoze, hipernatrijemije i bubrežnog oštećenja. Uporaba jodnih antiseptika kontraindicirana je kod bolesti štitnjače, pacijenata koji imaju dermatitis herpetiformis Duhring, kod poznate preosjetljivosti na jod, u trudnoći, tijekom dojenja, kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci te prije i poslije primjene radioaktivnog joda. Slabo produljeno djelovanje i intenzivna smeđa boja dodatni su argumenti za izbjegavanje jodnih antiseptika.

Oktenidini - doprinos poboljšanoj antisepsi

Sintezom oktenidina (octenidindihidrochlorida) stvoren je znatan doprinos razvoju antiseptika, jer od svih dosad najbolje ispunjava zahtjeve za širokim antimikrobnim djelovanjem.

Posljednjih petnaest godina mikrobiolozi su u brojnim radovima opisali ispitivanje antimikrobne učinkovitosti octenidina u sinergističkoj kombinaciji s fenoksietanolom. Ispitivanja su potvrdila sljedeće činjenice:

  • ima najširi spektar djelovanja: učinkovit je na gram pozitivne i gram negativne bakterije, klamidije, mikoplazme, trihomonade, gljive i viruse;
  • ima brz početak antimikrobnog djelovanja (unutar 30 sekundi) i produljeno ostatno (rezidualno) djelovanje dulje od 24 sata,
  • ima odličnu lokalnu podnošljivost bez bola i iritacije;
  • ne resorbira se kroz kožu i sluznice i nema sustavno djelovanje;
  • klinički je dokazano da nema teratogeno, mutageno ni karcinogeno djelovanje, pa je dopuštena uporaba kod trudnica i dojilja te djece svih uzrasta;
  • stabilan je u pH području od 1,2 do 12,2;
  • nema stvaranja otpornosti (rezistencije) mikroorganizama;
  • nije osjetljiv na svjetlo i može se sterilizirati u vodenoj otopini do temperature 130 °C bez gubitka kvalitete ili smanjenja učinkovitosti.


Uz ove klinički potvrđene osobine, octenidin ima dosad najbolja svojstva u praktičnoj primjeni:

  • dug rok valjanosti (tri godine nakon otvaranja pakiranja);
  • dobru prihvaćenost kod pacijenata (bezbolan u primjeni, bez neugodna mirisa);
  • bezbojan, ne ostavlja mrlje na odjeći.

Najnovija klinička ispitivanja potvrđuju i djelotvornost lokalne uporabe antiseptika na sluznicama kao učinkovitu alternativu specifičnim kemoterapeuticima. Prednosti lokalno primijenjenih antiseptika su: mali rizik od popratnih djelovanja, nema rezistencije, mikrobicidna koncentracija (koja uništava) postiže se na željenom mjestu (npr. u rodnici).

Izvanredan je i u tretiranju kroničnih rana (npr. ulcus cruris, dekubitus, dijabetičko stopalo), za tretman upalnih promjena na sluznicama (afte, stomatitis, vulvovaginitis...), ali i kao pomoćno sredstvo kod kožnih gljivičnih oboljenja.

Datum objave članka: 1. 4. 2009.