Kako postupiti s opeklinom

Bolesti i stanja / Kirurgija Aleksandra Munjiza dr. med., spec. opće kirurgije

Liječenje opeklina na većoj površini često je dugotrajno i zahtjevno, a bakterijske infekcije i superinfekcije gotovo su pravilo

Što napraviti u sklopu prve pomoći

Opekline su ozljede koje mogu nastati djelovanjem visokih temperatura, kemijskih tvari, električne energije ili zračenja. O težini, tj. zahvaćenoj površini i dubini oštećenja ovisi i liječenje.

Prema stupnju zahvaćene površine i dubini oštećenja tkiva razlikujemo nekoliko stupnjeva:

  • 1. stupanj - najčešće zahvaćen samo površinski sloj kože (epidermis); crvenilo; manja bolnost; npr. sunčane opekline
  • 2.a stupanj - zahvaćen površni sloj srednjeg sloja kože (dermisa); crvenilo; mjehuri ispunjeni prozirnom tekućinom; bol jače izražena; npr. kratkotrajni kontakt s plamenom ili vrelom tekućinom
  • 2.b stupanj - zahvaćen dublji sloj dermisa; izrazito oticanje; crvenilo; bol još jače izražena
  • 3. stupanj - zahvaćeni svi slojevi kože; tkivo blijedo; bolnost se ne osjeća (destrukcija živčanih završetaka)
  • 4. stupanj - zahvaćene duboke strukture (krvne žile, mišići, kosti).



Prva pomoć

  • bez obzira na izvor topline, najvažnije je zahvaćeni dio hladiti hladnom vodom (ne ledenom!) tijekom nekoliko minuta (tuširanjem ili uranjanjem u vodu)
  • ako je odjeća natopljena vrućom tekućinom, skinuti je, ali ne na silu. Za kožu zalijepljene komade tkanine izrezati, nikako ne nasilno odvajati
  • ako su opečene ruke, skinuti sav nakit zbog mogućeg oticanja
  • ne bušiti nastale mjehure
  • na opeklinu ništa ne stavljati, posebno ne masti, ulje, prašak ili nešto slično
  • opeklinu pokriti čistom tkaninom
  • ovisno o stupnju opečene površine i dijelu tijela, može biti potrebna imobilizacija (npr. ruke ili noge)
  • zbog procjene stanja obratiti se liječniku.

Kad je hospitalizacija neizbježna

Opekline koje zahtijevaju liječnički nadzor, a u zahtjevnijim slučajevima i monitoring u jedinici intenzivnog liječenja ili operativno liječenje, liječe se na odjelima za opekline, a jedini takav specijalizirani odjel u Hrvatskoj je Odjel za opekline Klinike za traumatologiju Zagreb, uz Odjel za opekline Klinike za dječje bolesti Klaićeva.

U načelu, hospitaliziraju se osobe s većom opečenom površinom tijela (iznad 10 - 12 posto) ili ovisno o zahvaćenoj regiji. Tako je obvezna hospitalizacija u slučajevima opeklina lica, šaka i spolovila, pa i onda kad je riječ o manje opečenoj površini. Na odjel za opekline često se upućuju i ambulantni bolesnici koji nakon primarne obrade opekline manje površine i nižeg stupnja trebaju kontrolne preglede.

Što opsežnije, to zahtjevnije

Tretman se sastoji od procjene veličine i dubine opekline, zaštite protiv tetanusa (AnaTe) i primarne kirurške obrade opekline. Kasnije liječenje zahtijeva redovito previjanje, uz primjenu odgovarajućih lokalnih preparata.

Opekline trećeg stupnja, promjera većeg od 1,5 cm, zahtijevaju hospitalizaciju i operativno liječenje, jer mogu zarastati jedino epitelizacijom s rubova, što nakon dugotrajna zarastanja rezultira krajnje neestetskim ožiljcima.

Opsežne opekline koje su zahvatile više od 40 posto tjelesne površine zahtijevaju intenzivno liječenje u smislu oživljavanja tijekom opeklinskog šoka, kontinuiranu infuzijsku terapiju uz praćenje vitalnih funkcija i sve terapijske intervencije u smislu korekcije elektrolita, parenteralne prehrane i po potrebi antibiotskog liječenja.

Bolesnici s unutarnjim opeklinama vrlo često u početku liječenja trebaju mehaničku ventilaciju (intubacija), koja je kod produljena liječenja nužno povezana s traheotomijom.

Liječenje opeklina na većoj površini vrlo je često dugotrajno i zahtjevno, a komplikacije kao što su bakterijske infekcije i superinfekcije gotovo su pravilo. Otvorene površine idealna su vrata za prodor mikroorganizama u krv, pa se tada mogu očekivati i septičke komplikacije, koje zahtijevaju intenzivno liječenje i stalan nadzor. 

Tijekom liječenja bolesnika se nastoji što prije mobilizirati, pa se provodi kontinuirana fizikalna terapija, čak i najtežih bolesnika, kako bi se spriječilo ukočenje. Nakon otpusta preporučuje se nastaviti s fizikalnom terapijom kako bi se postigao puni opseg pokreta, uz redovite kontrole i pridržavanje uputa za njegu kože i ožiljaka te zaštitu od ultraljubičastog zračenja, s obzirom na to da se na opečenim dijelovima kože može očekivati hiperpigmentacija i hipopigmentacija unutar gotovo dvije godine.

Ožiljci česti pratioci

Ožiljci su posljedica prirodnog procesa zacjeljivanja u cilju obnove zaštitne funkcije kože. Njihova veličina i zamjetljivost ovise o veličini i duljini zacjeljivanja, o tome prati li prirodne nabore kože, a svakako i o reakciji kože na traumu.

Opekline trećeg stupnja, a katkad i drugog B stupnja, ovisno o biološkom odgovoru pojedinca, rezultiraju reljefom kože koji većina bolesnika estetski teško prihvaća, naravno ovisno o lokalizaciji. Ožiljci mogu narušavati i funkciju pojedinog ekstremiteta ili fine pokrete šake, što kod mlađih ograničava kretnje i radnu sposobnost, a u nekim slučajevima dovodi i do znatnog invaliditeta.



Danas su razvijene tehnike koje mogu umanjiti kozmetički neprihvatljive ožiljke, a većina njih rutinski se provodi u dermatološkim ambulantama, uz lokalnu anesteziju, ovisno o postupku. No, ožiljci kao posljedica opeklina često zahtijevaju plastično-rekonstruktivne zahvate, najčešće u općoj anesteziji i u domeni su specijalista plastično-rekonstruktivne kirurgije. Ipak, unatoč svim mogućnostima koje današnja medicina pruža, niti jedan ožiljak ne može biti u potpunosti „izbrisan” s površine kože i ne postoji tehnika koja bi mogla izgled kože dovesti u stanje prije ozljede.

Datum objave članka: 1. 8. 2007.
izdvojeni proizvodi