ORALNI SEKS: sada je vodeći čimbenik rizika za rak grla

U posljednja dva desetljeća na zapadu je došlo do rapidnog porasta raka grla, do te mjere da su ga neki nazvali epidemijom. Razlog tome je veliki porasta specifične vrste raka grla koji se naziva rak orofarinksa (područje tonzila i središnjeg dijela ždrijela).

Glavni uzrok ovog raka je humani papiloma virus, koji je ujedno i glavni uzročnik raka vrata maternice. Orofaringealni rak sada je postao češći od raka vrata maternice u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu.

„Humani papiloma virusi (HPV) naziv je za uobičajenu skupinu virusa koji većini ljudi ne uzrokuju probleme, ali mogu uzrokovati genitalne bradavice i rak.“

 

S obzirom da se HPV prenosi spolnim putem, glavni čimbenik rizika za rak orofaringeusa je broj životnih seksualnih partnera, a posebice oralni seks. Oni koji imaju šest ili više životnih partnera za oralni seks imaju 8,5 puta veću vjerojatnost da će razviti orofaringealni rak od onih koji ne prakticiraju oralni seks.

Studije trendova ponašanja pokazuju da je oralni seks vrlo raširen u nekim zemljama. U studiji provedenoj u Ujedinjenom Kraljevstvu na gotovo 1000 ljudi koji su bili podvrgnuti tonzilektomiji (operativni zahvat odstranjenja tonzila) iz razloga koji nisu povezani s rakom, 80 posto odraslih izjavilo je da je prakticiralo oralni seks u nekom trenutku svog života. Ipak, na sreću, samo mali broj tih ljudi razvije rak grla. Zašto je tako, nije jasno.

Prevladavajuća teorija je da većina nas dobije HPV infekciju koje se u potpunosti riješi. Međutim, mali broj ljudi ne može se riješiti infekcije, možda zbog kvara u određenom aspektu njihova imunosnog  sustava. Kod tih pacijenata virus se može neprestano umnožavati i tijekom vremena integrirati na nasumičnim mjestima u DNK domaćina, od kojih neki mogu uzrokovati da stanice domaćina postanu kancerogene.

Cijepljenje mladih djevojaka protiv HPV-a provodi se u mnogim zemljama kako bi se spriječio rak vrata maternice. Sada postoji sve više, iako još neizravnih dokaza, da bi cjepivo također moglo biti učinkovito u prevenciji infekcije HPV-om u ustima. Postoje i neki dokazi koji upućuju na to da su dječaci također zaštićeni „imunitetom stada” u zemljama u kojima postoji visoka procijepljenost djevojčica (preko 85 posto). Uzeto zajedno, nadamo se da će to za nekoliko desetljeća dovesti do smanjenja raka orofarinksa.

„Imunitet stada podrazumijeva stanje u kojem je većina ljudi u određenoj zajednici zaštićena od virusa i bolesti koju on uzrokuje, i to do te mjere da osobe koje nisu imune na virus također ne mogu razviti bolest jer ih štiti imunost drugih osoba. Drugim riječima, imunitet krda može usporiti širenje virusa u zajednici.“

To je dobro i s javnozdravstvene točke gledišta, ali samo ako je obuhvat među djevojčicama visok, tj. preko 85 posto, i samo ako se ostane unutar obuhvaćenog "stada". To, međutim, ne jamči zaštitu na individualnoj razini, posebno u ovo doba međunarodnih putovanja. Na primjer, ako netko ima spolni odnos s osobom iz zemlje s niskom procijepljenošću to zasigurno ne pruža zaštitu (npr. u SAD-u, gdje je samo 54,3 posto adolescenata u dobi od 13 do 15 godina primilo dvije ili tri doze cjepiva protiv HPV-a 2020. godine).

Ova preporuka navela je nekoliko zemalja, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Australiju i SAD, da prošire svoje nacionalne preporuke za cijepljenje protiv HPV-a na dječake - što se naziva rodno neutralna politika cijepljenja.

Međutim, univerzalna politika cijepljenja ne jamči dobru procijepljenost jer postoji značajan udio nekih populacija koje se protive cijepljenju protiv HPV-a zbog zabrinutosti oko same nužnosti cijepljenja, sigurnosti ili, što je rjeđe, zabrinutosti oko poticanja promiskuiteta.

Paradoksalno, postoje neki dokazi iz populacijskih studija da, vjerojatno u nastojanju da se suzdrže od penetrativnog odnosa, mlade odrasle osobe umjesto toga mogu prakticirati oralni seks, barem u početku.

Pandemija koronavirusa donijela je i svoje izazove. Prvo, dopiranje do mladih ljudi u školama nije bilo moguće neko vrijeme. Drugo, postoji sve veći trend općeg oklijevanja u pogledu cjepiva ili stavova protiv cijepljenja u mnogim zemljama, što također može pridonijeti smanjenju prihvaćanja cjepiva.

Kao i uvijek kada se radi o populaciji i ponašanju, ništa nije jednostavno ili izravno.