VITAMIN D: utječe li težina na to koliko koristi imamo od tog vitamina?

Čak 40 posto Europljana ima manjak vitamina D, s tim da je veća vjerojatnost da će biti pogođeni ljudi s tamnom kožom. Druga skupina za koju postoji veća vjerojatnost da će biti pogođena nedostatkom vitamina D su ljudi s pretilošću.

Razmjeri i vrsta tog utjecaja nisu poznati, ali nedostatak vitamina D okrivljen je za porast stope dijabetesa tipa 1 i dijabetesa tipa 2, multiple skleroze i raznih autoimunih stanja. Ovaj nedostatak također je povezan s rizikom od raka i lošijim ishodima liječenja raka. Pretilost je također čimbenik rizika za mnoga od ovih stanja.

Istraživanja sve više pokazuju da nadoknada vitamina D kod pretilih osoba, definiranih kao osobe s indeksom tjelesne mase (ITM) iznad 30, ne ispravlja nedostatak tog vitamina jednako učinkovito kao kod osoba s indeksom tjelesne mase ispod 25.

Dr. Linia Patel, savjetnica dijetetičarka, sportska nutricionistica i glasnogovornica British Dietetic Association, rekla je u intervjuu za Medical News Today da je njezino vlastito istraživanje na kohorti od 2842 osobe mlađe od 40 godina u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo da je nedostatak vitamina D povezan s višim indeksom tjelesne mase i opsegom struka.

ITM je mjera koja ukazuje na ukupnu masnoću ili tjelesnu masnoću, a mjerenje struka ukazuje na količinu visceralne masnoće koju pojedinac može imati na trbuhu.

"Imamo dva problema", rekla je dr. Patel. “Za početak, vidjeli smo da ljudi koji su pretili imaju nižu razinu vitamina D. A onda čak i kada im date dodatak, razina vitamina D ne ide tako visoko kao kod ljudi koji imaju 'normalnu težinu'. To je jedan problem.”

"Ako imate viši ITM, više ste izloženi riziku od kardiometaboličkih čimbenika rizika, a ono što je fantastično za mene, kao dijetetičara javnog zdravstva, jest to da ako ljudima dodamo vitamin D, smanjujemo taj rizik", rekla je. Problem je u tome što su savjeti o nadoknadi vitamina D 'jedna veličina za sve', s malo pozornosti koja se pridaje različitim populacijama“, rekla je.

Potencijalna uloga koju nedostatak vitamina D može odigrati u povećanju rizika od razvoja različitih stanja je kontroverzna, a mnoga ispitivanja i studije pokazuju neuvjerljive rezultate.

Također je moguće da su istraživanja postavljala pogrešna pitanja, rekla je dr. Patel i pojasnila: “Mnoga druga istraživanja koja su provedena u vezi s vitaminom D nisu se posebno bavila pravim pitanjem. Dakle, možete vidjeti da su istraživanja u ovom području proturječna. Mnoga istraživanja zapravo pokazuju da suplementacija vitaminom D ne čini razliku, ali neka pokazuju da suplementacija vitaminom D čini razliku u smanjenju utjecaja čimbenika rizika.”

“I mislim da radovi koji su pokazali da to ne čini razliku, možda ne koriste dovoljno visoke doze i možda ne postavljaju prava pitanja u smislu onoga što, zapravo, gledamo? Gledamo li kad ljudi umiru? Gledamo li njihov rizik od bolesti? Stoga mislim da nam samo trebaju specifičnija i kvalitetnija istraživanja u ovom području,” dodala je.

Studija VITAL nastojala je utvrditi učinke dodatka vitamina D i omega-3 na rak i kardiovaskularne događaje u skupini od 25.871 odrasle osobe u Sjedinjenim Državama.

Početni rezultati ispitivanja objavljeni su u časopisu New England Journal of Medicine 2019. i pokazali su da, iako nadoknada vitamina D nije smanjila rizik od raka, kardiovaskularnih bolesti ili prijeloma kostiju u kohorti, rizik od smrti povezane s rakom bio je reduciran prihranom.

Međutim, daljnja analiza rezultata pokazala je drugačiju priču kada su ispitivane osobe podijeljene prema ITM-u. Za ljude koji su imali ITM ispod 25, nadoknada vitamina D bila je povezana s 24 posto nižom učestalošću novih slučajeva raka, 42 posto nižom smrtnošću od raka i 22 posto nižom učestalošću novih slučajeva autoimunih bolesti u usporedbi s placebom.

Ovaj se učinak nije pojavio kod osoba s prekomjernom težinom ili pretilošću, što je navelo istraživače da provedu daljnju analizu kako bi kvantificirali razliku utjecaja nadoknade vitamina D na ljude s različitim ITM-om. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u JAMA Trusted Source.

Istraživači su promatrali razinu vitamina D kod 16.515 sudionika prije i nakon nadoknade, kao i njihov ITM.

Ovaj rad pokazuje da su oni s ITM-om ispod 25 imali manju vjerojatnost da će uopće imati nedostatak vitamina D te da je vjerojatnije da će se njihov nedostatak vitamina D ispraviti nadoknadom tog vitamin u usporedbi s osobama čiji je ITM iznad 30.

Autori su predložili da bi ta razlika mogla biti posljedica razlike u aktivnosti paratireoidnog hormona koji inače stimulira proizvodnju vitamina D u bubrezima kad ga u tijelu nedostaje.

U ljudi s ITM-om ispod 25 istraživači očekuju da postoji obrnuti odnos između razine vitamina D i razine paratireoidnog hormona, ali razina na kojoj dodatak vitamina D može sniziti razinu paratireoidnog hormona vjerojatno će biti viša kod pretilih osoba.

Profesorica JoAnn Mason, profesorica medicine na Medicinskom fakultetu Harvard i glavna istraživačica ispitivanja VITAL izjavila je da se “paratireoidni hormon nije toliko smanjio kao odgovor na nadoknadu vitamina D kod onih s višim ITM-om.”

Tim još želi istražiti čini li doza vitamina D ikakvu razliku kod osoba s različitim ITM-om, kao i promatrati ekspresiju gena kod ljudi kada im se daje dodatak vitamina D.

Prof. Mason je dodala: “Stvarno vjerujemo da treba više pozornosti posvetiti indeksu tjelesne mase i pretilosti kao čimbeniku koji modificira ili moguće prigušuje učinke nadoknade vitamina D. Jer ako to ne uzmete u obzir, zapravo možete pogrešno protumačiti ispitivanje vitamina D.”