Antihipertenzivni učinak joge

Kad je riječ o uzrocima visokoga krvnog tlaka (hipertenzije), zapadnjački orijentirana suvremena medicina će ih još uvijek u velikom broju slučajeva uvrstiti u grupu idiopatskih, dakle onih koji nisu razjašnjeni niti definirani.

Pokušavajući nanizati uzroke hipertenzije prema njihovoj učestalosti, na prvome mjestu uglavnom se nalaze bolesti bubrega koje, ako se pravodobno ne liječe, mogu dovesti do povišenja krvnog tlaka. Kad zbog bolesti oslabi funkcija bubrega, slabi i njihova sposobnost izlučivanja za organizam štetnih tvari, zbog čega dolazi do postupna "samotrovanja".

U nastanku hipertenzije određenu ulogu imaju i naslijeđe, stres, poremećaj u radu endokrinih žlijezda, aterosklerotski proces, pretilost, šećerna bolest, srčane greške, loše životne navike (npr. pušenje, premalo kretanja)...

Prema jogijskoj znanosti, među uzrocima hipertenzije psihički čimbenici su na prvome mjestu. Jogiji psihu i njezine poremećaje smatraju glavnim uzročnicima svih bolesti. Na drugome je mjestu, tvrde, takozvani pranični uzrok ili poremećaj energetskih tokova u tijelu (prana = svemirska energija koja kola tijelom sustavom od 72.000 provodnika ili nadija).

U nekim klasifikacijama na trećem mjestu su stres i osobine ličnosti koje inkliniraju pojavi hipertenzije. Iako ova grupa u suštini spada pod psihološke uzroke, jogiji je posebno izdvajaju radi bolje preglednosti.
Tek u posljednjoj kategoriji drevni će ajurvedski liječnici navesti fizičke uzroke identične stajalištima zapadnjačke medicine (npr. naslijeđe, prehrana, pretjerana količina soli itd), a posebnu grupu čine uzroci vezani uz nezdrave životne navike (pušenje, nekvalitetno spavanje, nekretanje, alkoholizam itd.)

"Moć naših misli preusmjerava tokove energije u tijelu. Kojim će se (nenormalnim) putovima početi kretati energija i na koji će se način taj poremećaj energetskog sklada odraziti na naše tijelo, ovisi o čovjeku, njegovu psihičkom ustrojstvu i tu nema jedinstvena pravila", objašnjava Svami Shankardevananda. Primjerice, on smatra da će jednaka stresna situacija i jednaki (negativni) psihički impuls kod neke strašljive osobe izazvati reakciju u smislu ubrzana pulsa, proljeva ili poremećaja disanja, a kod nekoga drugog tipa osobnosti rezultirati potištenošću, depresijom, melankolijom i sl. U svakom slučaju, kao i svaki neprijatelj, poremećaj energije najprije pogađa najslabije točke našega fizičkog tijela. U slučaju hipertenzije, to je sustav krvnih žila.

Svojedobno je Patanjali Joga Institute iz Hyderabada (Indija) izveo eksperiment na pacijentima koji su bolovali od esencijalne hipertenzije i redovito primali lijekove protiv povišenoga krvnog tlaka. Poslije kliničkog pregleda uslijedilo je redovito vježbanje asana i nekih tehnika disanja, uz redukciju unosa soli putem hrane. Tlak im je redovito mjeren nekoliko puta dnevno, a posebno prije i poslije vježbanja. Istodobno, postupno se smanjivala upotreba lijekova (u nekim slučajevima klasični lijekovi zamijenjeni su onima iz drevne ajurvedske medicine).

Rezultati su u cijelosti objavljeni u izvještaju Quarterly Progress Report (30. rujna 1972.), a posebno je zanimljiv slučaj 55-godišnjaka koji je do tada više od pet godina liječen rezerpinom, najjačim lijekom u to vrijeme. Nakon samo nekoliko dana liječenja jogom njegov se tlak toliko smanjio da je potpuno prestao uzimati lijek, a tlak mu je s početne vrijednosti 230/120 mmHg prije liječenja pao na 130/80 mm Hg.
Zanimljiv je i primjer 48-godišnjakinje koja je tijekom liječenja odbila uzimati bilo kakve lijekove i nije se htjela pridržavati ograničenja unosa soli. Njezin je tlak s početnih 190/104 mmHg samo uz pomoć joge snižen na 140/90 mmHg, a kasnije, uz neke ajurvedske lijekove, i na 110/77 mm Hg.

Američki liječnik K. K. Datey sa suradnicima (Desmukh, Dalvi, Vinekar) je u KEM bolnici u Bombayu u liječenju povišenog tlaka koristio jednostavnu jogijsku vježbu shavasane (opušteno ležanje na leđima, lagano razmaknutih nogu i ruku opuštenim uz tijelo, dlanovi okrenuti gore) i trbušnog disanja. U svom izvještaju "Shavasana kao jogijska tehnika protiv povišenog tlaka" Datey najprije tvrdi kako kod pacijenata kod kojih je postojala velika zakrčenost krvnih žila nije zabilježen osjetan pozitivan rezultat vježbanja. Međutim, u grupi pacijenata koji su vježbanje započeli u ranijem stadiju bolesti zapaženi su vrlo vrijedni rezultati. Citiramo dio Dateyeva izvješća: "Kod većine pacijenata utvrđeno je opće poboljšanje zdravlja. Većina više nije imala tegobe poput glavobolja, nervoze, vrtoglavice, razdražljivosti i nesanice, a smanjio se i broj ostalih simptoma bolesti, uz osjetno poboljšanje kondicije. Popratnih učinaka nije bilo. Ovakva terapija, s obzirom na jednostavnost vježbi, otvara novi široki put za liječenje povišenoga krvnog tlaka".

Mnoga istraživanja (među njima i dr. Davida Orm-Johnsona, psihologa iz Teksasa) dokazala su da se kod osoba koje meditiraju poboljšava stabilnost autonomnoga živčanog sustava i smanjuje anksioznost, a samim time postaju otpornije na stres.

Uz to, istraživanja Wallacea, Silvera, Millsa, Dillibecka i Wagnera, provedena na uzorku od 112 sljedbenika transcendentalne meditacije, pokazala su da TM meditanti imaju znatno niži krvni tlak od cjelokupne populacije, a japanska istraživanja na budističkim svećenicima (koji su meditirali po pet sati dnevno) upućuju na nevjerojatno otporan živčani sustav i minimalne oscilacije tlaka, čak i u iznimno stresnim okolnostima.

Na što nas upozoravaju ovi podaci? Na nedvojbenu vezu psihičkog i fizičkog, na blisku uvjetovanost fizičkih procesa i njihovih psihičkih uzroka. Jogijska znanost ovdje bi dodala cijelo jedno poglavlje o međusobnoj uvjetovanosti rada (i poremećaja) endokrinih žlijezda, emocija, mozga i hipertenzije. Kad je riječ o endokrinološkom čimbeniku kao uzroku ili okidaču nastanka povišenoga krvnog pritiska, jogiji ukazuju na narušavanje ravnoteže u radu nadbubrežnih žlijezda i štitnjače, te njihove veze sa živčanim sustavom.

I na kraju, treba spomenuti jogijsko učenje o (pogrešnom) načinu života i poremećenim međuljudskim odnosima kao uzrocima hipertenzije. Jogijske se spoznaje uglavnom poklapaju sa stajalištima Zapada, gdje je taj fenomen odavno počeo ubirati svoj tragični danak. Uostalom, podaci da trećina Amerikanaca pati od hipertenzije te da je polovica smrtnih slučajeva posljedica bolesti srčanožilnog sustava, dovoljno govore sami za sebe.

"Zapadnjaci skloni brzom i ekspeditivnom rješavanju problema najčešće posežu za lijekovima kako bi se riješili hipertenzije", kaže jogi S. V. Devananda, a podaci o utrostručenim dozama proizvedenih sedativa samo u SAD-u u odnosu na prošlo desetljeće samo podupiru njegovo mišljenje. "No, lijekovi ne rješavaju problem i ne uklanjaju stresne situacije. Oni samo privremeno pomognu, a na dulji rok situaciju čine još gorom, jer narušavaju prirodne ritmove tijela."

Valja zaključiti kako je joga jedan od načina prirodnog i učinkovitog suprotstavljanja hipertenziji. Širok raspon njezinih tehnika, vježbi, seansi opuštanja i pravila zdravog života, dopunjenih moralnim i etičkim postulatima koji imaju za posljedicu skladne odnose u socijalnoj sredini, idealna su podloga za sigurnu prevencije hipertenzije.