Badem - druga riječ za njegu kože

Biljna ljekarna / Biljke od A do O dr. sc.   Stribor Marković fitoaromaterapeut

Badem je jedna od prvih asocijacija na kozmetiku, njegu koja nas prati od prvih dana života do duboke starosti i uvijek jednako godi

Ako vas u rano proljeće put nanese na neke od naših jadranskih otoka, nemojte da vas iznenadi snijeg na nekim stablima. To cvate badem - nježni bijeli cvjetovi ostaju u posebnoj uspomeni, otkrivajući i čari i teške dane nekih drukčijih vremena kad je Mediteran živio od maslina, vinove loze, limuna, naranči i badema. Danas je badema u Hrvatskoj sve manje, ali to ne znači da je izgubio na značenju u svijetu. Badem je bio i ostao neprijeporni simbol kozmetike. Kozmetički marketing "prošetao" je cijeli niz ulja, od argana, lješnjaka, marelice, makadamije..., ali visoko iznad njih na tronu je ostao badem, jedna od prvih asocijacija na kozmetiku, njegu koja nas prati od prvih dana života do duboke starosti i uvijek jednako godi.

Dio europske i azijske tradicije

Divlji bademi i dan-danas rastu na području Bliskog istoka. Ljudi su bili oduvijek fascinirani ne samo ljepotom ove biljke, nego i jestivim plodovima. Stoga su, prije svih pisanih tragova, proširili ovo maleno stablo ne samo po cijelom Mediteranu, nego i po područjima današnjeg Irana i Indije. Postoje dvije vrste, točnije varijeteta badema: slatki badem, Prunus dulcis (Mill.) D.A. Webb var. Dulcis i gorki badem, Prunus dulcis (Mill.) D.A. Webb var. amara.

Zanimljivo, badem pripada botanički u veliku obitelj ruža, a fascinacija bademom u prehrani i kozmetici sliči na fascinaciju ljudi ružama. I ruža i badem potječu s Bliskog istoka i ovim danas nemirnim područjima imamo zahvaliti na ljubavi prema obitelji ruža. Kad vidite plod badema, odmah postaje jasno da je badem direktni srodnik breskve i marelice, te možemo biti zahvalni što nam je priroda općenito podarila cijeli niz voćki ukusnih plodova iz roda Prunus. Badem je postao dio europske i azijske tradicije i bez njega je nemoguće zamisliti mnoga jela -npr. originalna libanonska baklava umjesto oraha sadrži badem.

Što je to tako posebno

Badem je inače malo stablo visoko do deset metara, relativno uskog debla (oko 30 cm kod starijih primjeraka). Listovi su izduženi i vrlo su slični listovima breskve, plod je dugo zelen, a kasnije pod utjecajem sunca blago pocrveni. Vanjski dio ploda (egzokarp) kod srodnice breskve ili marelice je jestiv, no kod badema nije ugodna okusa. Tvrda koštica (endokarp) sadrži sjemenku koja nam je kod badema najzanimljivija. Ona sadrži oko 25 posto ugljikohidrata, te oko 50 posto biljnog ulja. Bez obzira na visok udio masti, pripada u skupinu zdravih namirnica zbog visokog udjela vlakana, vitamina E i zdravih ugljikohidrata. Badem je nezaobilazan sastojak slanih i slatkih jela, a ima i reputaciju da smanjuje želučane tegobe.

Najbitniji sastojak badema je ulje, koje ne samo da se koristi u kozmetici, nego je i aktivna i pomoćna tvar u farmaceutskoj industriji. Stoga je kvaliteta bademova ulja propisana u europskoj farmakopeji. Sadrži 62 do 86 posto oleinske kiseline, 20 do 30 posto linolne kiseline, te do 0,9 posto tzv. neosapunjivih tvari, koje su po svojoj strukturi uglavnom fitosteroli. Smatra se da dobro uravnotežen omjer jednostruko nezasićenih masnih kiselina, poput oleinske, i višestruko zasićenih masnih kiselina, kao što je linolna, te ugodna tekstura i optimalna mazivost pridonose njegovu povoljnom učinku na ljudsku kožu i sluznice.

Odakle miris badema?

Karakterističan miris badema potječe od inače vrlo otrovnog spoja vodikova cijanida, koji enzimski nastaje iz amigdalina i prunasina. Gorki badem sadrži daleko veću razinu i stoga se u prehrani uglavnom koriste slatki bademi, koji sadrže posve bezopasnu razinu tih spojeva. Veća razina amigdalina i prunasina daje gorkim bademima upravo takav karakterističan okus, no ti spojevi općenito se nalaze u rodu Prunus, uključujući i sjemenke marelice, breskve i šljive.

Samo ulje badema može se dobiti iz gorkih i slatkih badema. Hladno prešano ulje slatkog badema ima samo blagi miris badema, dok hladno prešano ulje gorkog badema ima iznimno snažan miris cijanida koji podsjeća na poznato alkoholno piće amaretto. U XIX. stoljeću ovakvi su cijanidni spojevi iz gorkog badema (bademova voda, odnosno voda gorkih badema), ili iz biljke lovor višnje, bili lijek protiv kašlja kod male djece, pogotovo kod teških bolesti kao što je hripavac ("magareći kašalj"). Naime, cijanidi su otrovi koji koče disanje stanice, ali u manjoj količini, koja nije toksična, potiču centar za disanje u mozgu, čime se olakšava disanje i privremeno smiruje kašalj. Ovaj oblik liječenja do sredine dvadesetog stoljeća potpuno je nestao zbog dvojbene sigurnosti, odnosno potencijalne toksičnosti. Bademova voda još se neko vrijeme zadržala u "Pavlovićevoj kremi" za njegu beba, ali je krajem 90-ih godina osnovna receptura izmijenjena, te je primjena cijanidnih spojeva postala prošlost.

Ipak, prije nekoliko godina cijanidni spojevi (amigdalin) postali su iznimno popularni kao "lijek protiv tumora". Teorija, više-manje nikad dokazana, je tvrdila kako su upravo tumorske stanice posebno osjetljive na cijanide nastale iz amigdalina, odnosno da baš tumorske stanice pojačano stvaraju cijanide iz amigdalina i tako ubijaju same sebe. U doba popularnosti ove teorije ljudi su se sjetili upravo roda badema (Prunus), odnosno ulja i koštica gorkog badema i marelica. Spretni prevaranti odmah su prepoznali priliku i inače jeftino ulje gorkih badema i marelice počelo je dosezati nevjerojatne cijene, premda samo ulje gorkih badema sadrži vrlo male razine amigdalina. Kako to već biva kad se počne manipulirati ozbiljnim bolestima, zabilježeni su i slučajevi trovanja predoziranjem košticama marelica. Nakon prilična broja individualnih razočaranja, ulja marelice i gorkih badema vratila su se natrag u realne okvire života, potisnute novim čudesnim biljkama ili mineralima koji liječe baš sve bolesti ovoga svijeta i koji se iznova prodaju po visokim cijenama.

Na kozmetičkom tronu

Kao što je rečeno u početku, ulje badema doista jest simbol za kozmetiku. Ono djeluje emolijetno, omekšava kožu. Dobro se upija, daleko brže od maslinova ulja, ali opet sporije od ulja marelice ili makadamije. Stoga je popularno među maserima jer je izvrsno mazivo, upija se dovoljnom brzinom da masaža bude ugodna, a da se klijent nakon masaže ne osjeća previše "masnim".

Neka biljna ulja namijenjena su njezi jako suhe kože, poput argana ili ploda divlje ruže, a neka su namijenjena masnoj koži, poput ulja lješnjaka i jangua. Badem, kao što se i očekuje od nekoga tko je na kozmetičkom tronu, univerzalno je ulje za gotovo sve tipove kože. Od prvog dana života nanosi se u lanolinskim tipovima krema, a u zreloj dobi pravi je spas za suhu kožu. Ono možda nema spektakularne učinke kao ulja tamanua ili ploda divlje ruže u anti-age kozmetici, ali ostaje kao osnova za svakodnevnu njegu i zaštitu. Uza sve to, biljno ulje badema koristi se u uljnim proizvodima za čišćenje lica, pa čak i za uklanjanje (otapanje) ceruma iz zvukovoda. Kao ulje za čišćenje katkad se kombinira s uljem ricinusa.

Ulje badema vrlo je neutralna mirisa, te se od njega rade i macerati gdje se želi istaknuti miris biljke koja se u bademovom ulju macerira, poput macerata vanilije, stolisnika ili kamilice.

Datum objave članka: 1. 6. 2013.