Citrusi - slatka slagalica zdravlja

Biljna ljekarna / Biljke od A do O dr. sc.   Stribor Marković fitoaromaterapeut

Kad je brodski liječnik Richard Woodal prvi put uspješno izliječio skorbut limunom, citrusi su postali zvijezde u usponu

Pišući za Vaše zdravlje, još nikad nisam imao "slađu" zadaću doli pisati o citrusu, svestranom i svima poznatom rodu agruma. Stoga će i ovaj članak imati drukčiju i slobodniju formu od prijašnjih, kako ne bih strogim kemijskim, terapijskim i farmakološkim podjelama pokvario dojam ovoga lijepoga biljnoga roda.

Povijest citrusa

Ljudi su vrste roda citrus počeli kultivirati prije najmanje 4000 godina, uglavnom zbog iste namjene kao i danas: sočne, kiselo-slatke pulpe ploda koja krijepi i daje snagu. Premda danas u rod citrus ulaze mnoge vrste, povjesničari i biolozi uspjeli su identificirati kako su najstariji citrusi roditelji svih drugih uzgojenih vrsta Citrus medica (citronovac) i Citrus reticulata (mandarina) te još dvije manje poznate vrste. Križanjem navedenih vrsta nastale su sve druge, danas popularne vrste, poput naranče, tangerine, bergamota, grejpa, limuna, kumkvata.

Svi citrusi potječu iz Azije, a uzgojem su ih ljudi proširili najprije na područje Bliskog istoka i Mediterana, pa zapise o njima nalazimo na grčkim i rimskim freskama, jednako kao i u prvim japanskim pjesmama. Kad je brodski liječnik Richard Woodal prvi put uspješno izliječio skorbut limunom, citrusi su postali zvijezde u usponu, premda prate ljude od začetaka civilizacije.

Razlog planetarne popularnosti su dvije grupe proizvoda koji se dobivaju iz citrusa: pulpa ploda zbog sočnog sadržaja koji služi u proizvodnji pića i hrane te eterična ulja.

Pulpa ploda

Vjerojatno je izlišno trošiti riječi na poznate sokove koji nas prate na policama trgovina. Osim u sokovima, pulpa se nalazi u marmeladama i drugim proizvodima, poput "Jaffa" keksa, koji su dobili naziv po izraelskom kultivaru slatke naranče.

No, pulpa budi i druge interese proizvođača, pa se tako ekstrakti pulpe mogu naći i u kozmetičkim proizvodima. Sok vrsta citrus nije tek puka otopina šećera i kiseline. U njima se nalaze velike količine vitamina (poput vitamina C i provitamina A) i minerala. Povrh tih prehrambenih spojeva, sok sadrži i vrlo kompleksnu smjesu flavonoida i kumarina. Činjenica da ti spojevi poboljšavaju opće stanje organizma nagnao je industriju da čak osmisli dodatke prehrani koji sadrže bioflavonoide citrusa. Premda ih ne treba shvatiti kao lijek, oni na dulje staze, baš kao i pravilna prehrana, mogu pomoći prije svega kod krvožilnih bolesti.

Da sokovi citrusa nisu samo šećerna vodica, pokazalo se i u vrlo neugodnom srazu lijekova i soka grejpa. Smrtni slučaj mladića koji je popio bezazleni lijek protiv alergije i potom naiskap popio veću količinu soka grejpa, izazvao je zanimanje medicine, tako da su uskoro bili objavljeni brojni primjeri interakcija lijekova sa sokom grejpa. Ovaj, sada već klasični primjer da spojevi iz soka mijenjaju djelovanje lijekova i mogu im pojačati nuspojave, doveli su do ozbiljnijeg promatranja utjecaja hrane na lijekove te potaknule farmaceutsku industriju da pronađe lijekove uz koje se neće događati tako tragični problemi. Citrusi - hvala vam. Bez vas bismo znali puno manje o ponašanjima lijekova u organizmu.

Eterična ulja

Gledali na njih samo kao na mirise, ili ih koristili kao lijekove, ne može se reći da rod citrus nije produktivan, jer daje čak tri glavne grupe eteričnih ulja.

Grupa ulja iz usplođa (kore) ploda - Uljaste točkice kore plodova citrusa, koje pucaju tijekom otvaranja, izvor su eteričnog ulja svima dragih mirisnih nota. Za razliku od većine drugih eteričnih ulja koja se dobivaju destilacijom vodenom parom, ulja citrusa dobivaju se prešanjem usplođa jer se tako zadržavaju najbolja mirisna svojstva (eterična ulja citrusa proizvedena destilacijom daleko zaostaju u mirisnim i terapijskim svojstvima). Originalni način dobivanja, razvijen na jugu Italije, bio je iznimno zahtjevan. Plodovi su se ručno rezali, vadila se pulpa, a potom se usplođe kratko sušilo i prešalo u posebnim aparatima koji su na svojim stjenkama imali morsku spužvu iz koje se cijedilo ulje. Takav način proizvodnje danas je samo uspomena, premda je takvo ulje najkvalitetnije.

Današnji industrijski procesi daju ulja slabije kvalitete, što je nagnalo jednoga talijanskog autora da grubo zaključi kako smo se "srozali s plemenitog na zadovoljavajuće". Ipak, ne treba biti toliko nepravedan. Danas najkvalitetnija eterična ulja dolaze iz tipa proizvodnje koji uključuje prethodno odvajanje usplođa od pulpe i uz minimalno korištenje vode.

Ipak, treba izrazito paziti na kvalitetu, jer su mnoga eterična ulja citrusa, pogotovo gorke naranče, limuna i bergamota, gotovo u pravilu patvorena. Najčešće se patvore sintetskim spojevima, te pročišćenim uljem slatke naranče koje je najjeftinije.

Eterična ulja citrusa u velikim se količinama koriste u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji. U aromaterapiji se koriste kod probavnih, cirkulacijskih i problema živčanog sustava te završavaju u recepturama protiv celulita i ispucalih kapilara, nervoze i nesanice, loše cirkulacije i probave.

"Petit grain" grupa - Mali plod, što u originalu znači ovaj naziv, su ulja citrusa koji su se nekoć dobivala destilacijom vršaka grana s listovima i mladim plodovima, a danas se dobivaju destilacijom listova. Neki pod nazivom "petit grain" najčešće misle na eterično ulje listova gorke naranče, premda se i petit grain drugih vrsta citrusa mogu naći na tržištu (mandarine, limuna, bergamota). Uz to što se rabe u parfumeriji i kozmetici, ova ulja uglavnom su dobri spazmolitici, pa se koriste kod bolnih i ukočenih mišića te nervoze.

Neroli grupa - To je grupa ulja dobivenih iz cvjetova citrusa, premda je kao i kod petit graina poznata upravo gorka naranča. U fizički zahtjevnom poslu branja i destilacije dobiva se mala količina eteričnog ulja iznimna mirisa. Ono je vrlo skupo i često se patvori sintetskim mirisima. Uglavnom se koristi u kozmetici i parfumeristici.

Datum objave članka: 1. 8. 2008.