Crna bazga - zaštitnička uloga

Biljna ljekarna / Biljke od A do O dr. sc.   Stribor Marković fitoaromaterapeut

Kad infekcija prouzroči presnažan imunološki odgovor, svojim mehanizmom djelovanja bazga povezuje pripremu, spremnost na infekciju i smirenje

Kad sam bio dijete, teta mi je ispričala legendu o bazgi. "Bazga voli rasti kao za inat", rekla je, "na mjestu gdje su loše energije podzemnih voda i pretvara ih u vlastitu ljekovitost". Grm bazge rastao nam je na rubu vrta i vjerovala je da nas čuva od kradljivaca i ljudi loše volje. Nikad nisam bio siguran je li to bila istina, ali jedna stara obitelj preživjela je turbulentno 20. stoljeće, a uz sjećanje na grm bazge, čuvara našeg vrta, pronalazim inspiraciju za pisanje o njoj.

U temeljima svih legendi uvijek se nalazi kamen istine. Cvijet bazge u narodnoj medicini bio je dijaforetik, sredstvo koje potiče znojenje kod vrućice, a plod bazge koristio se kod akutnih dišnih infekcija. Tetina legenda o bazgi i podzemnim vodama, i znojenje koje će nam pomoći da se izborimo s infekcijama, odjednom postaju mit i istina koji se isprepliću i priči dostojnoj Ivane Brlić Mažuranić.

Nekoliko različitih vrsta

Crna bazga (Sambucus nigra, L. Adoxaceae), najpoznatija od svih, nije jedini član ovog roda. Kod nas rastu još dvije vrste. Prva je crvena bazga (Sambucus racemosa), ljepotica koju nalazimo u planinskim krajevima Hrvatske. Rijetko kad ćete se zabuniti: njezin cvijet daleko je skromniji, grozdast je, žuto-zelen, a plodovi imaju vrlo karakterističnu crvenu boju. Iako su je navodno Vikinzi koristili kao eliksir snage, ona se najmanje koristi u tradicionalnoj medicini. Njezini sirovi plodovi ni kuhani nisu ukusni. Ne preporučujem, pobjeći ćete iz kuhinje već tijekom kuhanja.

Druga vrsta roda bazge je abdovina (Sambucus ebulus). Premda je izgledom različita od crne bazge, cvjetovi i plodovi su slični. O abdovini kruži fama kako je otrovna. Njezini plodovi doista mogu izazvati mučninu, no kuhani su se koristili u narodnoj medicini kao tonik za osnaživanje organizma kod infekcije i anemije.

Crna bazga inspirirala je puno narodnih vjerovanja. Zajednička poveznica svih tih vjerovanja je njezina zaštitnička uloga. Zato je bila rado viđena biljka u dvorištima, a njezine suhe grančice stavljale su se blizu ulaza u kuću kako bi štitile ukućane. Navodno je bila i čuvarica drugog svijeta: povezivala je uspon snage života (proljetni cvijet) i njegov kraj koji vodi umiranju (jesenski tamni plodovi). Zaspite li u sjeni bazge, kaže legenda, sanjat ćete vilinsku zemlju, ideal ovog svijeta kakav je trebao biti da se nisu umiješale sile zla. U fitoterapiji koriste se i cvijet i plod.

Cvijet bazge - višestruki mehanizmi djelovanja

Cvjetovima bazge reklama nije potrebna jer su ostali još jedna od rijetkih uobičajenih samoniklih delicija. Sirup cvjetova bazge ljetna je poslastica za osvježenje. Ipak, osim za sirup, mudro je ubrati malo cvjetova i osušiti ih za vruće čajeve jesenskog i zimskog razdoblja. Cvijet bazge odvajkada se koristio kao dijaforetik, sredstvo koje potiče znojenje. Još početkom 20. stoljeća istraživači su bili zaintrigirani ovom tradicijom i kreirali su prve kliničke studije dvadesetih godina. Gledajući kroz prizmu povijesti medicine, kreirali su vrlo zanimljiv placebo - vruću vodu - te mjerili koliko snažnije znojenje potiče čaj od bazgina cvijeta od vruće vode. Slična studija ponovljena je gotovo četrdesetak godina poslije, i doista se pokazalo da cvijet bazge povećava aktivnost žlijezda znojnica i posljedično lučenje znoja. Danas ovakvo djelovanje zvuči anakrono ili zastarjelo. U vrijeme kad nije bilo snažnih antipiretika, osim kore vrbe i suručice, pojačano znojenje doista je pomagalo bržem smanjenju povišene tjelesne temperature. U doba kad posežemo za lijekovima protiv povišene tjelesne temperature čim ona malo poraste, zaboravili smo kako povišena tjelesna temperatura služi za prirodnu obranu od infekcije i dio je normalna tijeka bolesti.

Narod je uvijek bio mudar iskustveno odabrati biljke višestrukih mehanizama djelovanja. Kad bi farmakologija cvijeta bazge stala samo na znojenju, ostali bismo skeptični. Tradicionalna primjena cvijeta bazge objašnjava se i njegovim protuupalnim djelovanjem. Naime, u ranim fazama infekcije, tijekom vrućice, imunološki odgovor organizma postaje doslovce prejak te počinje uništavati i zdravo tkivo i smetati cijelom organizmu. Bazga nas je davno naučila kako snaga bez kontrole ne znači ništa i taj smo koncept stišavanja pretjerane akutne reakcije prenijeli i u modernu medicinu. Možda vam je samo neobičan ako ste naviknuli na marketing imunostimulatora.

Tjeraj, tjeraj i ubrzavaj, pa kud puklo da puklo. I priroda, i mi, i tradicionalna, i moderna medicina daleko su mudriji od takvih razmišljanja.

Najzanimljivije je to što nismo sigurni koji su točno spojevi zaduženi za djelovanje cvijeta bazge. Znamo kako cvijet bazge sadrži flavonoide poput rutozida, derivate hidroksicimetne kiseline i triterpene amirine. Premda je nekima od tih grupa spojeva utvrđeno protuupalno djelovanje, vjerojatno je upravo njihov koktel zadužen za poticanje znojenja.

Karakterističan miris cvijeta bazge potječe od eteričnog ulja, čija je konzistencija slična mekanom maslacu. Zbog ugodnog mirisa, cvijet bazge vrlo se često koristi kao korektor okusa u čajnim smjesama, obično u čajevima koji imaju laksativni učinak ili djeluju na dišni sustav. Doza čaja je bitna: 5 g suhog cvijeta prelije se s dva dcl kipuće vode, ostavi desetak minuta, procijedi i pije dok je još vruć. Spravlja se svjež tri puta dnevno.

Plod bazge - nove spoznaje

Jeste li ikad spravljali sirup od ploda bazge? Prava delicija. Zapamtite samo kako plod bazge, kao i svi članovi roda, uključujući i crvenu bazgu i abdovinu, sadrži spojeve koje nazivamo cijanogeni heterozidi. To su sambunigrin, prunazin i slični spojevi koji mogu izazvati mučninu. Oni se kuhanjem raspadaju i tako plod bazge postaje poslastica za sirup, pekmez, umake, pa čak i vino.

Karakteristična tamna boja potječe od spojeva antocijana koji daju intenzivnu boju bobičastom voću i pokazuju niz pozitivnih učinaka na ljudski organizam, uključujući i zaštitu krvožilnog sustava te povoljan utjecaj na metabolizam. No, antocijani sambucin, krizantemin i sambucijanin skrivali su jednu malu tajnu za koju će trebati stoljeća otkrivanja. Plod bazge krajem 20. stoljeća bio je gotovo zaboravljen u fitoterapiji. U narodnoj medicini koristio se, slično cvijetu bazge, kod akutnih infekcija dišnog sustava, ali i kao sredstvo za jačanje organizma, pogotovo djece. No, plod bazge sadrži prilično visoke razine folne kiseline i možda je to jedan od razloga tradicionalne primjene. Devedesetih godina prošlog stoljeća otkriveno je kako aktivne tvari (vjerojatno antocijani) iz ploda bazge sprječavaju in vitro prijenos i umnožavanje virusa gripe. Takvih objavljenih rezultata za prirodne spojeve ima i previše, no dvije dobro dizajnirane kliničke studije provedene među pacijentima s gripom pokazale su da postoji poveznica između in vitro i kliničkih učinaka. Ova opažanja objasnila su i narodnu tradiciju korištenja, jer nam do tog trena nije bilo jasno koji je smisao korištenja ploda. Odjednom, od biljke pekmeza i sokova bazga je postala planetarno popularna u doba strahova od ptičje i svinjske gripe.

Mehanizam djelovanja pokazuje suprotno djelovanje od cvijeta: dok cvijet smiruje pretjeranu imunološku reakciju, plod potiče onaj dio imunosnog sustava koji je zadužen za "prvu liniju" obrane od opasnih mikroorganizama. Stoga je plod dizajniran za prevenciju i rane faze infekcije, a cvijet je specijalist smirenja pretjeranih simptoma, poput vrućice.

Bazga, čuvarica vrata koja vode prema drugom svijetu, svojim mehanizmom djelovanja povezuje pripremu, spremnost na infekciju i smirenje kad infekcija prouzroči presnažan imunološki odgovor. I tako smo temeljima narodnih legendi dodali još nekoliko kamena istine. Tko zna koliko ćemo takvih kamena još naći u budućnosti?

Datum objave članka: 1. 9. 2016.