Artroza - bolest "pravih" zglobova

Artroza je bolest koja zahvaća tzv. prave zglobove, tj. one koji imaju zglobnu čahuru i sinovijalnu opnu. Degenerativne promjene primarno se javljaju na hrskavici i koštanim dijelovima, uzrokujući stvaranje novih koštanih izdanaka ili izraslina.

Degenerativne promjene zglobova vrlo su učestale. Bolest se javlja podjednako u muškaraca i žena svih rasa i društvenih staleža, a iznad 55. godine života češće u žena. U jednom istraživanju u Engleskoj, artroza je otkrivena čak u 87 posto žena i 83 posto muškaraca u dobi od 55. do 64. godine života. Nažalost, utvrđena je i u 10 posto ispitanika u dobi od 15. do 25. godine.

Premda najčešće zahvaća zglobove koji su najviše opterećeni, može se javiti i na drugim zglobovima. Posebna vrsta artroze je ona koja napada bazalni zglob palca i krajnje zglobove prstiju šake. Artroza prstiju često se javlja obiteljski, obično u žena nakon prestanka menstruacijskog ciklusa, a u muškaraca rijetko i to nakon 50. godine života. Po učestalosti zahvaćenosti slijede zglobovi koljena, kuka i stopala.

Kako bismo shvatili patološka zbivanja koja prate artrozu, potrebno je reći nekoliko riječi o građi zgloba, koji ima svoje glavne i pomoćne dijelove.

Glavni dijelovi svakog zgloba su zglobna tijela sa zglobnim plohama, zglobna čahura i zglobna šupljina. Krajevi kostiju sudjeluju u tvorbi zglobnih tijela na kojima se nalaze zglobne plohe - jedna izbočena (konveksna) koja je okrenuta prema drugoj udubljenoj (konkavnoj). Zglobne plohe su redovito prekrivene 3 - 5 mm debelim slojem hrskavice. Zglobna hrskavica je glatka kako bi osigurala nesmetano klizanje zglobnih ploha, prima potrese i udarce, ublažava ih i štiti zglobna tijela od ozljede.

Zglobna čahura obavija cijeli zglob i rubovima se veže za krajeve koštanih zglobnih tijela. Omeđuje i štiti zglobnu šupljinu i zglobna tijela i vrlo je obilata, omogućavajući slobodno gibanje u zglobu. Sastoji se od vanjskog i unutarnjeg sloja, od kojih svaki ima različite funkcije. Vanjska, fibrozna opna veže se za pokosnicu na različitoj udaljenosti od ruba zglobnih ploha, dajući čvrstoću i elastičnost. Unutarnja opna je glatka i obavija zglob s unutarnje strane (sinovija). Sadrži sitne krvne žile, a prema zglobu oblikuje sitne resice i nabore.

Zglobna čahura luči bistru zglobnu tekućinu koja vlaži slobodne plohe u zglobu, omogućavajući im gipkost i hrani zglobnu hrskavicu koja nema svoje krvne žile. Zglobna šupljina je uski prostor između zglobnih ploha, ovijen zglobnom čahurom.

U pomoćne dijelove zgloba ubrajamo zglobne sveze, zglobne jastučiće i zglobne mišiće. U zdravom zglobu odnos zglobnih tijela je stalan te se tako ostvaruje stabilnost koju potpomažu zglobne sveze - tetive i okolno meko tkivo. Gibanje u svim zglobovima nije jednako, a ovisi o obliku i veličini zgloba te rasporedu zglobnih sveza. Najjednostavniji oblik gibanja u zglobu je klizanje, gdje zglobne plohe kližu jedna po drugoj. Takav oblik gibanja nalazimo na spoju kralježnice i zdjelične kosti. Drugi oblik je kružno gibanje (savijanje i opružanje), koje se izvodi oko uzdužne osovine zgloba, može prema unutra i prema van (npr. koljeni zglob). U zglobovima su moguće i druge kretnje.

Za održavanje zglobne hrskavice nužan je stalan dodir zglobnih ploha (pokret u zglobu), jer se na taj način preko zglobne tekućine omogućava njena prehrana. Uslijed dugotrajnog mirovanja s odvojenim zglobnim tijelima (pa i zglobnim plohama) nastaje degeneracija hrskavice. Osim toga, dolazi i do kvrčenja zglobne čahure, što može voditi stalnom ukočenju. Ako je mirovanje trajno, zglob se potpuno ukoči te nastaje ankiloza - najprije fibrozna (umnožavanje vezivnog tkiva), a poslije i koštana (srasle kosti).

Mišićna masa čini gotovo polovicu cjelokupne tjelesne težine: u muškaraca oko 42 posto, a u žena oko 39 posto. Mišići tvore aktivni dio sustava za kretanje tj. služe za izvođenje svih pokreta, a obzirom da pokrivaju kostur, sudjeluju i u oblikovanju ljudskoga tijela.

Aktivnost mišića zasniva se na sposobnosti kontrakcije (stezanja), koja nastaje podraživanjem živčanog sustava i traje dok ne prestane taj podražaj, nakon čega se mišić relaksira (opušta). Postoji više oblika mišićne kontrakcije:

• statička kontrakcija - mišić se ne skraćuje, nego samo raste napetost;
• dinamička kontrakcija - mišić se skraćuje i time dovodi do gibanja svojih hvatišta, odnosno do pokretanja pojedinih dijelova tijela.

Statička i dinamička kontrakcija najčešće se iskorištavaju u vježbama mišića. Pravilno vježbanje mišića pomaže razvoju tijela, odnosno sustava za kretanje, a uz to dobro razvijeni mišići smanjuju opasnost od ozljeđivanja kostiju i zglobova. Pojačana mišićna aktivnost dovodi do jakog povećanja mišićne mase (hipertrofija), a smanjena aktivnost ili potpuno mirovanje do propadanja (atrofija).

Pravi uzrok nije poznat. Čini se da neki čimbenici imaju određenu, iako još nejasnu ulogu kao npr. dob, spol, pretilost, hormoni, genetska predispozicija, opterećenje, prehrana te brojni vanjski čimbenici. Treba napomenuti da promjene na zglobovima koje inače nastaju u starijoj dobi nisu iste kao i u slučaju artroze.

Kao što smo već naveli, promjene najprije zahvaćaju zglobnu hrskavicu, a kasnije i koštano te okolno meko tkivo. Promjene hrskavice razvijaju se određenom brzinom na mjestima najvećeg opterećenja u smislu mekšanja i postupne degeneracije. Zbog djelovanja mehaničkih sila pri pokretu javljaju se brazde i ljuštenje površinskih slojeva pa hrskavica mijenja boju (postaje žuta) Oko brazda se u povećanom broju skupljaju hrskavične stanice kako bi spriječile prodiranje kemijskih tvari iz zglobne tekućine u unutrašnjost zgloba i tako usporile daljnje propadanje hrskavice. Obzirom da zglobna hrskavica nema sposobnost obnavljanja, propadanje se dalje nastavlja. Postaje sve tanja i na koncu nestaje na mjestima koja su najviše izložena opterećenjima pri hodu i drugim aktivnostima.

Kost ispod hrskavice više nije zaštićena pri opterećenju pa reagira na način da postaje gušća, tvrđa i deblja. Na rubovima zglobnih tijela buja koštano tkivo koje stvara izrasline, upravo ondje gdje se dodiruju zglobna opna (sinovijalna opna) i zglobna hrskavica, odnosno gdje se za kost hvataju vanjski sloj zglobne čahure i pokosnica. One otežavaju pokrete u zglobu i izazivaju bol te dodatno sužavaju zglobni prostor što također otežava gibljivost u zglobu. U tako promijenjenom zglobu nastaju male šupljine ili ciste koje su ispunjene zglobnim sadržajem.

Zgodno bi bilo napomenuti da, kako neki misle, artroza i reumatoidni artritis nisu iste bolesti. Među njima postoje razlike, koje radi jednostavnosti i lakšeg razumijevanja ukratko prikazujemo u nastavku.

Neke razlike između artroze i reumatoidnog artritisa

Artroza

• tip bolesti: degenerativna;
• lokalizacija: kuk, koljeno, bazalni zglob palca, mali zglobovi šake;
• početno sijelo bolesti: zglobna hrskavica;
• klinički simptomi: umor u zglobovima, bol pri opterećenju zgloba, jutarnja zakočenost manje izražena;
• rendgenska slika: različita;
• sedimentacija eritrocita: obično normalna;
• reumatoidni faktor: negativan;
• opći znakovi: nema;
• posljedice uznapredovale bolesti: deformacija, smanjenje opsega pokreta u zglobu, slabost okolnih mišića.

Reumatoidni artritis

• tip bolesti: upalna;
• lokalizacija: cijelo tijelo;
• početno sijelo bolesti: zglobna opna (sinovija);
• klinički simptomi: oteklina, drugačiji upalni znakovi, jaka jutarnja zakočenost, jaka bol...;
• rendgenska slika: različita;
• sedimentacija eritrocita: povišena;
• reumatoidni faktor: pozitivan;
• opći znakovi: gubitak tjelesne težine, anemija, umor...;
• posljedice uznapredovale bolesti: znatno oštećenje i jaka deformacija.

Subjektivne tegobe i znakove bolesti nemaju svi bolesnici s rendgenski uočljivim znakovima artroze. Znakovi se obično očituju u osmine oboljelih kao umor, bolovi, zakočenost i deformacije, odnosno zadebljanja i smanjenje pokreta, ponekad izljev u zglob i slabost okolnih mišića.

U početku se osjeća umor u zglobovima, najprije pri dužem, a poslije i pri kraćem opterećenju.

Bol je najčešći znak artroze i glavni razlog zašto bolesnik dolazi reumatologu. U većine bolesnika u početku se opisuje kao tupa ili podmukla i duboka, ograničena na zahvaćeni zglob, a zglob je bolan samo nakon jačih opterećenja. Bol nestaje mirovanjem i ponovo se javlja pri opterećenju. Tegobe nestaju nakon kratkog razgibavanja pa se može nastaviti s hodanjem ili nekim drugim poslom. Kada bolest uznapreduje i blago opterećenje pa i pokret u mirovanju uzrokuju bol u zglobu, dok u jako razvijenoj fazi pokreti mogu biti čak i ograničeni. Bol se obično pogoršava nakon izlaganja toplini, čime se objašnjava pojava bolova noću u toplom krevetu. Često se javlja pri promjeni vremena i pogoršava izlaganjem hladnoći i vlazi.

Zakočenost je često prvi znak artroze. Javlja se ujutro ili nakon dužeg odmora tijekom dana. Često kratko traje, najduže 15 minuta, kad iščezava, a razgibavanjem i znatno prije.

Deformacija najčešće nastaje na krajnjem zglobu prsta, šake, kuku i koljenu. Nastaje zbog grča mišića, povećanog opterećenja te slabijeg ili jačeg stupnja išćašenja zgloba. Zglobovi s razvijenom deformacijom najčešće su savijeni prema naprijed.

"Oteklina" nastaje zbog općeg ili djelomičnog zadebljanja zglobnih tijela ili nastaje prava oteklina zbog stvaranja viška zglobne tekućine.

U žena se u potkožnom tkivu u okolini zgloba (lakat, koljeno) nakupljaju naslage sala u obliku manjih ili većih elastičnih jastučića koji su više ili manje osjetljivi na dodir. Bolesnice im posvećuju puno pažnje i žele ih uvijek pokazati pri reumatološkom pregledu. Međutim, ti jastučići nisu od posebnog značenja, jer ne oštećuju zglob i nikada ne izazivaju bol, posebno ne jaču.

Kod uznapredovale artroze smanjuje se veličina opsega pokreta u zglobu i posljedično razvija opća slabost mišića u okolini zgloba.

Za postavljanje dijagnoze najčešće je potreban pregled reumatologa i eventualno rendgenska slika zahvaćenog zgloba. Laboratorijske pretrage krvi, mokraće i posebni testovi za dokazivanje reumatoidnog faktora obično nemaju veće značenje, drugim riječima nema testa koji bi potvrdio dijagnozu kao što je to slučaj kod drugih bolesti. Takve pretrage u prvom redu treba napraviti onda kada bolest nije jasna ili po nekim tegobama sliči drugoj bolesti kod koje treba učiniti određene laboratorijske pretrage.

Rendgenska slika otkriva koštane promjene i suženje zglobnog prostora kao znak nestajanja hrskavice, a liječnik se dalje usmjerava prema bolesnikovom usmenom iskazu o tegobama i znakovima te nalazu zadebljanja ili izljeva u zglob.

Artroza se ne pogoršava uvijek. U mnogih bolesnika doseže vrhunac kroz nekoliko godina od početka tegoba i na toj razini ostaje ili se lagano pogoršava. Na nekim zglobovima, kao što su kuk i koljeno, artroza se pogoršava jače, zglobovi postaju jako bolni, a funkcija i pokretljivost otežani.

Liječnik ne može predvidjeti pogoršanje, a nema ni dokaza da tjelesna aktivnost, dijeta ili liječenje značajno utječu na prirodni razvoj /napredovanje-progresiju/ artroze. Većina osoba s artrozom živi normalnim životom, iako u neku ruku postaju invalidima. Ponekad se poboljšava spontano, ali to je ipak rijetkost.

Načelno, liječenje treba prilagoditi pojedinom obliku bolesti odnosno zahvaćenom zglobu. Tako se npr. razlikuje postupak u slučaju artroze kuka u odnosu na promjene šake. Kako bol nije stalno prisutna, u prvom redu se primjenjuju analgetici, a zatim antireumatici, jedan do tri puta na dan kroz nekoliko dana.

U liječenju artroze, napose kada je praćena izljevom u zglob ili kod jače boli, daju se kortikosteroidi u sam zglob jednom ili najviše dva puta godišnje. Kod nekih stanja, npr. artroza gdje su bolovi jače izraženi na površini ili na tetivi, daju se kortikosteroidi u obliku infiltracije pa se na taj način uklanjaju bol i grč okolnih mišića.

U svakom slučaju, zadaća liječenja je smanjenje ili uklanjanje bola, održavanje ili poboljšanje pokretljivosti, održavanje radne sposobnosti, smanjenje invalidnosti te uklanjanje čimbenika koji su doveli do artroze.

Odmor je za zglobove zahvaćene artrozom vrlo važan. Izdašni odmor, napose u poslijepodnevnim satima, smanjuje opterećenje i uspostavlja normalne odnose u zglobu (življi metabolizam i opuštanje mišića). Inače, nije uputno stalno mirovati, nego hodati onoliko koliko bol i ostale tegobe dozvoljavaju. Treba izbjegavati dugo sjedenje na jednom mjestu, jer je u tom slučaju prehrana hrskavice smanjena.

Radno mjesto trebalo bi biti prilagođeno svakom pojedincu jer se tako uklanjaju čimbenici koji dovode do artroze: normalni stupanj vlage, hladnoće i strujanja zraka, uvođenje mehanizacije u radni proces, edukacija radnika o obavljanju radnih zadataka...

Promijenjene odnose opterećenja u zglobu treba ublažiti, smanjiti ili ukloniti. Smanjenje tjelesne težine posebno je značajno, jer povoljno djeluje na opće zdravlje i smanjuje opterećenje zglobova. Drugim riječima, porast tjelesne težine pojačava opterećenje zglobova i pospješuje pojavu artroze i tegoba.

RIBA NA ROŠTILJU S LIMUNOM I ZAČINIMA (za 4 osobe)

- 4 komada lososa ili skuše;
- 1 žlica prirodnog maslinovog ulja;
- 4 žlice svježeg limunovog soka;
- 2 češnja češnjaka;
- 4 žlice svježeg začinskog bilja (peršin, kopar, ružmarin);
- 2 mlada luka;
- svježe mljeveni papar

Promiješajte maslinovo ulje, limunov sok, nasjeckani mladi luk, češnjak i začine. U toj smjesi marinirajte ribu najmanje 1 sat. Pospite paprom pa ispecite na roštilju. Kao prilog poslužite kuhanu brokulu i krumpire, začinjene maslinovim uljem.

Priredile i prilagodile našem ljekovitom bilju i hrani našeg podneblja prim. mr. sc. Ksenija Berdnik-Gortan, dr. med. i Ksenija Krajina Pokupec, dr. med.
(prema dr. Kandelu i dr. Suddarthu)