Ezofago-gastro-duodenoskopija

Bolesti i stanja / Dijagnostika doc. prim. dr. sc.   Ivo Rotkvić dr. med.

Gastroskopija je prije svega onkološka disciplina, jer osnovni joj je cilj isključiti ili dokazati tumor jednjaka ili želuca

Ezofago-gastro-duodenoskopija, pretraga u svakodnevnoj uporabi poznatija pod skraćenim nazivom gastroskopija, u pacijenata redovito izaziva strah. Valja stoga odmah istaknuti kako je on pretjeran, jer ne samo da je riječ o još uvijek najboljoj i najtočnijoj pretrazi za analizu jednjaka, želuca i dvanaesnika, nego ona traje sam jednu minutu te je, iako neugodna, potpuno bezbolna. Današnji su aparati, naime, manjeg promjera, manji od normalnog zalogaja. No, osjećaj na povraćanje pobuđuje dužina aparata.

Gastroskopija je zasad nezamjenjiva jer daje najbolji uvid u promjene unutar šupljih organa gornjeg dijela probavnog sustava, dok radiologija može bolje prikazati promjene u motoričkoj funkciji organa. S obzirom na postojanje mnogih i različitih bolesti, obje su pretrage korisne, samo im je namjena različita.

Gotovo svi znaju i za "pametne" kapsule koje snimaju unutrašnjost organa kroz koji prolaze. No, one imaju tehničkih nedostataka, pa se pouzdano mogu upotrebljavati samo u tankom crijevu, dok su nalazi želuca i debelog crijeva nepouzdani. Osnovni je nedostatak kapsule što ne može proširiti organ kroz koji prolazi (upuhivanjem zraka) tako da se širi organi (npr. želudac ili debelo crijevo) ne mogu pouzdano analizirati. U budućnosti će se vjerojatno uspješno riješiti i taj problem, no gastroskopija zasad ostaje najpouzdanija tehnika za analizu spomenutih organa gornjeg dijela probavnog sustava.

Tri su osnovna razloga zbog kojih upotrebljavamo gastroskopiju:

  • postavljanje dijagnoze uz mogućnost uzimanja materijala za pregled pod mikroskopom te dokazivanja infekcije s Helicobacter pylori;
  • mogućnost intervencije, posebno radi zaustavljanja različitih krvarenja te postavljanja nekih proteza u slučaju zloćudnih bolesti;
  • potreba praćenja nekih bolesti.

Postavljanje dijagnoze

Gastroskopija je prije svega onkološka disciplina, jer joj je osnovni cilj isključiti ili dokazati tumor jednjaka ili želuca. Nakon toga treba odgovoriti na pitanje o postojanju vrijeda (čira), upale, bruha itd. U nalazu se najteža dijagnoza uvijek navodi prva, a potom sve ostale. Pri postavljanju dijagnoze pomaže i dodatni pribor koji se uvodi kroz posebno dizajniran kanal u aparatu, pomoću čega se dobivaju podaci o histologiji, citologiji ili upali. Tek tako cjelovit nalaz upućuje na put liječenja.

Tumori želuca u nekim krajevima su svijeta nacionalna bolest (Japan), pa su razvijene i druge tehnike slikanja, ali se sve temelje na uvođenju aparata i gastrokamere u želudac uz trenutačnu ili naknadnu analizu nalaza. Usavršene tehnike dovele su do novih klasifikacija tumora želuca, pa se njima može otkriti početak zloćudne bolesti kad je novotvorina velika samo nekoliko milimetara. Nakon tako rane dijagnoze tumora želuca i naknadne operacije život se nastavlja kao da tumora nije ni bilo.

U Hrvatskoj je broj pozitivnih nalaza (sve bolesti) mali i iznosi, prema osobnom iskustvu, oko 20 posto. Naravno, postavlja se pitanje kako je moguće da toliko ljudi ima smetnje, a samo oko 20 posto njih i razvijenu bolest. Na svu sreću, smetnje izaziva nervozan, a ne bolestan želudac.

Intervencije

Gastroskopija nije više samo dijagnostička metoda jer se običnim aparatima ili, pak, onim posebno dizajniranim mogu raditi i manji operativni zahvati. Najčešća je intervencija zaustavljanje krvarenja u gornjem dijelu probavnog sustava, čemu u prilog govori podatak da su te metode znatno smanjile smrtnost od krvarenja sa 10 na manje od jedan posto. Kad znamo da su se nekad ozbiljna krvarenja rješavala isključivo kirurški, jasno je da mala agresija gastroskopije predstavlja izuzetan napredak.

Danas se mogu raditi i operacije kojima se sprječava povrat želučanog sadržaja u jednjak te se može postaviti proteza u jednjak kod zlućudnih bolesti kako bi se održalo provođenje hrane prema želucu. Naravno, brojne su operativne mogućnosti tijekom gastroskopije, čije bi opisivanje prešlo zadane okvire.

Praćenje bolesti

Ponekad je vrlo teško već pri prvom pregledu zaključiti je li riječ o dobroćudnoj ili zloćudnoj bolesti. Uzimanje materijala za pregled pod mikroskopom može biti dvojbeno kao i sam izgled neke promjene u želucu. U tim slučajevima rade se kontrolne gastroskopije i ponavlja se uzimanje uzoraka za mikroskopski pregled. Naime, vrijed želuca uvijek otvara sumnju i na postojanje tumora, pa se kontrolne gastroskopije provode do potpunog zacjeljenja vrijeda uz ponavljanje biopsije. Kontrole se obavljaju u mjesečnim razmacima, a nekad ih treba učiniti i nekoliko do potpunog zacjeljenja vrijeda. Vrijed dvanaesnika uvijek je dobroćudan, pa se i u kontrolama bolesnika zadovoljavamo samim osjećajem bolesnika bez dodatnih verifikacija.

Praćenje osobe s polipima želuca druga je vrlo važna uloga gastroskopije. S obzirom na to da su neki tipovi polipa, inače dobroćudnih izraslina, skloni "okretanju" u zloćudnu bolest, nakon odstranjenja polipa treba pratiti bolesnika kako bi se uočio eventualni rast novih.

Možemo zaključiti kako je gastroskopija izvrsna dijagnostička metoda u otkrivanju, liječenju i praćenju bolesti gornjeg dijela probavnog sustava. Kratkotrajna je i bezbolna, pa je strah od pretrage pretjeran. Uostalom, zasad nema drugih metoda koje bi je mogle zamijeniti na odgovarajući način.

Datum objave članka: 1. 2. 2005.