Jesu li akne zaista (ne)važne?

Bolesti i stanja / Kožne bolesti mr. sc.   Lena Kotrulja dr. med., spec. dermatovenerolog, supspec. dječje dermatologije  /  prof. dr. sc.   Meri Tadinac psiholog

Problemi koji se često javljaju kao posljedica akne su nisko samopouzdanje, bijes, anksioznost, pa i depresija

Acne vulgaris, ili jednostavno akne, su česta upalna dermatoza, koja prije svega pogađa mlade ljude i javlja se u doba puberteta i adolescencije, razdoblju izrazitih psihosocijalnih i tjelesnih promjena. U tom razdoblju najčešća su kronična bolest koja zahvaća kožu lica, prsa i leđa. Javljaju se najčešće između 12. i 16. godine, iako postoji mogućnost ranijeg, kao i znatno kasnijeg nastanka. Bez liječenja, bolest može trajati i do 10-ak godina. Postoje različite vrste akni, ali i različite težine bolesti, o čemu ovisi način liječenja. U svakom slučaju, pravodobno liječenje smanjuje mogućnost nastanka ožiljaka.

Bolest kože, poput akne, često se smatra nevažnom, čak trivijalnom u usporedbi s bolestima drugih organskih sustava. Budući da ne ugrožavaju opće zdravstveno stanje, često se shvaćaju samo kao kozmetski problem, pa im se ne pridaje dovoljno važnosti. Iako se zanemaruje, vrlo je važno procijeniti ne samo kliničku sliku bolesti nego i psihološku stranu problema, jer je već odavno jasno da akne imaju velik psihosocijalni utjecaj na bolesnika.

Znanstvene studije pokazale su da ne postoji dobra korelacija između kliničke procjene stanja bolesti i samoprocjene bolesnika: prosječna subjektivna procjena težine akni bila je znatno viša od kliničke procjene, tj. pacijenti su bili skloni precijeniti težinu svoje bolesti. Nadalje, samoprocjena težine akni bila je u znatno većoj vezi s procijenjenom sniženom kvalitetom života negoli je to bio slučaj s kliničkom procjenom. Drugim riječima, pacijenti s aknama pate od psihosocijalnih teškoća uzrokovanih bolešću koje smanjuju njihovu doživljenu kvalitetu života, no to smanjenje znatno manje ovisi o objektivnoj težini bolesti, a više o pacijentovoj percepciji bolesti. U članku o psihogenim čimbenicima kod kožnih bolesti, Sulzberger i Zaidems su još 1948. naveli sad već slavnu i često citiranu misao: "Ne postoji niti jedna bolest koja uzrokuje veću psihičku traumu, veću neprilagođenost između roditelja i djece, veću opću nesigurnost i osjećaj inferiornosti i više psihičke patnje nego što to čine acne vulgaris". Iako je na osnovi rezultata suvremenih istraživanja jasno da je ta tvrdnja ipak pretjerana, ne smijemo zanemariti ulogu koju je ona odigrala u skretanju pozornosti na aspekte akni koji nisu isključivo dermatološki problem. Uz to, i neka suvremena ispitivanja kvalitete života upućuju da pacijenti s aknama iskazuju razinu socijalnih, psiholoških i emocionalnih problema koja je jednaka onoj kod pacijenata s kroničnom astmom, epilepsijom, dijabetesom ili artritisom. Pacijenti koji dulje vrijeme pate od akni izvještavaju o većem sniženju kvalitete života, što znači da kumulativni učinci dugotrajnih akni mogu znatno utjecati na kvalitetu života.

Pogoršanja zbog emocionalnog stresa

Uloga psiholoških čimbenika kod akni može biti dvojaka. Emocionalni stres može dovesti do pogoršanja bolesti, o čemu izvještavaju mnogi pacijenti koji se često žale na pogoršanje kad su anksiozni ili pod stresom (npr. studenti čija se klinička slika akni pogoršava tijekom ispitnih rokova). Kao posljedica akni u bolesnika mogu se razviti i psihički problemi, primjerice depresija, anksioznost, smanjeno samopouzdanje, povlačenje iz društva. Studije su pokazale da čak u 55 posto bolesnika s aknama postoji kronološka povezanost između razdoblja emocionalnog stresa i pogoršanja bolesti, uz latentno razdoblje od dva dana.

Točan mehanizam osnove pogoršanja akni zbog emocionalnog stresa nije poznat, ali postavljeno je nekoliko hipoteza. Jedna se temelji na dobro utvrđenoj činjenici da se u stanju stresa pojačano luče stresni hormoni. Poznato je i da glukokortikoidi i androgeni dovode do pogoršanja akni, pa se stoga smatra da bi stres mogao utjecati na akne putem povišenja razine tih hormona u krvi. Druga hipoteza odnosi se na činjenicu da stres dovodi do potiskivanja imunosnog sustava, zbog čega dolazi do umnožavanja bakterije Propionibacterium acnes u sebacealnim folikulima (izvodima lojnih žlijezda) te pojave brojnih upalnih promjena.

Kozmetski problem postaje i psihološki

Intuitivno je već dugo jasno da akne mogu znatno utjecati na psihosocijalno stanje pojedinca. U posljednjih petnaestak godina intenzivirali su se pokušaji da se to i kvantitativno prikaže uporabom posebnih psihometrijskih instrumenata.

Od posebnog je interesa psihosocijalni utjecaj akni u adolescenciji. To je životno razdoblje u kojem lučenje spolnih hormona dovodi do znatnih tjelesnih promjena s kojima se adolescent mora suočiti, a ako se usto jave i akne, to može predstavljati problem. Nadalje, godine adolescencije smatraju se kritičnima za razvoj identiteta, čiji je važan dio i slika o vlastitom tijelu, pa pojava akni može narušiti tu sliku. Zanimljivo je spomenuti da su adolescentne djevojke podložnije negativnim psihološkim aspektima akni nego dječaci.

Stanje kože kod kojega se promjene događaju dominantno na licu može imati velik utjecaj na kvalitetu života. Problemi koji se često javljaju kao posljedica akni su nisko samopouzdanje, bijes, anksioznost, pa i depresija. Depresija se obično manifestira kroz jedan ili više simptoma, poput povlačenja iz društvenih aktivnosti, gubitka koncentracije, nesanice ili stalne pospanosti, anoreksije ili nekontrolirana hranjenja, spontanih napadaja plača, pa sve do suicidalnih ideja. Bolesnici često izjavljuju kako akne utječu i na socijalne interakcije, poput izlazaka, sastanaka s osobama suprotnog spola, odlazaka u restoran, bavljenja sportom i slično. S obzirom na to da je u terapiji bolesnika s aknama često zanemaren psihološki pristup, može doći do slabije suradnje i nezadovoljstva liječenjem.

Iako se često smatra da se izraženi psihički problemi javljaju uz teške oblike akni, pokazalo se da i bolesnici s blagim do umjerenim oblicima mogu razviti stanje depresije, anksioznosti i imati teškoće u socijalnim situacijama. Liječnik uvijek mora imati na umu da ono što klinički odgovara blagom obliku bolesti bolesnik može doživljavati sasvim drukčije, što je vidljivo iz već spomenutog nerazmjera između subjektivnih i kliničkih procjena težine akni.

Poboljšanje stanja akni povezano je sa smanjenom depresivnošću i anksioznošću i s većim zadovoljstvom, čak i onim aspektima slike o svom tijelu koji inače obično nisu povezani s izgledom kože, kao što su oblik tijela i težina. To naglašava dubok učinak izgleda kože na bolesnikovu ukupnu sliku tijela. Pregled suvremenih nalaza pokazuje da učinkovito liječenje akni dovodi do poboljšanja slike o sebi te povećanja društvene asertivnosti i samopouzdanja.

U novije vrijeme ističe se i važnost formalnoga zdravstvenog obrazovanja o aknama, čime bi se razbili mnogi mitovi o toj bolesti, od kojih su mnogi vezani uz hranu ili seksualnost. Uz razbijanje uvriježenih pogrešnih objašnjenja uzroka akni, nužno je osigurati informacije o dostupnosti i učinkovitosti različitih tretmana, kako bi se minimalizirale socijalne i psihološke posljedice akni.

Psihometrijski instrumenti za ispitivanje kvalitete života uputili su na razinu socijalnih, psiholoških i emocionalnih problema u bolesnika s aknama. S obzirom na to da bolesniku treba pomoći i u razrješavanju emocionalnih teškoća izazvanih bolešću, sama dermatološka terapija ne može postići svoju punu svrhu. Stoga se preporučuje da se u bolesnika koji pokazuju ozbiljnije psihosocijalne probleme, uz dermatološko liječenje, uključi i liječenje kliničkog psihologa.

Iz nalaza većine suvremenih istraživanja proizlazi jasna potreba sveobuhvatna pristupa bolesnicima s aknama, u smislu praćenja fizičkih i psihičkih posljedica bolesti, kao i utjecaja na kvalitetu života.

Datum objave članka: 1. 2. 2010.