Molekula za višestruku primjenu

Bolesti i stanja / Opća medicina Zorana Strižak Habuš mag. pharm.

S obzirom na sveprisutnost hijaluronske kiseline u našem tijelu, logično se nametnula ideja njezine primjene u medicinske svrhe

U posljednje vrijeme učestalo se spominje hijaluronska kiselina, spoj koji primjenu nalazi u sve više grana medicine, a važnu ulogu ima u modernoj kozmetologiji.

Hijaluronska kiselina ili hijaluronan (HA) polimerni je spoj koji se nalazi u izvanstaničnom prostoru u gotovo svim dijelovima tijela, a sintetizira se uz pomoć enzima koji se nalaze na staničnoj membrani. U najvećoj koncentraciji nalazimo je u oku i zglobovima (hrskavici), ali prisutna je i u vezivnom, epitelnom i živčanom tkivu. Da bismo dobili bolju sliku o tome koliko hijaluronske kiseline ima u našem tijelu, najbolje je predočiti to primjerom: osoba težine 70 kilograma ima otprilike 15 g hijaluronske kiseline u tijelu, s tim da se trećina te količine svakodnevno razgrađuje i ponovno sintetizira. Ipak, u većini slučajeva njezin vijek u tijelu je šest do devet mjeseci, što je i razlog zašto medicinski i kozmetički tretmani hijaluronskom kiselinom nisu trajni nego je potrebno ponavljati ih.

Velika, energetski stabilna molekula

Hijaluronsku kiselinu prvi put spominje Karl Mayer u svojim istraživanjima 1930. godine. Sve do kasnih sedamdesetih godina prošloga stoljeća bila je opisivana kao "ljepilo" jer se nalazi u izvanstaničnom prostoru i utječe na viskoznost izvanstanične tekućine. Gledano iz današnje perspektive, možemo reći da hijaluronska kiselina spada u skupinu glukozaminoglikana. Glukozaminoglikani su polimeri građeni od jedinica koje se ponavljaju, a zovu se disaharidi. Hijaluronska kiselina može imati i do 25.000 disaharida koji se ponavljaju, dakle to je velika molekula.

Uz to, energetski je stabilna molekula koja na sebe veže vodu i izrazito je otporna na kompresiju. Slikovito rečeno, samo jedan gram hijaluronske kiseline može na sebe vezati čak i do šest litara vode. S obzirom na to da u hidratiziranom stanju zauzima velik volumen, već u malim koncentracijama u vodenoj otopini formira hidratizirani gel. Upravo zbog te otpornosti na kompresiju i zaštitnog učinka, hijaluronska kiselina izrazito je važan sastavni dio svih zglobova.

Medicinski svrhovita primjena

S obzirom na sveprisutnost hijaluronske kiseline u našem tijelu, logično se nametnula ideja njezine primjene u medicinske svrhe. Hijaluronska kiselina koja se koristi u medicinske svrhe izolira se iz pijetlove krijeste ili se sintetizira pomoću bakterija u laboratoriju. Prvi proizvodi s hijaluronskom kiselinom pojavili su se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a prva primjena bila je prilikom operacije oka.

Operacije oka

Hijaluronska kiselina prisutna je u visokim koncentracijama u unutrašnjosti oka, gdje daje viskozni, gelasti karakter fluidu. Taj gel apsorbira šokove i udarce te služi za transport hranjivih tvari u oko. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA - Food and Drug Association) odobrila je uporabu hijaluronske kiseline tijekom određenih operacija oka, kao što su uklanjanje katarakte, transplantacija rožnice i kod drugih ozljeda oka. Upotrebljava se tako da se injicira u oko za vrijeme operacije kako bi se nadomjestile prirodne tekućine, odnosno da se zadrži pravilan oblik oka. U petom desetljeću života oko prestaje proizvoditi prijeko potrebnu hijaluronsku kiselinu, što rezultira različitim tegobama.

Osteoartritis

Sve veću primjenu hijaluronske kiseline nalazimo i kod osteoartritisa. U tim slučajevima primjenjuje se putem injekcije u zglob koljena, gdje djeluje na viskoznost zglobne tekućine, podmazuje zglob i posljedično ima analgetski učinak. U posljednje vrijeme započela je i primjena hijaluronske kiseline oralnim putem (na usta), no potrebno je još dokaza o učinkovitosti takvog puta primjene.

Oralna higijena, medicina i kirurgija

Hijaluronska kiselina može se koristiti za oralnu higijenu u obliku otopine ili gela. Za razliku od klorheksidina, koji se još uvijek puno koristi, hijaluronska kiselina može se upotrebljavati dugoročno i bez opasnosti od nuspojava. Uz to, ne ulazi u interakcije s drugim lijekovima, a ako se i proguta, neškodljiva je, zbog čega je mogu koristiti i trudnice (koje često imaju problema s krvarećim desnima) i djeca.

Primjena hijaluronske kiseline moguća je i u slučajevima smanjena lučenja sline jer zbog svojih elastičnih svojstava dobra je zamjena prirodnoj slini.

Svoje mjesto nalazi i kao terapija poslije vađenja zuba te operativnih i implantoloških zahvata, pri čemu djeluje kao zaštitni pokrov otežavajući prodor i naseljavanje bakterija. Pritom ima i blago protuupalno djelovanje. Ta njezina svojstva koriste se i za tretman nadraženoga grla, oštećene sluznice i promuklosti zbog preopterećenih glasnica ili pušenja. Kod djece najučestalija primjena je prilikom nicanja zuba, jer djeluje zaštitno i blago analgetski.

Kozmetologija

Hijaluronsku kiselinu nalazimo i u epidermisu i dermisu. Oko 50 posto hijaluronske kiseline koju tijelo proizvodi u epidermisu metabolizira se i izlučuje unutar 24 sata. Kako starimo, postupno se smanjuju njezina sinteza i koncentracija, zbog čega koža postaje tanja i nedostaje joj vlažnosti.

Godine 2003. FDA je odobrio korištenje hijaluronske kiseline za popunjavanje oštećenja mekog tkiva kao što su bore. Injekcije hijalurona privremeno zaglađuju bore jer stvaraju volumen ispod kože, a učinak traje otprilike šest mjeseci. Donedavno se hijaluronska kiselina unosila pomoću klasične igle, pa su se javljale masnice, zbog čega se danas više koriste mikrokanile.

Hijaluronska kiselina sastavni je dio i većine proizvoda za njegu kože, koji vraćaju vlažnost, pa koža izgleda zaglađeno i sjajnija je.

Kako je koža ujedno i barijera prema nepovoljnim vanjskim utjecajima i prodoru bakterija i virusa, u slučaju njezina ozljeđivanja povećava se mogućnost infekcije, koja onda usporava proces cijeljenja rane. Provedene kliničke studije dokazale su učinkovitost hijaluronske kiseline u ubrzavanju cijeljenja rana, i to u nekoliko faza. Uz to, smanjuje pojavu ožiljaka i ublažava vidljivost već postojećih.

U iščekivanju daljnjih istraživanja

Iz svega možemo samo još jednom utvrditi kako se primjena hijaluronske kiseline svakim danom širi na nova područja. Najviše istraživanja ima na polju oralne kirurgije, higijene i tretiranja ozljeda u usnoj šupljini, a dokazan je i pozitivni učinak njezine primjene u kirurgiji oka. Uzimajući u obzir svojstva hijaluronske kiseline u tretmanu opeklina i većih rana, očekuju se daljnja istraživanja na polju kozmetologije.

Datum objave članka: 1. 4. 2012.