'NON-PREP' ljuskice

Bolesti i stanja / Zubi i usna šupljina

Najčešće se primjenjuju kod različitih nedostataka oblika, boje ili čak položaja inače zdravih, u pravilu prednjih zubi, odnosno onih koji su vidljivi pri osmijehu

Pacijenti su danas sve zahtjevniji. Više im nije dovoljno imati zdrave zube – žele bjelje, veće, šire, pravilnije. Jednostavno žele savršen osmijeh kakav vide na reklamama. Uza sve zahtjeve s kojima dolaze, često još traže i da se što manje zadire u zdravo zubno tkivo. Upravo u takvim slučajevima kao terapija izbora nameće se ugradnja ljuskica

Ljuskice spadaju u područje estetske stomatologije, stoga ih se često naziva i estetskim. Čini se da je pojam estetike svuda oko nas. Iako je zapravo riječ o individualnom doživljaju koji ne možemo uvijek definirati, svi imamo predodžbu što smatramo estetskim, a što ne. Naziv estetske ljuskice opravdan je činjenicom što se najčešće primjenjuju kod različitih nedostataka oblika, boje ili čak položaja inače zdravih, u pravilu prednjih zubi, odnosno onih koji su vidljivi pri osmijehu. Riječ je o tankim ljuskama izrađenim od estetskog materijala (keramike ili kompozita), koje su individualno prilagođene vestibularnim plohama zuba, zbog čega se često može susresti naziv vestibularna ili labijalna ljuskica.

Načelno, postoje tri tipa ljuskica koje se razlikuju s obzirom na opseg preparacije: konvencionalne, "minimal-prep" i "non-prep" ljuskice. Za konvencionalne ljuskice zub je potrebno izbrusiti samo na plohi okrenutoj prema usnama (labijalna ploha) i u debljini od 0,5 do 1 mm. Kod "minimal-prep" ljuskica preparacija je orijentirana na situaciju koja se želi ispraviti, pa se neka područja bruse više, neka manje, a neka se ne diraju, ovisno o anatomskim prilikama. Kod svakog brušenja osnovni je cilj ostati u području cakline kako bi se osigurala što bolja veza, s obzirom na to da se ljuskice cementiraju adhezivno. Treću vrstu predstavljaju "non-prep" ljuskice, kojima ćemo se pozabaviti u ovom članku.

Keramičke ljuskice bez preparacije

Kao što i samo ime govori, kod "non-prep" ljuskica nema brušenja. Riječ je, dakle, o potpuno neinvazivnoj metodi korigiranja osmijeha. Primjenjuju se u različitim situacijama, kao što su zatvaranje dijastema (razmaka među zubima), produljenje i/ili proširenje kruna, preoblikovanje zuba, ispravljanje njihova položaja, popravljanje caklinskih defekata i promjena boje. Ovakvom vrstom ljuskica čak je moguće osvježiti stare fiksne nadomjeske koji su promijenili boju.

Postoje brojni sustavi "non-prep" ljuskica. Vjerojatno najpoznatiji je Lumineers, a tu su i Vivaneers, Durathin, ljuskice od IPS e.max litij-disilikatne keramike, ljuskice izrađene Cerec sustavom, kao i brojne druge. Svima im je zajedničko da su vrlo tanke, tanje od konvencionalnih ljuskica. Budući da nema preparacije, rad započinje uzimanjem otiska. Prethodno se prema potrebi može izraditi mock-up pomoću kojeg se prikazuje željeni ishod u danoj situaciji te se pacijentu omogućuje da stekne predodžbu o svom budućem izgledu.

Otisak se šalje u laboratorij, gdje se od keramike izrađuju vrlo tanke ljuskice čija je debljina oko 0,3 mm (u ekstremnim slučajevima samo 0,1 do 0,2 mm). S obzirom na to da su vrlo tanke, jednostavno ih je zalijepiti na zub, bez potrebe za dodatnim brušenjem. Postoji mogućnost izrade takvih ljuskica i u ordinaciji pomoću CAD/CAM uređaja Cerec, kad je sve gotovo tijekom jednog posjeta zubaru. Otisak se uzima intraoralnom kamerom, nakon čega se virtualno pomoću računala konstruira željeni nadomjestak koji se zatim glođe iz odgovarajućega keramičkog bloka. Međutim, valja reći da su estetska svojstva laboratorijski izrađenih radova obično malo bolja.

Cementiranje svih vrsta keramičkih ljuskica je adhezivno. Prije cementiranja ljuskice se isprobavaju u ustima. Budući da one ne mogu same od sebe ostati na zubu, a ipak je potrebno provjeriti njihov dosjed i boju, postoje takozvane Try-In paste koje nam to omogućuju. Dolaze u nekoliko boja, tako da odmah možemo odlučiti o boji cementa. S obzirom na debljinu i prozirnost ljuskica, boja cementa itekako može utjecati na ukupni dojam.

Nakon probe slijedi cementiranje. Valja naglasiti da se ovdje veza ostvaruje isključivo preko cakline, što je, dakako, vrlo povoljno. Prije svega zube je potrebno očistiti i ispolirati. Slijedi jetkanje labijalnih ploha 37-postotnom ortofosfornom kiselinom u trajanju od 60 sekundi, te ispiranje i sušenje. Na najetkanu površinu nanosi se caklinski bond koji se samo lagano ispuhuje zrakom, ali se ne osvjetljava, jer bi se u tom slučaju na veznoj plohi stvorio dodatni sloj koji bi promijenio površinu i mogao narušiti dosjed rada na uporišnom zubu. Nadomjestak se priprema za cementiranje na način da se najetka fluorovodičnom kiselinom, premaže posebnim primerom za keramiku i bondom. Koriste se kompozitni cementi koji mogu biti dualno ili svjetlosno stvrdnjavajući.

Valja naglasiti da je riječ o vrlo tankom sloju keramike koji propušta svjetlost, tako da se mogu koristiti svjetlosno polimerizirajući cementi. Kako bi se što lakše uklonio višak cementa, najbolje ga je kratko osvijetliti, oko dvije sekunde, tek toliko da se stvrdne dovoljno kako bi se omogućilo čišćenje rubnih dijelova u jednom potezu. Nakon toga osvjetljava se do kraja prema uputama proizvođača te se temeljito uklanjaju svi viškovi. Obvezno se moraju očistiti interdentalni prostori pomoću zubne svile i interdentalnih stripsi. Na kraju, ljuskice se poliraju setom za keramiku.

Kao veliku prednost "non-prep" ljuskica svakako treba navesti neinvazivnost, dakle nema zadiranja u tvrda zubna tkiva, nema bolova ni potrebe za anestezijom, što je pacijentima često vrlo važno. Sam tijek izrade vrlo je brz: potrebna su samo dva posjeta do gotovog rada - jedan za otisak i drugi za cementiranje. U slučaju potrebe, ljuskice se mogu ukloniti.

U nedostatke se ubraja relativno složen laboratorijski postupak koji zahtijeva veliku spretnost i iskustvo tehničara. Za postizanje željenog rezultata većinom je potrebno u rekonstrukciju uključiti nekoliko zuba, čak i šest do osam po zubnom luku, a cijena je visoka. Uz to, ako su posrijedi vrlo tamni zubi, boja može prosijavati kroz tanki sloj keramike, tako da su u tom slučaju indicirana druga rješenja. Vrlo je važno pri postavljanju indikacije s oprezom birati pacijente jer u protivnom metoda može dovesti do neželjenog ishoda (npr. ako se vidi da su ljuskice nadodane i zubi izgledaju preglomazno).

No, "non-prep" ljuskice odličan su izbor u brojnim situacijama kad se željeni rezultati mogu postići bez brušenja vlastitih zuba. Pacijenti tako na vrlo jednostavan i bezbolan način dobivaju ono zbog čega u konačnici i dolaze - novi, ljepši osmijeh.

Izvor: Časopis Sonda 2009; 10(19) - Slađana Milardović, dr. stom., prof. dr. sc. Ketij Mehulić, Mirko Soldo (student pete godine)

Datum objave članka: 1. 6. 2014.