Stakalca koja su prodala dušu

Naočale su najzanimljivije (ne)medicinsko pomagalo! Ubrzo pošto je otkrivena njihova neosporna pomoć vidu, postale su odjevni predmet. To se nije dogodilo niti jednom korisnom medicinskom rekvizitu (npr. slušnom aparatu). Većina ih je tijekom vremena zadržala osnovnu namjenu, ali ne i naočale. One umjesto nadomjesne preuzimaju dominantnu ulogu - na licu čovjeka od objekta postaju subjekt! U ulozi maske, ogledala, okvira za sliku ili nakita postaju idealno sredstvo za prijenos poruke, a osnovna im funkcija - poboljšanje vida - dolazi tek kao korisna nuspojava. Stoga je možda nepoznati epigrafist imao pravo kada je na grobnicu njihova navodnog izumitelja u Firenzi 1317. godine uklesao: "Ovdje leži Salvino Armati, izumitelj naočala. Neka mu Bog oprosti njegove grijehe".

Naočale preporučam za ljude stare,
A monokle ove više za stražare!
Na korisnost one nek' su sada svima,
Napose za tlačit' nosiće mudrima;
Taštima će one olakšat' prijetvornost,
Pronicljivim, ljubomornim, odvratit' pozornost!
(Najstariji reklamni slogan za naočale pjesnika iz 16. stoljeća. Slobodan prijevod s talijanskog autorice teksta.)

Franjevac Roger Bacon (doctor mirabilis) u djelu iz 1267. godine Opus magnus opisuje leće koje uvećavaju i koje mogu korigirati vid. Bilo je jasno da je prva revolucija u razvoju naočala počela. Evidentno je da je već tada optička tehnologija bila sposobna bikonveksnim lećama korigirati dalekovidnost (kratkovidni će pričekati još najmanje dva stoljeća). Najveći je problem prve revolucije u proizvodnji naočala bio kako zadržati naočale na licu! Tu počinje nikad završena priča o odnosu optičke leće i njezina potpornja, trenutka kada "leća prodaje dušu" kako bi opstala na pozornici povijesti koja se kasnije naziva tržište.

Najstariji su primjerci naočala općenito rijetki u svijetu pa se o izgledu, obliku i načinu uporabe zna po prikazima na likovnim umjetničkim djelima. Tako najraniji prikaz naočala nalazimo na fresci Tomassa di Modena iz 1352. godine u sali crkve San Nicolo u Trevisu u Italiji. To je portret kardinala Uga di Provenza koji na nosu ima dvije staklene leće okružene debelim prstenima s drškama koje su spojene zakovicom (otuda naziv Nietbrille, basicles clouant).

Prvobitno su naočale bile dragocjenost koja se morala čuvati pa su već prve naočale sa zakovicom imale svoj etui kruškolikog oblika pričvršćen vrpcom oko pasa. Oni koje ovog ljeta put nanese na Krk neka pogledaju u katedrali grada Krka gotičku srebrnu frankopansku palu, rad mletačkog majstora Paula Kolera iz 1477., gdje se među brojnim likovima svetaca nalazi i lik svetog Bernardina Sienskog koji o pasu ima etui za naočale.

Zateknete li se pak u Zagrebu, pogledajte u Strossmayerovoj galeriji starih majstora sliku ferarskog slikara Lodovica Mazzolina Preljubnica pred Kristom na kojoj jedan od farizeja rukom pridržava naočale na nosu, a o pasu nosi privezan etui. Riječ je o najstarijem tipu naočala sa zakovicom.

Ljetujete li u Splitu, posjetite franjevački samostan u Poljudu i potražite portret biskupa Tome Nigrisa iz 1527. slikara Lorenza Lotta. Na klecalu, uz brevijar je odložen nešto napredniji tip naočala, tzv. mosne naočale (Bugelbrille) u kojima su stakalca povezana čvrstim lukom poput mostića. Jedna od njihovih varijanti su i mosne naočale tipa štipavca (Klemmbrille) koje su se svojevrsnom štipaljkom pridržavale za korijen nosa. Premda impresionira ljudska inventivnost prvobitnih naočala, začuđuje spoznaja kako su uši za tu namjenu otkrivene relativno kasno, pa je proizvodnja naočala u današnjem obliku (Ohrenbrille) uhvatila maha tek početkom 19. stoljeća.

Koji se zateknu u Varaždinu neka pogledaju u gradskom muzeju škrinjicu iz druge polovice 17. stoljeća na kojoj je u smeđoj hrastovini lijepo izrezbaren lik bradatog kovača s naočalima koje su okrugle, širokog okvira, spojene lukom, imaju krake koji idu prema uhu. Možda ćete svjedočiti prvom prikazu zaštitnih naočala u nas!

U 17. stoljeću korekcijska stakla postaju zaštitna jer se razvijaju različite tehnike njihove pigmentacije. Osim već spomenutog kovača iz Varaždina, primjer takvih naočala su venecijanske Goldoni iz ranog 18. stoljeća te Richardson linije čudesnih oblika i neupitne fascinacije iz 19. stoljeća.

U 20. stoljeću, osobito nakon 1. svjetskog rata, naočale doživljavaju metamorfozu i postaju trgovačka roba. Tu je zatvoren ciklus metamorfoze: od neznanstveno utemeljenih optičkih pomagala koje su prodavali aromatari, ljekarnici i trgovci, preko znanstvenog pokrića izučavanjem anatomije oka i optičke fizike, naočale su ponovno završile kao trgovačka roba.

Otkriće plastike dalo je najveći poticaj masovnoj proizvodnji i uporabi naočala. Znamenite se rejbanice proizvode ranih pedesetih godina i uz long-play vinil ploče predstavljaju zaštitni znak svoga vremena.
Razvoj pop kulture 60-ih godina dao je silan poticaj konzumaciji naočala kao obvezatnog rekvizita s porukom. Novi životni stil i novi jezici komunikacije povukli su za sobom rijeku potrošačkog društva i počele su nove igre s naočalima (say yes to everything).

Kada je Dior 1968. upotrijebio novi materijal OPTIL austrijskog dizajnera Angera, visoka je moda praktički osvojila i ovo područje. U samo nekoliko sezona Cardin i Courreges uspjeli su nametnuti naočale kao modni rekvizit (fashion show). Ne treba smetnuti s uma da je već 1940. Marcel Rochas dizajnirao i osobno proizveo plastične cvjetne naočale i prodavao ih kao ekskluzivan dodatak u svome pariškom atelieru.

Treća revolucija događa se 80-ih godina s rastom industrije i dizajna. S jedne se strane našla tehnička podrška s neupitnom kompetentnošću proizvodnje najzahtjevnijih optičkih inovacija, a s druge moda koja je neizmjerno vješta u zavođenju potrošača. Između su njihovo veličanstvo naočale - dio odjeće, detektor ukusa.

Danas je kvaliteta naočala pod budnim okom brzih i hirovitih promjena tržišta potrošačkog društva bez obzira na to služe li poboljšanju vida ili provociraju novi jezik komunikacije · konzumaciju. Možda je Neron bio miop (kratkovidan) kada je gladijatorske igre u areni promatrao kroz brušeni smaragd, ili je bio svjetloplah, ili je naprosto bio ekscentričan. Što god da jest, Bog će mu oprostiti njegove grijehe.