Djeca nisu veliki u malom

Dječje zdravlje / Pedijatrija Maja Lisjak Besedić mag. pharm. / dipl. ing.

S obzirom na specifičnosti dječjeg organizma, u djetinjstvu se mogu koristiti samo lijekovi čiju su primjenu odobrile nadležne ustanove

Lijekovi različito djeluju na djecu i odrasle osobe. Upravo zato što se dječji organizam uvelike razlikuje od organizma odraslih, kad su posrijedi lijekovi, djeca se nikako ne smiju smatrati malim odraslim osobama i potrebno je koristiti lijekove čiju primjenu za dječju dob odobravaju nadležne ustanove (Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode - HALMED).

Svaka dob ima svoje značajke

Britanska pedijatrijska udruga (British Paediatric Association) podijelila je djetinjstvo u sljedeće dobne skupine: novorođenče (od rođenja do prvog mjeseca), dojenče (od prvog mjeseca do druge godine), dijete (od druge do 12. godine) i adolescenti (od 12. do 18. godine). Svaka od njih ima svoje značajke, osobito u fiziološkom i metaboličkom pogledu.

Dojenačko doba i djetinjstvo čine razdoblje brzog rasta i razvoja. Različiti organi i organski sustavi, kao i enzimi koji utječu na ponašanje lijekova, razvijaju se različitom brzinom, tako da se u ovoj dobnoj skupini susreću najveće razlike. Uz to, valja imati na umu da, u usporedbi s medicinom za odrasle, primjena lijekova u pedijatriji nije temeljito istražena i da je raspon odobrenih lijekova u farmaceutskim oblicima za primjereno doziranje ograničen zbog nedovoljna broja kliničkih ispitivanja.

Nekoliko je čimbenika koji određuju raspodjelu lijeka u organizmu i oni se mijenjaju s dobi. Neki od njih su: ukupna tjelesna težina, ukupna voda u organizmu, brzina metaboličkih procesa, količina masti (najmanja u novorođenčadi, maksimalna s devet mjeseci, uz postupan pad do šeste godine života). Kad se određuje doziranje lijekova u djece, te čimbenike svakako treba imati na umu.

Rane - sastavni dio odrastanja

Prva rana s kojom se susrećemo kod novorođenčeta je pupčana. Ona predstavlja opasnost za prodor različitih mikroorganizama koji mogu uzrokovati infekciju, zbog čega svakodnevno previjanje pupka novorođenčeta zahtijeva posebnu pozornost. Nakon kupanja bebe, slijedi antiseptička obrada pupčane rane, za što su potrebni antiseptička otopina i sterilna gaza. Preporučeni antiseptik na bazi oktenidina najučinkovitiji je u borbi protiv bakterija, virusa i gljivica. Ne peče, ne boji kožu i ne ulazi u krvotok djeteta, a i primjena je bezbolna. Antiseptikom natopimo ranu i sterilnom kompresom pomno obrišemo pupčanu ranu i prekrijemo sterilnom gazom. Ranu je potrebno svakodnevno njegovati dok ne zaraste, otprilike dva tjedna.

Djeca su razigrana i nestašna, a pomalo i nespretna, tako da su u toj dobi ozljede vrlo česte. Upravo je to razlog zašto bi se u svakoj kućnoj ljekarni i setu za prvu pomoć trebao naći i antiseptik za obradu rana, čija bi primjena, među ostalim, trebala biti bezbolna, a istodobno dovoljno učinkovita u smislu čišćenja i dezinfekcije. Ako manje rane tretirate kod kuće, uvijek najprije operite i osušite ruke. Potom ranu isperite pod mlazom tekuće vode, dezinficirajte antiseptikom koji djeluje na većinu mogućih uzročnika infekcija, a ne peče. Na kraju na mjesto ozljede stavite sterilni zavoj ili flaster i mijenjajte ih po potrebi. Ako je rana na takvom mjestu da je neizbježan čest kontakt s vodom, stavite vodootporni flaster.

Neki od najčešće korištenih antiseptika

Antiseptici su tvari koje inhibiraju rast i razvoj mikroorganizama, tj. raznolika skupina lijekova koji se koriste za smanjivanje broja bakterija, virusa i gljivica na koži i sluznicama. Neki od najčešće korištenih antiseptika su alkohol, klorheksidin, vodikov peroksid, preparati na bazi joda i oktenidin.

Alkohol
Zabilježeno je puno slučajeva trovanja alkoholom u male djece, bilo zbog čišćenja rane alkoholom ili skidanja temperature alkoholnim oblozima. Alkohol se nikako ne preporučuje za dezinfekciju rana u djece, jer jako peče, iritira ranu, usporava zarastanje i kroz ranu može ući u krvotok. S obzirom na to da je koža djeteta propusna za tvari s kojima dolazi u dodir, to može biti vrlo nezgodno u slučaju dugotrajnijeg dodira kože s alkoholom i alkoholnim otopinama. Primjer toga je otopina klorheksidina u 70-postotnom alkoholu koja može izazvati tešku kemijsku opeklinu i dovesti do sistemskog trovanja alkoholom. Uz to, valja imati na umu da je koža djece tanja nego u odraslih, pa je stoga i puno propusnija. Zbog toga je potrebno i inače obratiti veću pozornost na pripravke koje stavljamo na kožu djeteta.

Klorheksidin
Ima širok antibakterijski spektar i djeluje baktericidno, osobito na gram-pozitivne mikroorganizme, malo slabije na gram-negativne bakterije i gljivice, a uopće ne djeluje na spore, bacil tuberkuloze i virus herpes simplexa. Otopine koje sadrže od 0,06 do 0,2 posto klorheksidina koriste se za ispiranje usne šupljine. Kako većina otopina klorheksidina sadrži alkohol, koji pojačava djelovanje, takve otopine nije poželjno koristiti kod male djece.

Vodikov peroksid
Bezbojna je tekućina koja se u dodiru s mikoorganizmima i proteinima iz krvi zapjeni i raspadne na vodu i kisik. Tripostotni vodikov peroksid je netoksičan antiseptik, koji je nestabilan na sobnoj temperaturi, pa se mora primijeniti samo svježe pripremljen.

Antiseptici su tvari koje inhibiraju rast i razvoj mikroorganizama, tj. raznolika skupina lijekova koji se koriste za smanjivanje broja bakterija, virusa i gljivica na koži i sluznicama

Spojevi na bazi joda
Imaju vrlo širok antimikrobni spektar. Jodne tinkture vrlo su učinkovite, ali alkoholna komponenta tinkture isušuje kožu i usporava cijeljenje rane. Povidon jod je organski kompleks koji se bolje podnosi od jodnih tinktura. Jodni preparati mogu toksično djelovati na štitnu žlijezdu, što može biti opasno za sve koji imaju problema sa štitnjačom. Uz to što boji kožu, jod lako prolazi kožnu barijeru, ulazi u krvotok i može uzrokovati alergijske reakcije. Jodni preparati ne smiju se koristiti zajedno s antisepticima na bazi klorheksidina ili oktenidina jer im se djelovanje međusobno poništava, a može doći i do ljubičastog obojenja kože. Zbog svega toga antiseptike na bazi joda nije preporučljivo koristiti u novorođenčadi i male djece.

Oktenidin
Spoj je koji ima vrlo širok spektar djelovanja i djeluje na sve vrste mikroorganizama (bakterije, viruse i gljivice). Djelovanje oktenidina je brzo i pouzdano, a antiseptički učinak traje dulje od 24 sata. Antiseptike na bazi oktendina mogu upotrebljavati trudnice i dojilje, a naročito su pogodni za djecu svih uzrasta.

S lijekovima odgovorno

Djecu bi od malih nogu trebalo postupno uključivati u proces ispravna donošenja odluke o korištenju lijeka i poticati ih da s vremenom preuzmu odgovornost. Naravno da stupanj takve uključenosti ovisi o dobi djeteta i mogućnosti razumijevanja upute. Ipak, u većini slučajeva dijete ovisi o odraslima iz svoje okoline i njihovu stavu o (ne)pridržavanju upute o korištenju određenog lijeka. Stoga bi zdravstveni djelatnici trebali izdvojiti dovoljno vremena kako bi na razumljiv način dali upute roditeljima o ispravnom načinu korištenja lijeka, što je ključno za uspješnu primjenu lijekova općenito, a posebno u djece.

Datum objave članka: 1. 10. 2012.