Svi razlozi muške neplodnosti
U posljednjih pola stoljeća prosječan broj spermija kod muškaraca smanjio se gotovo 50 posto, uz daljnju tendenciju smanjivanja
Analizom spermiograma do dijagnoze
Statistike govore da oko 20 posto parova ne može postići trudnoću u prvih godinu dana nezaštićenih spolnih odnosa. Smanjena fertilnost pogađa i muškarce i žene, s tim da muška neplodnost u ukupnom broju bračne neplodnosti danas doseže i 50 posto.
U slučaju neplodnosti parova, jedna od prvih pretraga koja se provodi kod muškaraca je jednostavna i bezbolna analiza sjemene tekućine (spermiogram). Uzimajući u obzir da mogu postojati velike oscilacije u njezinim kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama, dijagnoza se nikad ne donosi na osnovi samo jedne analize, nego su za konačnu ocjenu kvalitete sperme obično potrebne i dvije do tri analize. No, treba naglasiti da spermiogram nije idealan test te da muškarci i s lošijim nalazom mogu postići očinstvo.
Zanimljivo je da se u posljednjih pola stoljeća prosječan broj spermija kod muškaraca smanjio gotovo 50 posto, uz daljnju tendenciju smanjivanja. Sjeme se dobiva masturbacijom u sterilnu posudu 20 do 60 minuta prije njegove analize. Prije davanja uzorka muškarac apstinira tijekom tri do četiri dana. Analiza sjemena može otkriti: nepostojanje spermija (azoospermija), smanjen broj spermija (oligozoospermija), smanjenu pokretljivost (astenozoospermija) ili poremećaje njihove morfologije (teratozoospermija). Te abnormalnosti mogu se pojaviti zajedno, i tada ih nazivamo oligo-asteno-teratoozospermija (OAT - sindrom).
Prema posljednjim smjernicama, donja granica normalnih vrijednosti spermiograma je sljedeća:
Mjerena veličina | Normalna vrijednost |
volumen sperme | 1,5 ml (1,4 - 1,7) |
ukupan broj spermatozoida | 39 mil. u ejakulatu (33 - 46) |
koncentracija spermatozoida | 15 mil./ml (12 - 16) |
vitalnost | 58 % živih (55 - 63) |
progresivna pokretljivost | 32 % (31 - 34) |
ukupna pokretljivost | 40 % (38 - 42) |
morfološki "normalni" oblici | 4 % (3 - 4) |
Razlozi poremećene spermatogeneze
Razlozi neplodnosti kod muškarca mogu biti različiti. Uzročno gledano, mogu se podijeliti u pet osnovnih skupina:
- predtestikularni (prirođene genetske abnormalnosti, endokrinopatije);
- testikularni (spermiogeneza poremećena na razini testisa);
- posttestikularni (poremećaji na razini provodnih kanala ili erektilna disfunkcija);
- genitourinarne infekcije;
- imunološki uzroci.
Među prirođenim genetskim abnormalnosti valja spomenuti sindrome (kao što su Klinefertov ili Downov) te različite endokrinopatije (hipogonadizam, hipopituitarizam, Kallmanov sindrom ili poremećaji produkcije androgena).
Varikocela je proširenje venskog spleta koji odvode krv iz testisa. Najčešće se javlja u dobi od 15 do 20 godina i obično bez simptoma. Prema veličini, možemo ih podijeliti na male, srednje i velike. Iako se mogu javiti na desnoj i lijevoj strani, zbog anatomskih razloga u gotovo 90 posto slučajeva javljaju se na lijevoj. Prisutne su kod 10 do 20 posto opće populacije, a kod muškaraca sa smanjenom fertilnošću javljaju se u do 40 posto slučajeva.
Točan mehanizam kojim varikocela oštećuje funkciju i proizvodnju spermija te njihovu strukturu još nije razjašnjen. Pretpostavlja se da utjecaj mogu imati temperatura, manjak kisika ili toksini. Naime, u skrotumu je temperatura fiziološki niža, što je bitno za razvoj spermija, a proširenje venoznog pleksusa povećava temperaturu i na taj način nepovoljno djeluje na spermiogenezu.
Utjecaj varikocele na kvalitetu i broj spermija teško je predvidjeti, jer je zapaženo kako katkad muškarci s velikom varikocelom nemaju problema s fertilnošću i obratno - znatno smanjena kvaliteta sperme može se uočiti kod jedva primjetnih varikocela. Stoga liječenje obično nije potrebno, osim u slučajevima poremećene funkcije testisa, smanjenja testisa ili kod upornih bolova, odnosno nelagode. U tim slučajevima liječenje je najčešće kirurško.
Nespušteni testis (kriptorhizam) javlja se kod tri do pet posto muške novorođenčadi. Između šest mjeseci i godine dana starosti postotak djece s nespuštenim testisom smanjuje se na oko jedan posto. Može se javiti jednostrano ili obostrano. Zbog mogućeg oštećenja zametnog epitela testisa, njegove atrofije ili razvoja malignoma, svakako je potrebno savjetovati se s urologom o daljnjem tretmanu.
Torzija testisa manifestira se iznenadnim bolovima u području donjeg dijela trbuha i skrotumu, koji nastaju zbog rotacije testisa, te potpuna ili djelomična prekida opskrbe krvlju. Može nastati spontano, ali i nakon traume. Takvo stanje zahtijeva neodgodiv pregled urologa i urološku intervenciju, s obzirom na to da svako odlaganje može dovesti do atrofije testisa, odnosno potrebe da se testis odstrani.
Upala testisa (orhitis) rijetko se javlja prije puberteta. U adolescentnoj dobi ili kod odraslih, kod oko trećine oboljelih može se javiti kao komplikacija zaušnjaka (mumps). Kao posljedica upale može se javiti poremećaj fertilnosti, a rijetko i potpuna sterilnost.
Potpuni nedostatak spermatozoida u ejakulatu (opstruktivna azoospermija) javlja se u oko 15 do 20 posto od ukupnog broja azoospermija. Može nastati na razini epididimisa (pasjemenik), ductus deferensa ili ejakulatornog kanala. Razlog može biti kongenitalna anomalija, odnosno nedostatak, a može se javiti i kao posljedica različitih stanja, kao što su upale epididimisa ili prostate te operativnih zahvata. Takvo stanje zahtijeva dodatnu urološku obradu.
Retrogradna ejakulacija također može biti razlogom neplodnosti kod muškaraca. Ovaj pojam znači da tijekom orgazma ne dolazi do izbacivanja sperme kroz penis nego ona odlazi u mokraćni mjehur. Razlozi mogu biti anatomski i funkcionalni. Kao anatomski se navode prethodne operacije prostate ili vrata mokraćnog mjehura, nakon čega unutarnji mišić, koji se nalazi između mokraćnog mjehura i prostate, nema više svoju funkciju. Funkcionalni razlozi mogu se javiti kod različitih neuroloških abnormalnosti, koje nalazimo kod šećerne bolesti, multiple skleroze ili nakon većih kirurških zahvata u trbuhu.
Erektilna disfunkcija - poremećaj kod kojega muškarac ne može postići dostatnu erekciju ili je ne može održati dovoljno dugo kako bi došlo do penetracije i završetka seksualne aktivnosti. Međutim, treba razlikovati ejakulatornu disfunkciju, koja se može manifestirati anejakulacijom, odnosno prijevremenom ejakulacijom. Sve to za posljedicu može imati probleme s dovođenjem sjemena u rodnicu. Razlozi mogu biti organski ili psihogeni.
Spolno prenosive bolesti mogu dovesti do sekundarne neplodnosti, baš kao i upale muških spolnih organa. Upale mokraćne cijevi, prostate, testisa ili epididimisa danas se uspješno liječe, ali ako prijeđu u kronične oblike, mogu imati implikacija na fertilnost muškarca. U dijagnostičkom postupku često su potrebne bakteriološke analize brisa mokraćne cijevi, mokraće i ejakulata prostate, a u liječenju se svakako treba savjetovati s urologom. Najčešći uzročnici su: klamidija, gonokok, trihomonas, ureaplazma i mikoplazma.
Autoimunost uzrok je neplodnosti u dva do 13 posto neplodnih muškaraca. Autoantitijela mogu se pronaći nakon virusnih infekcija ili operacija u području testisa, najčešće kao posljedica oštećenja krvno-testisne barijere.
Uzimanje nekih lijekova može imati utjecaj na plodnost muškaraca (utjecaj na reproduktivni ciklus imaju anabolički steroidi, cimetidin i spironolakton, dok, primjerice, sulfasalazin i nitrofurantoin mogu utjecati na pokretljivost spermija). I uzimanje droga i alkohola u većim količinama povezano je s hormonalnim poremećajima i smanjenjem broja spermija.
Suvremena medicina nudi brojne tehnike i metode pomoću kojih je ipak moguće ostvariti toliko željenu trudnoću. Međutim, s obzirom na složenost uzroka, u rješavanju problema neplodnosti svakako je potrebna suradnja stručnjaka različitih specijalnosti, ali i puno strpljenja.