KARANTENA: povijesni razvoj i društvena uloga
Zatvaranje u karantenu predmetom je brojnih rasprava o građanskim pravima i pravima pojedinca, pogotovo kada je riječ o dugoročnom ograničavanju ili segregaciji iz društva
Karantena i njoj slični pojmovi
Pod pojmom karantena podrazumijevamo restrikciju ljudi i roba radi sprječavanja daljnjeg širenja bolesti ili prenositelja bolesti. „Stavljanje u karantenu“ primjenjuje se na one osobe koje su bile izložene opasnostima od zaraze nekom prenosivom bolešću, ali nemaju potvrđenu dijagnozu.
Karantena se koristi kao sinonim i za pojam „medicinske izolacije“ (engl. medical isolation), iako je u tom slučaju razlog izolacije potpuno drugačiji - izolira se osoba s potvrđenom dijagnozom prenosive bolesti s ciljem sprječavanja širenja među zdravom populacijom.
Izraz karantena se zna koristiti i umjesto pojma cordon sanitaire, restrikcije kretanja ljudi u ili iz određenog geografskog područja ili zajednice, također s ciljem sprječavanja širenja infekcije.
Karantena se koristi kao sinonim i za pojam „medicinske izolacije“ (engl. medical isolation), iako je u tom slučaju razlog izolacije potpuno drugačiji - izolira se osoba s potvrđenom dijagnozom prenosive bolesti s ciljem sprječavanja širenja među zdravom populacijom.
Izraz karantena se zna koristiti i umjesto pojma cordon sanitaire, restrikcije kretanja ljudi u ili iz određenog geografskog područja ili zajednice, također s ciljem sprječavanja širenja infekcije.
Povijesne crtice
Riječ karantena svoje korijene vuče iz venecijanskog dijalekta. U tom idiomu, ali i u talijanskom jeziku, quaranta giorni znači četrdeset dana, a odnosi se na vrijeme koje su brodovi morali biti izolirani prije nego što bi putnici i posada mogli izaći na obalu tijekom epidemije kuge.
Još u Levitskom zakoniku stoji procedura kako postupati i izolirati zaraženu osobu, a u prvoj bolnici u Damasku prakticirala se izolacija oboljelih od gube. Dokumentom iz 1377., Dubrovnik je kao grad-država obvezao pridošlice da provedu 30 dana (trentina) u izoliranom prostoru (najčešće na otocima u blizini grada) kako bi se vidjelo hoće li se razviti simptomi kuge.
Godine 1448. mletački senat produljio je razdoblje čekanja na izoliranim području na 40 dana, odnosno na quaranta giorni, temeljem čega je nastala riječ karantena. Ovakav pristup pokazao se učinkovitim u procesu kontrole izbijanja i širenja kuge. Prema trenutačnim spoznajama, u slučaju bubonske kuge inkubacija traje dva do pet dana, dok 37 dana predstavlja razdoblje od početka infekcije do smrtnog ishoda. Zato je europski model zatvaranja u karantenu bio izuzetno učinkovit u kontroli širenja bolesti.
Iduća, izuzetno učinkovita mjera koja se počela provoditi u Europi je osnivanje lazareta, ustanova ili prostora gdje su se smještali oboljeli od zaraznih bolesti. Ime su dobili prema imenu venecijanskoga otoka [Santa Maria di] Nazarèth, odnosno po istoimenom samostanu na otoku koje je bilo mjesto prvih karantena, te povezivanjem s imenom sv. Lazara, zaštitnika okuženih. Prvi lazaret osnovala je Mletačka Republika 1403., Genova 1467., a 1526. goine i Marseilles.
Organiziranje karantena nije strano ni u 21. stoljeću. Tako su Sjedinjene Američke Države zbog rezistentne tuberkuloze 2007. stavile u karantenu odvjetnika Andrewa Speakera koji je doputovao iz Europe, a medicinsku sestru Kaci Hickox 2014. jer je liječila pacijente oboljele od ebole na području zapadne Afrike.
Povodom izbijanja koronavirusa, Kina je tijekom 2020. provela proces masovnog zatvaranja u karantenu, prvo grada Wuhana, a zatim i cijele provincije Hubei koja broji oko 55,5 milijuna ljudi. Nekoliko tjedana kasnije Italija je također provela mjere zatvaranja u cijeloj državi s više od 60 milijuna ljudi. Ova dva primjera trenutačno predstavljaju najveće karantene u povijesti ljudskog roda.
Još u Levitskom zakoniku stoji procedura kako postupati i izolirati zaraženu osobu, a u prvoj bolnici u Damasku prakticirala se izolacija oboljelih od gube. Dokumentom iz 1377., Dubrovnik je kao grad-država obvezao pridošlice da provedu 30 dana (trentina) u izoliranom prostoru (najčešće na otocima u blizini grada) kako bi se vidjelo hoće li se razviti simptomi kuge.
Godine 1448. mletački senat produljio je razdoblje čekanja na izoliranim području na 40 dana, odnosno na quaranta giorni, temeljem čega je nastala riječ karantena. Ovakav pristup pokazao se učinkovitim u procesu kontrole izbijanja i širenja kuge. Prema trenutačnim spoznajama, u slučaju bubonske kuge inkubacija traje dva do pet dana, dok 37 dana predstavlja razdoblje od početka infekcije do smrtnog ishoda. Zato je europski model zatvaranja u karantenu bio izuzetno učinkovit u kontroli širenja bolesti.
Iduća, izuzetno učinkovita mjera koja se počela provoditi u Europi je osnivanje lazareta, ustanova ili prostora gdje su se smještali oboljeli od zaraznih bolesti. Ime su dobili prema imenu venecijanskoga otoka [Santa Maria di] Nazarèth, odnosno po istoimenom samostanu na otoku koje je bilo mjesto prvih karantena, te povezivanjem s imenom sv. Lazara, zaštitnika okuženih. Prvi lazaret osnovala je Mletačka Republika 1403., Genova 1467., a 1526. goine i Marseilles.
Organiziranje karantena nije strano ni u 21. stoljeću. Tako su Sjedinjene Američke Države zbog rezistentne tuberkuloze 2007. stavile u karantenu odvjetnika Andrewa Speakera koji je doputovao iz Europe, a medicinsku sestru Kaci Hickox 2014. jer je liječila pacijente oboljele od ebole na području zapadne Afrike.
Povodom izbijanja koronavirusa, Kina je tijekom 2020. provela proces masovnog zatvaranja u karantenu, prvo grada Wuhana, a zatim i cijele provincije Hubei koja broji oko 55,5 milijuna ljudi. Nekoliko tjedana kasnije Italija je također provela mjere zatvaranja u cijeloj državi s više od 60 milijuna ljudi. Ova dva primjera trenutačno predstavljaju najveće karantene u povijesti ljudskog roda.
Prvi susret s karantenom
Na našem području ovo nije prva situacija u kojoj se preporučuje ostanak kod kuće s ciljem sprječavanja širenja infekcije. Na području Jugoslavije, 1972. došlo je do izbijanja velikih boginja, što je predstavljalo jednu od posljednjih pojava te bolesti na području Europe. Svjetska zdravstvena organizacija je uz pomoć vojske uspostavila karantene.
Žuta zastava kao simbol
Žuta zastava povijesno se koristila kako bi se obilježile kuće u kojima su ljudi inficirani, ali jednako tako i za brodove s inficiranom posadom. Danas se koristi tzv. Lima (L) zastava – kombinacija žutih i crnih polja, što označava da je brod u karanteni.
Iako je povijesno imala drugačije značenje, danas žuta zastava ili Quebec (Q) zastava označava da na brodu nema bolesti te da tim putem zahtijeva ulazak u luku uz rutinsku inspekciju.
Iako je povijesno imala drugačije značenje, danas žuta zastava ili Quebec (Q) zastava označava da na brodu nema bolesti te da tim putem zahtijeva ulazak u luku uz rutinsku inspekciju.
Što je s pravima pojedinca?
Zatvaranje u karantenu predmetom je brojnih rasprava o građanskim pravima i pravima pojedinca, pogotovo kada je riječ o dugoročnom ograničavanju ili segregaciji iz društva. Jedan od povoda raspravama bio je i slučaj Mary Mallon (poznate i kao Tifoidna Mary) koja je bila asimptomatska prenositeljica tifusne groznice. Godine 1907. uhićena je i zatvorena u karantenu gdje je u medicinskoj izolaciji u bolnici Riverside u North Brother Islandu provela 23 godine i 7 mjeseci.
Smjernice kako i kada ljudska prava mogu biti ograničena u svrhu prevencije širenja infekcije, opisane su u The Siracusa Principles, neobvezujućem dokumentu koji je izdao Siracusa International Institute, a prihvatili ga Ujedinjeni narodi 1984. Prema tom dokumentu ograničavanje ljudskih prava mora biti u skladu s legalnosti, razmjerno potrebama i postupno, a potrebe moraju biti potkrijepljene dokazima.
Ograničavanje prava (poput karantene) mora biti striktno potrebno u danoj situaciji, što znači da moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:
Kada se uvedena karantena:
Također, jasno je naznačeno da se zaraženim osobama ne smije prijetiti ili zlostavljati ih. Moraju im se osigurati hrana, voda, medicinska i preventivna pomoć te omogućiti komunikacija s bliskim osobama. Ograničavanje slobode mora se primjenjivati jednako, bez obzira na društveni status, a pacijentima se mora kompenzirati ekonomski i materijalni gubitak, uključujući plaće.
Ovakve mjere potrebno je slijediti i poštivati ih jer karantena kao takva može imati negativne psihičke posljedice, poput zbunjenosti, posttraumatskog stresnog poremećaja, ali i bijesa. Stoga je od prijeke važnosti za psihičko zdravlje pojedinca vrijeme provedeno u karanteni svesti na najmanju moguću mjeru te osigurati sve potrebne namirnice, ali i informacije.
Smjernice kako i kada ljudska prava mogu biti ograničena u svrhu prevencije širenja infekcije, opisane su u The Siracusa Principles, neobvezujućem dokumentu koji je izdao Siracusa International Institute, a prihvatili ga Ujedinjeni narodi 1984. Prema tom dokumentu ograničavanje ljudskih prava mora biti u skladu s legalnosti, razmjerno potrebama i postupno, a potrebe moraju biti potkrijepljene dokazima.
Ograničavanje prava (poput karantene) mora biti striktno potrebno u danoj situaciji, što znači da moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:
- postojanje hitne javne ili društvene zdravstvene potrebe;
- legitimnost cilja (zaustaviti daljnje širenje bolesti);
- mora biti najmanje restriktivno sredstvo za postizanje cilja;
- mora biti u skladu sa zakonom;
- ograničavanje prave ne smije biti proizvoljno ni diskriminirajuće;
- moguće je ograničiti samo ona prava koja su u nadležnosti države koja nameće ograničenje.
Kada se uvedena karantena:
- sve restriktivne akcije moraju biti potkrijepljene znanstvenim dokazima;
- sve informacije moraju biti dostupne javnosti;
- sve akcije moraju biti jasno objašnjene osobi kojoj se ograničavaju prava, ali i javnosti;
- sve akcije moraju biti predmetom rasprave i preispitivanja.
Također, jasno je naznačeno da se zaraženim osobama ne smije prijetiti ili zlostavljati ih. Moraju im se osigurati hrana, voda, medicinska i preventivna pomoć te omogućiti komunikacija s bliskim osobama. Ograničavanje slobode mora se primjenjivati jednako, bez obzira na društveni status, a pacijentima se mora kompenzirati ekonomski i materijalni gubitak, uključujući plaće.
Ovakve mjere potrebno je slijediti i poštivati ih jer karantena kao takva može imati negativne psihičke posljedice, poput zbunjenosti, posttraumatskog stresnog poremećaja, ali i bijesa. Stoga je od prijeke važnosti za psihičko zdravlje pojedinca vrijeme provedeno u karanteni svesti na najmanju moguću mjeru te osigurati sve potrebne namirnice, ali i informacije.
