Ljekovitost kućnih ljubimaca

Zdrav život / Mentalno zdravlje Vedran Kramer prof.

Jeste li ikad dvojili trebate li nabaviti kućnog ljubimca? Ako nemate uvjete za veću životinju, sigurno si možete priuštiti neku manju

Iako mnoga kućanstva u svijetu imaju ljubimce, istraživanja o odnosu ljudi i životinja te o mogućim zdravstvenim blagodatima tog odnosa novijeg su datuma. Studije su utvrdile jaku umnu i emocionalnu povezanost ljudi i pasa, a ispitani vlasnici životinja većinom su ocijenili da im ljubimci unaprjeđuju kvalitetu života i smanjuju napetost među ukućanima. U istraživanju bliskosti vlasnika i njihovih pasa otkriveno je da su ljudi emocionalno bliski psima koliko i najbližim članovima obitelji, a trećina vlasnika smatra da je bliskija psu nego bilo kojem članu obitelji.

Osim bliskosti čovjeka i životinje, utvrđen je i pozitivan utjecaj ljubimaca na tjelesno i duševno zdravlje. Prvo istraživanje proveo je Friedman 1980., uspoređujući stope preživljavanja vlasnika ljubimaca i ljudi bez ljubimaca nakon srčanog udara. Otkrilo se da vlasnici ljubimaca žive znatno dulje, neovisno o tome koliko tko vježba.

Zatim je utvrđena i povezanost posjedovanja životinja i boljeg zdravlja srčano-žilnog sustava. Najveće istraživanje, koje je 1992. obuhvatilo više od 5700 sudionika u Australiji, pokazalo je da muški vlasnici ljubimaca imaju znatno niži sistolički tlak i razinu kolesterola i triglicerida nego muškarci koji nemaju ljubimaca. Isto istraživanje utvrdilo je da žene starije od 40 godina koje posjeduju ljubimce imaju niži tlak i trigliceride od žena bez ljubimaca.

Drugi znanstvenici ispitali su odnos vlasništva nad ljubimcima i općeg zdravlja. Tako je Siegel 1990. primijetio da vlasnici ljubimaca rjeđe koriste usluge zdravstvenog osiguranja, dok je Serpell 1991. uočio da nakon nabave ljubimaca ljudi imaju manje sitnih zdravstvenih problema.

I stručnjaci koji rade s djecom pisali su o blagodatima suživota s ljubimcima i ocijenili da oni uvelike pomažu u psihosocijalnom razvoju djece. Ljubimci djeci ulijevaju osjećaj povjerenja i sigurnosti, smisao za neovisnost i inicijativu, želju za istraživanjem okoliša, strpljenje, samokontrolu i marljivost. Drugi su utvrdili da djeca s ljubimcima bilježe bolje ocjene na testovima suosjećajnosti, samopoštovanja i samospoznaje nego djeca bez ljubimaca.

Životinje znače bolje zdravlje

Ljubimci igraju važnu ulogu u rehabilitaciji žrtava seksualnog nasilja. Baker je 1997. otkrio da su neke od žrtava doživjele svoje ljubimce kao najveću podršku tijekom rehabilitacije.
Proučeni su i učinci unošenja nepoznatih životinja pacijentima u bolničko okruženje. Terapijske aktivnosti obuhvaćale su posjete vlasnika s ljubimcem pacijentu te dugoročno uključivale životinje u liječenje. Ispostavilo se da prisutnost životinja pospješuje postizanje terapijskih ciljeva.

Pozitivno djelovanje životinja uočeno je u ambulantama, domovima za starije i nemoćne te u psihijatrijskim ustanovama. U domovima za starije štićenici su manje depresivni nakon posjeta životinja - pacijenti u psihijatrijskim ustanovama imaju manje psihijatrijskih smetnji ako su na grupnoj terapiji prisutne ptice, bolesni od Alzheimera uspostavljaju bolje društvene veze u prisutnosti psa.

O potencijalu životinjske terapije kod mentalnih bolesti izvijestio je i kanadski dječji psihijatar Boris Levinson, koji je u terapijske seanse uključivao svog psa. Promatrajući ophođenje svojih malih pacijenata sa psom, zaključio je da je pas poslužio kao posrednik u komunikaciji, pružao djetetu osjećaj sigurnosti u terapijskom okruženju i ubrzavao proces liječenja. Utvrdio je da je terapija sa životinjama učinkovita kod djece koja su povučena, opsesivno-kompulzivna, zakočena, autistična ili shizofrenična. Pas je bio osobito djelotvoran u pomaganju autističnoj djeci da ojačaju doticaj sa stvarnošću.

Kasniji pokusi potvrdili su učinkovitost životinjske terapije u okviru liječenja djece od pomanjkanja pažnje s hiperaktivnošću i poremećaja ponašanja. Istraživanje Katchera i Wilkinsa iz 1994. označilo je životinjsku terapiju djelotvornom za smanjivanje usplahirenosti i agresivnosti te poboljšanje suradnje s terapeutom.

Uz životinje, pacijenti doživljavaju terapijsko okruženje manje prijetećim te služe za odvlačenje pažnje tijekom rasprave o bolnim iskustvima. Istraživanje Barkera i Dawsona iz 1998. proučilo je stupanj anksioznosti (tjeskobe) kod hospitaliziranih psihijatrijskih pacijenata. Rezultati su pokazali da je životinjska terapija znatno smanjila anksioznost kod pacijenata s depresivnim, psihotičnim i drugim poremećajima, i to više negoli uobičajena rekreacijska terapija. Znanstvenici smatraju da oboljeli doživljavaju životinjsku terapiju bezazlenijom od uobičajenih rekreacijskih aktivnosti te da mogućnost grljenja i maženja životinje suzbija stres.

Antidepresivni dupini

Iako se većina istraživanja pozabavila psima, primijećeno je da i druge vrste povoljno utječu na zdravlje. Nekoliko studija zabilježilo je pozitivne promjene na djeci s posebnim potrebama kojima je omogućeno druženje s morskim životinjama, konkretno dupinima, kornjačama i ribama.

Mnoga istraživanja pokazala su dobrobiti druženja s dupinima, a jedno od novijih izvedeno je u Hondurasu na petnaestero depresivne djece. Psiholozi sa Sveučilišta u Leicesteru, koji su surađivali na istraživanju, utvrdili su da su simptomi depresije bili slabiji kod djece koja su plivala s dupinima, nego kod druge koja su plivala na istome mjestu, ali bez dupina. Naime, jedna grupa plivala je i ronila u društvu dupina po sat vremena dnevno tijekom dva tjedna, dok je druga činila to isto, ali bez dupina. Kod obje grupe nakon dva tjedna zabilježeno je poboljšanja, ali je bilo veće kod pacijenata iz grupe koja se družila s dupinima.

Prof. Michael Reveley, sudionik istraživanja, primijetio je da su dupini vrlo inteligentne životinje, sposobne za složeno ophođenje s ljudima te da imaju pozitivan stav prema ljudima. "Neki depresivni ljudi imaju teškoće u komunikaciji s drugim ljudima i bolje reagiraju na druge oblike komunikacije. Ljudi su dio prirodnog svijeta, pa interakcija s njime ima povoljne učinke na nas", rekao je prof. Michael Reveley.

Dr. Iain Ryrie bliskost ljudi i dupina, ali i drugih sisavaca objasnio je sličnošću naših limbičkih sustava, dijelova mozga koji igraju glavnu ulogu u reguliranju mnogih fizioloških i emocionalnih procesa. "Mi ljudi programirani smo na potrebu za dodirom i povezanošću s drugima, po čemu se razlikujemo od gmazova, koji nemaju limbički komunikacijski sustav. Stoga smo sposobni stvarati prisne odnose s brojnim sisavcima, zbog biološke i društvene sličnosti."

Životinje, osobito sisavci, nabolje mogu promijeniti našu sposobnost socijaliziranja, koja je kod depresivaca tipično smanjena i usmjerena prema izolaciji. Stoga je logično da plivanje s dupinima i druženje s drugim životinjama može ublažiti depresiju i tjeskobu.

POČELO JE S KONJIMA

Iako su se istraživanja o ljekovitom utjecaju životinja počela provoditi tek od osamdesetih godina 20. stoljeća, terapija uz pomoć životinja potječe iz 18. stoljeća, kad je terapijsko jahanje ili hipoterapija korišteno za popravljanje tjelesnog držanja, održavanje ravnoteže, poboljšanje koordinacije i liječenje problema sa zglobovima. Uz te tjelesne učinke, primijećeno je da hipoterapija navodi ljude da se osjećaju vrjednijima i sposobnijima jer su pacijenti u sedlu bili oslobođeni "okova" invalidskih kolica i štapova. I danas se konji koriste kao dodatak psihoterapiji, da pomognu pacijentima povećati snagu svog ega, samopouzdanje i snalaženje u društvu.

Datum objave članka: 1. 4. 2010.