Povratak izgubljene ljepote

Zdrav život / Kultura tijela Vesna Utješinović Gudelj dr. med., spec. dermatovenerolog

Medicinskim pilinzima glikolnom kiselinom postupno uklanjamo nepravilnosti na koži i potičemo je na obnovu

Na ljudskom tijelu najupečatljivije je lice, jer je stalno izloženo vanjskim utjecajima i dostupno pogledu. Stoga ne čudi veliko zanimanje za kemijske pilinge u estetskoj dermatologiji, a ni sveopći trend očuvanja mladolika izgleda i ublažavanja znakova starenja.

Unutarnji i vanjski čimbenici

Koža prolazi brojne promjene, uvjetovane involutivnim procesima tijekom kronološkog procesa starenja. Tipične promjene događaju se već u četvrtom desetljeću života, a očituju se smanjenom količinom elastičnih i kolagenih vlakana, gubitkom volumena i posljedičnim opuštanjem kože, što licu daje disharmoničan izgled.

Uz fiziološki proces starenja, na kožu negativno djeluju i čimbenici iz okoline, kao što je dugotrajno UV zračenje, što uzrokuje nepoželjna fotooštećenja u vidu poremećaja pigmentacije i atrofije kože, odnosno fotostarenja. Uz to, ožiljci koji nastaju kao posljedica težih oblika akni, traume ili operativnih zahvata mogu izazvati teške psihološke probleme i znatno umanjiti kvalitetu života.

Što su koristile stare civilizacije

Vještinu pomlađivanja poznavale su i stare civilizacije. Tako je zapisano da se Kleopatra kupala u ukiseljenom kozjem mlijeku, i ne znajući da je mliječna kiselina aktivni sastojak zaslužan za postojanost njezine ljepote, a Francuskinje su se umivale u vinu da bi im koža izgledala ljepše.

Dakle, još u starom Egiptu kemijskim supstancijama djelovalo se na ljuštenje kože, a u srednjem vijeku za ublažavanje vidljivih nepravilnosti najčešće se koristila tartarična kiselina.

Danas znamo da je aktivni sastojak tih kemoeksfolijatora alfa-hidroksi kiselina (AHA), dobivena iz voća, mlijeka ili proizvedena sintetskim putem, koja učinkovito i kontrolirano ljušti kožu te potiče mehanizme cijeljenja, uz vidljive pomake u kvaliteti i izgledu. Štoviše, glikolnu i mliječnu kiselinu u manjim koncentracijama nalazimo u velikom broju kozmetičkih proizvoda za svakodnevnu njegu kože i kose.

Kao monoterapija ili u sinergiji

Dok kirurškim i nekirurškim postupcima pomlađivanja ispravljamo bore, uleknuća i opuštenost kože, kemijskim i mehaničkim pilinzima utječemo na njezinu kvalitetu i izgled. Za razliku od dubokih pilinga, koje zbog brojnih nuspojava i mogućih nekontroliranih učinaka sve više zamjenjuju laserski postupci, površinski su postali svakodnevna praksa.

Kemijske pilinge u estetskoj dermatologiji možemo koristiti kao monoterapiju ili u sinergiji s nekom drugom korektivnom metodom. Supstancije koje se u tu svrhu koriste (kemoeksfolijatori) su glikolna i AHA kiseline, dostupne u različitim koncentracijama i kombinacijama sastava.

Postupak kemijskog pilinga podrazumijeva nanošenje kemoeksfolijatora koji ozljeđuje epidermis i dermis u cilju uklanjanja površinskih nedostataka, te poboljšanja izgleda i strukture kože. Način djelovanja kemoeksfolijatora je kontrolirana kemijska opeklina epidermisa i/ili dermisa, nakon čega dolazi do epidermalne regeneracije, remodeliranja kolagenih i elastičnih vlakana i neokolageneze. Epidermis se obnavlja iz žljezdanih struktura smještenih u dermisu, čija gustoća na licu iznosi oko 900 žlijezda na cm², što to područje čini pogodnim za piling zbog velikoga regenerativnog potencijala.

Vrste kemijskog pilinga:

  • površinski piling - potiče epidermalni rast nakon uklanjanja epidermisa bez nekroze;
  • srednje duboki piling - dublja ozljeda epidermisa i izazivanje upalne reakcije u površinskom dijelu dermisa;
  • duboki piling - karakteriziraju ga upalne promjene u dubokom dermisu koje potiču stvaranje novog kolagena i osnovnih gradivnih komponenti kože.

S obzirom na to da su svi kemijski pilinzi dobiveni iz osnovnih, poznatih supstancija koje imaju svoje medicinske zakonitosti, a na tržištu se svakodnevno javljaju novi proizvodi za površinski, srednje duboki i duboki piling, osnovno je pitanje svakog dermatologa što je u pojedinom proizvodu bolje i naprednije u odnosu na prethodne. Jer krajnji je cilj uvijek postići što bolje rezultate uza što manje nuspojava. Odgovor na to pitanje i uporište u odabiru pojedinog kemoeksfolijatora struci daju kliničke studije učinkovitosti, načina djelovanja, histoloških promjena kože i sigurnosti proizvoda.

Kao što je vrlo jasan opseg djelovanja pojedinih pilinga, tako su određene i indikacije, odnosno degenerativna stanja koja možemo ispraviti. Odabir kemijske supstancije ovisi o indikaciji i dubini koju želimo postići. Valja istaknuti da broj postupaka ne utječe na dubinu pilinga nego je ona određena vrstom kemoeksfolijatora.

Širok dobni raspon

Primjena kemijskog pilinga vrlo je široka, od mladenačke kože čiji je izgled narušen upalnim promjenama i plitkim ožiljcima, do atrofične, starije kože. Kontraindikacije su prije svega preosjetljivost na određenu komponentu kemoeksfolijatora, infektivne i maligne bolesti kože, sklonost ožiljnom cijeljenju rana i sistemska terapija fotosenzitivnim lijekovima.

Postupno povećanje koncentracije

Na osnovi tipa kože i promjena dermatolog preporučuje najprimjereniji postupak, pri čemu je vrlo važno upoznati pacijenta s protokolom terapije i mogućim nuspojavama, jer njegova očekivanja moraju biti realna.

Priprema kože za medicinski piling glikolnom kiselinom iznimno je važan dio cijelog postupka, kojim se prije svega testira podnošljivost kože na kiselinu, što omogućuje bolje i homogenije prodiranje, a time i veću učinkovitost. Provodi se svakodnevnim nanošenjem krema s nižim koncentracijama glikolne kiseline tijekom 10 do 14 dana, nakon čega započinje ciklus od pet do šest medicinskih pilinga rastućim koncentracijama glikolne kiseline od 30 do 70 posto kod svakoga sljedećeg postupka. Iako nakon nanošenja pacijent osjeća peckanje i žarenje, nije potreban anestetik. Glikolna kiselina djeluje tri do pet minuta, što izaziva crvenilo, a potom se neutralizira i ispere fiziološkom ili termalnom vodom, čime se ublaže neugodne senzacije. Dva do tri dana nakon primjene slijedi postoperativna njega umirujućim hidratantnim sredstvima, uz obveznu fotoprotekciju. Pacijenti moraju biti upoznati s načinima postoperativne njege, koja je nužna i o njoj znatno ovisi obnavljanje kože, kao i dugotrajnost učinka terapije. Pilinzi se ponavljaju svakih dva do tri tjedna, uz ponovnu prethodnu pripremu kože preparatima s nižim koncentracijama glikolne kiseline prije svakog postupka.

Medicinskim pilinzima glikolnom kiselinom postupno uklanjamo nepravilnosti kože i potičemo je na obnovu, što je prema svim dosadašnjim spoznajama i najveća prednost ove metode. Kako crvenilo kože nestaje tijekom dva do tri dana nakon primjene glikolne kiseline, postupci se mogu vrlo brzo ponavljati, a nuspojave i komplikacije iznimno su rijetke. Kako bi se sačuvali postignuti rezultati i spriječile nove nepravilnosti, tijekom postupka je vrlo važna svakodnevna fotoprotekcija.

Datum objave članka: 1. 10. 2011.