Zašto šljivovica nije dobar antiseptik (ili kako odabrati onaj pravi)?

Zdrav život / Prevencija bolesti Borna Tićak

Prema europskim smjernicama, antiseptik za ruke mora udovoljavati određenim kriterijima kako bi se smatrao učinkovitim te dobio oznaku EN 1500, što znači da uništava 99,999 posto bakterija na dlanovima

UKRATKO

Mikroorganizmi su sveprisutni - nalaze se na svim površinama i predmetima koji nas okružuju, ali jednako tako na nama i u nama pa je suživot s njima neizbježan. U situacijama kada želimo prevenirati moguću infekciju služimo se antisepticima.

Iako brojni antiseptici imaju oznaku visoke učinkovitosti, tek nekolicina njih je certificirana prema važećim europskim standardima. Samo oni antiseptici za ruke koji imaju oznaku EN 1500 uništavaju mikroorganizme i sprječavaju mogućnost širenja infekcije.



Suživot u ratu i miru

Svako dijete provede u školi otprilike pola svog radnog dana, i to u prostorijama koje su često prenapučene i upitnih higijenskih standarda. Prije dolaska u školu većina klinaca koristi javni gradski prijevoz koji je također izvor brojnih mikroorganizama. U takvim uvjetima važno je djeci od malih nogu usaditi pravilne načine očuvanja zdravlja i odgovarajuće higijenske standarde, među kojima i kako pravilno primjenjivati antiseptik za ruke.

Mikroorganizmi se nalaze svuda oko nas - na koju god stranu prostorije u kojoj se trenutačno nalazite pogledali dok čitate ovaj tekst, vidjet ćete površine na kojima se nalaze mikroorganizmi. Osim na površini predmeta, mikroorganizmi se nalaze i na nama (na koži) i u nama (u probavnom sustavu). Očito je da je naš suživot neizbježan, iako se ponekad protiv određenih vrsta mikroorganizama moramo poslužiti municijom koju imamo na raspolaganju. Ako si damo malo umjetničke slobode, takav odnos možemo nazvati suživotom u ratu i miru.
 
Djeca su sklonija razvoju infekcije prilikom kontakta s mikroorganizmima iz njihova okruženja nego što su starije osobe. Zašto je to tako? Kako se dijete razvija u odraslu osobu tako sazrijeva i njegov imunosni sustav koji postaje „uvježbaniji“. Možemo ga usporediti s mišićima - što više vježbamo i treniramo naš imunosni sustav on postaje snažniji. Vježba se ostvaruje kontaktom s mikroorganizmima, nakon čega slijedi eliminacija. Zato što se prvi kontakt pamti, prilikom novog susreta s istim uzročnikom bolesti naš imunosni sustav će biti spremniji obraniti se. Odrasla osoba ima daleko više „ratnog“ iskustva s mikroorganizmima od djeteta, stoga ne čudi da je manje sklona infekcijama.

Ne, kihanje i kašljanje nisu jedini način prijenosa mikroorganizama

Kada govorimo o prijenosu bolesti, većina ljudi odmah pomisli na kihanje i kašljanje kao jedini način širenja zaraze. No, daleko „učinkovitija“ metoda je prijenos mikroorganizama preko površine predmeta - jedna osoba kontaminira određenu površinu, nakon čega je veliki broj ljudi koji je bio u kontaktu s tom površinom u opasnosti od razvoja infekcije. Na taj način daleko veći broj ljudi je u opasnosti, točnije svi oni koji su bili u kontaktu s kontaminiranim predmetom, nego prilikom kašljanja i kihanja.
 
Još jedan važan čimbenik u razvoju infekcije preko kontaminiranog predmeta je činjenica koliko si neka osoba često dira lice. Upravo ta radnja karakteristična je za određene dobne skupine. Tako se djeca ispod 24 mjeseca i do 80 puta u jednom satu diraju po licu, dok oni nešto stariji, u dobnoj skupini od dvije do šest godina, prosječno devet puta tijekom jednog sata rukama dotaknu lice. Koliko god uspijevamo kontrolirati poriv da si diramo lice, izbjegavati dirati predmete koji se nalaze oko nas je nemoguće. U tom slučaju godine više ne igraju ulogu. Svaka dobna skupina jednako je intenzivno u kontaktu s predmetima koji je okružuju.

Koliko dugo traje kontaminacija?

Koliko će dugo određeni predmet biti kontaminiran, ovisi o samom predmetu, ali i o mikroorganizmima kojima je kontaminiran. Tako neki mikroorganizmi tek dva sata prežive na površini predmeta, dok drugi mogu predstavljati prijetnju i do četiri godine. Primjer bakterije koja preživljava do četiri godine je Salmonella typhimurium.
 
Provedena su brojna istraživanja čiji je cilj bio odrediti mjeru „zagađenosti“ pojedinih površina mikroogranizmima. Zanimljivo, podovi i zidovi WC-a nikada se ne nalaze na prvom mjestu, vrlo vjerojatno zbog činjenice da se često čiste. Na listi su se našli brojni svakodnevni predmeti za koje nikad ne bismo pomislili da su potencijalno žarište mikroorganizama - dječje igračke, ručke na kolicima za kupovinu, slavine, naslonjači za ruke na stolicama, i, tipkovnice. Tipkovnice koje koristi veliki broj ljudi najčešće se nalaze u školama i na fakultetima.
 
Druga istraživanja, čiji je cilj bio otkriti u kojoj se mjeri mikroorganizmi s površine predmeta mogu prenijeti na čovjeka, došla su do zanimljivih zaključaka. Tako je uspješnost „skupljanja“ mikroorganizama najveća s tvrdih i glatkih površina kao što je površina slavine, dok se kod poroznih i mekanih materijala, poput ručnika, prenese tek 0,01 posto mikroorganizama.

Zašto šljivovica ne može zamijeniti certificirani antiseptik?

Prije svega, potrebno je razjasniti razliku između antiseptika i dezinficijensa. Antiseptici su tvari koje se nanose na kožu ili sluznicu s ciljem smanjenja mikroorganizama. S druge strane, dezinficijense nanosimo na neživu okolinu. Stoga je malo nezgodno kad osoba kaže da ide očistiti ruke dezinficijensom jer bi to značilo da ih ide oprati, primjerice Domestosom.


 
Nakon razjašnjavanja dileme što je antiseptik, a što dezinficijens, postavlja se pitanje ima li razlike u kvaliteti antiseptika ili su svi isti. Odgovor je - normalno da postoji razlika.
 
U trenutačnom razdoblju epidemiološke nesigurnosti brojni su tu nesigurnost iskoristili za osiguravanje vlastite sigurnosti. Tako se na tržištu mogu pronaći različiti home-made alkoholi i mješavine tekućina, čak i šljivovica kao izuzetno učinkovita sredstva u suzbijanju infekcije. No, može li šljivovica s etiketom izrađenom u paintu na kojoj stoji natpis „ubija 99 posto bakterija i virusa“ i fotografijom na pola prerezane šljive zaista zamijeniti certificirani antiseptik?
 
Prema europskim smjernicama, antiseptik za ruke mora udovoljavati određenim kriterijima kako bi se smatrao učinkovitim te dobio oznaku EN 1500. Oznaka EN 1500 predstavlja europsku standardnu metodu testiranja koja određuje učinkovitost antiseptika za ruke tako što mjeri broj živih bakterija koje preostaju na rukama nakon korištenja antiseptika. Za prolaz na testu antiseptik mora osigurati tzv. 5 log reduction, odnosno uništiti 0,99999 bakterija. Drugim riječima, ukoliko prođe test i dobije oznaku EN 1500, ispitivani antiseptik uništava 99,999 posto bakterija na dlanovima. Tražena redukcija mikroorganizama potrebna je kako se mikroorganizmi ne bi mogli dalje prenositi. Sve što je manje od tražene redukcije ostavlja mogućnost razvoja infekcije.
 
Vrlo vjerojatno krajnjem konzumentu ne igra preveliku ulogu uništava li određeni proizvod 99,9 posto ili 99,999 posto bakterija. No, ukoliko te postotke pretvorimo u konkretne brojke, možda će odnos biti jasniji. Recimo da na određenoj površini postoji milijun (1.000.000) bakterija i primijenimo antiseptik koji ubija 99,9 posto bakterija i onaj koji ubija 99,999 posto. Nakon nanošenja prvog antiseptika na površini ostaje 1000 bakterija, a nakon primjene drugog tek 10! Drugim riječima, prilikom primjene prvog antiseptika na površini ostaje sto puta više bakterija nego nakon primjene drugog, zbog čega preostaje mogućnost razvoja infekcije. Koliko god se čini da broj devetki iza zareza u postotku ne predstavlja toliko važnu stvar, on je od izuzetno velikog značenja za svijet mikroorganizama. Stoga koristiti šljivovicu, ma koliko god dobra okusa bila, nikada neće predstavljati odgovarajuću zamjenu pravom antiseptiku.

Postoje antiseptici koji ne isušuju ruke

Dodatan vid pozitivnog korisničkog iskustva ovisi i o učinku samog antiseptika na kožu ruku. Različiti preparati isušuju ruke, zbog čega koža postaje osjetljiva i ispucala, što je zasigurno razlog da nisu na ljestvici najdražih proizvoda. Jedan od takvih proizvoda je običan alkohol ili rakija - izuzev neugodnog mirisa, ostavljaju i dugoročne posljedice na kožu.
 
Osim što isušuju kožu, određeni antiseptici koji sadrže bojila i mirise mogu izazvati i alergijske reakcije kože.
 
Stoga je najbolje koristiti certificirane antiseptike bez boje i mirisa koji u svom sastavu sadrže tzv. emolijense. Emolijensi se mogu definirati kao tvari koje se nanose direktno na kožu te djeluju tako da tvore zaštitni film, pri čemu sprječavaju isparavanje vlage, što pridonosi umirivanju i hidrataciji kože.

Kako pravilno dezinficirati ruke?

Osim korištenja pravog antiseptika, potrebno je savladati i pravilnu tehniku dezinficiranja ruku. Nakon nanošenja antiseptika potrebno je napraviti šest različitih tipova pokreta u trajanju od minimalno 30 sekundi, a oni su sljedeći:
  1. trljati dlanom o dlan, dodatno i rub zapešća
  2. kružno trljati skupljene vrhove prstiju desne ruke o dlan lijeve i obrnuto
  3. trljati dlan desne o nadlanicu lijeve ruke i obrnuto
  4. trljati dlan o dlan s isprepletenim prstima
  5. obuhvatiti prste suprotne ruke i trljati
  6. kružnim pokretima trljati palce obiju ruku.
Datum objave članka: 23. 9. 2020.
izdvojeni proizvodi