Kriteriji za odabir dobrog dezinficijensa

S ranama se susrećemo već od najranijeg djetinjstva i neugodan su pratilac našeg odrastanja. Medicinska definicija ranu opisuje kao prekid kontinuiteta kože i sluznice s prekidom kontinuiteta krvnih i limfnih tkiva. Prekid kontinuiteta kože omogućuje mikroorganizmima (bakterijama, gljivama, virusima) prodor s površine kože i iz okoline u tijelo. Upravo zbog toga svaka se rana promatra kao primarno inficirana, tj. kao rana kroz koju su mikroorganizmi ušli u tijelo.

Nakon prodora mikroorganizmi se počinju množiti velikom brzinom, pa njihov broj vrlo brzo može dosegnuti razinu odgovornu za razvijanje infekcije i ugrožavanje zdravlja. Mikroorganizmi u tom slučaju mogu biti uzrokom različitih oštećenja, sve do propadanja okolnih tkiva, i dalje djelovati na razvijanje sistemskih učinaka, odnosno promjena u cijelom organizmu. Brzina kojom se organizmi razmnožavaju ovisi o vrsti samog mikroorganizma, broju mikroorganizama koji je uspio prodrijeti kroz ranu, o veličini i vrsti rane i, naravno, o stanju organizma, točnije obrambenih snaga.

Na stanje obrambenog sustava, odnosno otpornosti tijela na vanjske uzročnike, utječe niz čimbenika, poput hormonalnog statusa, postojećih bolesti (npr. šećerna bolest bitno usporava cijeljenje rane), uzimanja citostatika (koji izravno djeluju na naš imuni sustav) ili loših životnih navika (alkohol bitno smanjuje obrambene snage).

Da bi se spriječilo razmnožavanje mikroorganizama, upotrebljavaju se dezinficijensi, sredstva koja ih uništavaju. No, ako se ista sredstva primijene u manjim koncentracijama, neće potpuno uništiti sve mikroorganizme, ali će ih dovesti do razine koja više nije opasna po zdravlje - tada ih nazivamo antiseptici. Upravo stoga se ta dva pojma u svakodnevnom životu često rabe kao sinonimi. Budući da je u oba slučaja riječ o djelotvornim tvarima, moramo biti oprezni prilikom nanošenja na kožu, sluznicu, a pogotovo na rane.

Sredstva koja upotrebljavamo na koži morala bi zadovoljavati nekoliko kriterija:

• moraju djelovati na što širi spektar mikroorganizama (po mogućnosti i na gram-pozitivne i na gram-negativne bakterije, gljive i viruse);
• moraju djelovati brzo;
• trebaju imati i produljeno djelovanje;
• ne smiju dovoditi do oštećenja okolnih tkiva;
• ne smiju uzrokovati alergijske reakcije;
• ne smiju usporavati proces zacjeljivanja;
• ne smiju imati sistemske učinke.

Ako sredstva upotrebljavamo na sluznici, moraju zadovoljiti još nekoliko kriterija. Površinske stanice sluznice izlučuju supstancije koje na površini stvaraju film što je čini glatkom i štiti je od mehaničkih, toplinskih i kemijskih utjecaja, a istodobno, zahvaljujući sadržaju lizozima, posjeduje i antimikrobni učinak. Na površini sluznice mogu se apsorbirati ili izlučivati različite supstancije, pa je zbog toga ona dio jedinstvena sustava ljudskog tijela.

Zbog te složenosti i povezanosti djelovanja, antiseptički preparati koji se upotrebljavaju na sluznicama ne smiju imati oksidacijski učinak. Ako u tkivu dođe do oksidacije, oslobađaju se slobodni radikali kratkog poluživota, koji zbog brzog umnožavanja po principu domina, u lančanim reakcijama, djeluju na metabolizam stanica i dovode do usporavanja procesa zacjeljivanja. To će se dogoditi kada se dulje vrijeme na sluznicama primjenjuju preparati koji sadrže PVP jod. Testovi in vitro upozorili su i na toksički učinak PVP jodnih preparata na fibroblaste i leukocite.

Supstancije poput klorheksidina resorbiraju se kroz rane u manjim količinama, a u prisustvu krvi ili gnoja njihova antimikrobna učinkovitost znatno opada. Rezultati Armes testa i DNA repair testa upućuju i na moguć mutageni učinak te supstancije. Sljedeći je nedostatak što ne djeluje na viruse koji se mogu naći na koži i sluznicama.

Kao najučinkovitija dosad pokazala se kombinacija oktenidina (oktenidindihidroklorida) s aromatskim alkoholom (fenoksietanol). Ima baktericidna svojstva (djeluje na aerobne i anaerobne uzročnike tvrdokornih infekcija), fungicidna svojstva (djelotvorna protiv gljiva), učinkovita je i na protozoe (Chlamydia trachomatis, Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealiticum), a djeluje i na lipofilne, rota, polio, hepatitis B, HIV, herpes i HBV (herpes B) viruse, i to bez ikakvih sistemskih učinaka.

Klinička su ispitivanja učinaka te kombinacije supstancija na sluznicama vagine i usne šupljine pokazala bitno smanjenje uzročnika infekcije u odnosu na ostale preparate. Klinički je dokazano da se oktenidin ne resorbira putem kože i sluznica. U testovima na svježoj punoj krvi pokazano je da oktenidin u kombinaciji s fenoksietanolom ima podržavajući učinak na proces zacjeljivanja. Klinički je dokazana i odsutnost teratogenih, karcinogenih ili mutagenih učinaka, kao i dosad poznatih alergijskih reakcija. Treba spomenuti još jedan kriterij koji kod pacijenta korisnika zauzima vrlo visoko mjesto, a to je da prilikom uporabe ne boli i ne peče.