Hrvatska glazbena kolijevka - Art-odgoj prije rođenja 1. dio

Žensko zdravlje / Trudnoća i majčinstvo Petar-Krešimir Hodžić dr. med.  /  Rafaela Mrdjen-Hodžić flautist

Ako u vidu obogaćenog okoliša roditelji osiguraju primjeren podražaj, pazeći pritom da se ne pretjera, nije teško zaključiti kakvu dobrobit to može imati na razvoj mozga kod predrođenčeta

Važnost obogaćenog okoliša u trudnoći

Postoji značajan broj ozbiljnih studija s laboratorijskim životinjama koje pokazuju kako prenatalno izlaganje primjereno obogaćenom okolišu (stimulativni okoliš) potiče rast neurona i olakšava stvaranje funkcionalnih neuronskih mreža (grananje dendrita - nastavaka živčane stanice i povećanje broja sinapsi - mjesta prekapčanja jedne živčane stanice na drugu). Kod prenatalno stimuliranih miševa po okotu je dokazana bolja prostorno-vremenska orijentacija kao i obrasci ponašanja.

Iz studija o razvoju mozga danas se zna kako čovjek ima najveći broj živčanih stanica u mozgu tijekom 30. - 31. tjedna trudnoće kao zalog mogućem razvoju, a da potom počinju odumirati zbog različitih razloga. Jedan od najvažnijih razloga predstavlja manjak podražaja koji bi poticali korištenje postojećih živčanih stanica radi stvaranja aktivnih neuronskih mreža. Ako dakle u vidu obogaćenog okoliša roditelji osiguraju primjeren podražaj, pazeći pritom da se ne pretjera (10 -15 minuta na dan), nije teško zaključiti kakvu dobrobit to može imati na razvoj mozga kod predrođenčeta. Na taj način roditelji zapravo mogu sačuvati određeni broj živčanih stanica mozga koje bi inače propale.

Ponajbolja referenca je velika nacionalna longitudinalna i standardizirana studija "Projecto Familia" (Projekt Obitelj), koju je dr. Beatriz Manrique provela devedesetih godina u Venezueli. Dr. Manrique je pratila utjecaj prenatalne stimulacije te je utvrdila kako su majke u test skupini imale bolje obrasce ponašanja tijekom poroda u usporedbi s kontrolnom skupinom. Novorođenčad tih majki imala su bolju kontrolu glave i tijela kao i odlično vidno i slušno zapamćivanje. Istraživači su pratili djecu do šeste godine života te utvrdili značajan i progresivan porast motornog i mentalnog kvocijenta inteligencije u usporedbi s djecom iz kontrolne skupine. Još je važnije napomenuti kako su svi stručnjaci u području prenatalne i perinatalne psihologije i zdravlja uočili kako prenatalno stimulirana djeca imaju izrazito razvijenu emocionalnu inteligenciju i empatiju, da su društveni i sigurni u sebe. Također, kod njih nisu primijećeni znakovi agresivnosti.

Prenatalno zapamćivanje

U prilog postojanja određenih proto-kognitivnih procesa u predrođenčeta ide i serija studija psihologa Anthony DeCasper-a, koji je kod novorođenčadi ispitivao eventualno prenatalno zapamćivanje te razlikovanje i naklonost prema zvukovima i glazbi kojima su bili prenatalno izloženi. Rasporedio je 16 trudnica u tri grupe, a svakoj od njih je rečeno da svakodnevno na glas čita istu priču svome predrođenčetu. Jasno, svaka grupa je imala svoju priču. Za potrebe nastavka studije nakon poroda uključenih trudnica, DeCasper i njegov istraživački tim su vrlo domišljato osmislili tzv. "suck-o-metar" (cuclo-metar u slobodnom prijevodu) koji je povezivao dudu varalicu s glazbenom linijom spojenom na računalo. Sustav je radio na taj način da je novorođenče različitim brzinama sisanja (cuclanja) moglo na glazbenoj liniji mijenjati snimljene glasove majki koje čitaju jednu od priča. Rezultati su oduševili istraživače, budući se pokazalo kako je novorođenčad sisala onom brzinom da bi slušala priču koju im je upravo čitala majka tijekom trudnoće. To upućuje na formiranje nekakvog prenatalnog zapamćivanja koje omogućuje novorođenčetu da samo nekoliko sati nakon poroda razlikuje glas svoje majke od ostalih glasova.

Zapažanja dr. Brazeltona pokazuju da će novorođenče, ukoliko je otac komunicirao s njim u prenatalnom razdoblju, već pri samom porodu okretati glavu u smjeru iz kojeg mu se obraća otac. Studije J. M. Standley i C.K. Madsen pokazuju kako dojenče može razlikovati i primjereno odgovarati na zvučne podražaje.

Na istom tragu je i nedavno istraživanje dr. N. Masatake iz Japana, rezultati kojeg pokazuju kako novorođenčad stara dva dana imaju istančanu naklonost prema određenoj glazbi temeljenoj na malim razlikama u načinu izvođenja. Naime, istraživanje je provedeno s novorođenčadi gluhonijemih roditelja koji nisu imali odgovarajuću prenatalnu izloženost govoru i glazbi. Ipak, oni su mogli razlikovati istu pjesmu snimljenu na nosač zvuka pjevanu djeci i odraslima, usmjeravajući svoju pažnju na onu pjevanu djeci. U prilog ide i zapažanje kako majke mijenjaju svojstva glasa kada komuniciraju s novorođenčetom, a isto dakako vrijedi i za komunikaciju s predrođenčetom. U svakom slučaju, zaključak koji se može izvući iz ovog istraživanja je kako su djeca sposobna izdvojiti emocionalni sadržaj iz pjesme i glazbe. Na ovome mjestu valja naglasiti kako ništa ne može zamijeniti roditeljsko pjevanje ispunjeno ljubavlju i radošću koje predrođenčetu donose toliko potrebne osjećaje sigurnosti i prihvaćenosti.

Pred-svjesnost nerođenog djeteta

O svemu tome iz jednog drugog kuta svjedoče, u prethodnom članku spomenuta, dva primjera iz psihologijske i psihijatrijske prakse. Prvi je tek nedavno opisani sindrom nestalog blizanca, kada trudnoća započinje kao blizanačka, ali dolazi do odumiranja jednog čeda, što se u većini slučajeva događa do 15. tjedna trudnoće. Preživjeli blizanac nerijetko ima čitav niz psiholoških i psihijatrijskih simptoma, a tek spoznaja o tome da je postojalo drugo čedo otvara mogućnost da se primjerenom terapijom, poput hagioterapije, razriješi problem. Drugi primjer je pojava tendencije sezonskim samoubojstvima nekih osoba koje se pokušavaju ubiti svake godine u točno određenom mjesecu. Medicinskom i psihijatrijskom obradom takvih osoba ustanovljeno je kako je jedini statistički značajan uzročni čimbenik u stvari neuspješan pokušaj pobačaja majki tih osoba, a kojeg su pokušale upravo u tom mjesecu. Htjeli mi to priznati ili ne, ovakva nas zapažanja opominju kako je čovjeka već od trenutka začeća potrebno promatrati u svoj njegovoj cjelovitosti i nedjeljivosti.

Utjecaj pojedinih glazbenih sastavnica

Vrlo je nezahvalno pokušati pojasniti na koji način pojedine sastavnice glazbe utječu na prenatalni razvoj. Kao što je već objašnjeno, uz fizikalne i vibracijske kvalitete, u glazbu su zasigurno utkane i određene emocionalne sastavnice. Doista nije lagan zadatak razdvojiti i izmjeriti pojedine sastavnice, ponajviše zbog njihovog preklapanja i nemogućnosti znanstvenog mjerenja emocionalnih sadržaja. Iz obilja znanstvenih podataka može se zaključiti kako od fizikalnih sastavnica najveći značaj imaju frekvencija i ritam. Naše je stajalište kako je primjeren emocionalni sadržaj još daleko važniji, jer roditelji u biti i ne moraju imati sluha niti znati pjevati, ali na taj način ipak mogu prenositi osjećaje (pozitivne, ali nažalost i negativne) svome predrođenčetu.

Nadalje, radi kulturološkog otiskivanja preporučljivo je koristiti stihove i pjesme iz kulturne baštine svoga naroda. Posebice je to zanimljivo za nas, jer je dr. Tomatis izdvojio slavenske jezike kao one s najširim rasponom čujnih frekvencija, za razliku od npr. francuskog. Po njemu, ono što ne možemo čuti ne možemo ni reproducirati pa tu leži jedan od značajnijih razloga zašto mi lakše učimo strane jezike. Slična zapažanja proizlaze iz studija u kojima su trudnice plivale s dupinima koji proizvode vrlo visoke frekvencije, stvarajući na taj način obogaćen okoliš za predrođenče i potičući razvoj neuronskih mreža u mozgu.

Najvažnije je da svaki par supružnika koji očekuje prinovu bude ugođen s predrođenčetom pa će kroz svakodnevnu komunikaciju ubrzo uočiti razne pa tako i glazbene sklonosti svoga nerođenog djeteta. Izuzetno je značajno aktivno slušanje kao i multimodalne igre koje uključuju dodir, pokret, glazbu i vibraciju. Za tu svrhu uveli smo pojam prokreacijskog art-odgoja (eng. Procreational ArtNurture) u smislu primjene umjetnosti putem prenatalne stimulacije i komunikacije, a radi prevencije brojnih zdravstvenih problema.

Još jednom želimo naglasiti značaj izvođenja glazbe u živo tijekom trudnoće i to po mogućnosti da oba roditelja zajedno pjevaju bez obzira na glasovne kvalitete i sposobnosti, što je puno bolje nego snimljena glazba s nosača zvuka. Razlog tome je što čovjek glazbu izvođenu u živo osjeća čitavim tijelom i taj osjećaj pohranjuje u mozgu. Kada ponovo sluša tu istu glazbu s nosača zvuka, tada mozak rekonstruira prvobitno iskustvo žive glazbe. Taj napor ne mogu napraviti djeca, bolesnici i stari ljudi. Osim zrakom, majčin glas do predrođenčeta dolazi i uslijed provodljivosti vezivnog tkiva pa se ono zapravo kupa u zvuku. Također, preporučljivo je svirati neki instrument tijekom trudnoće (posebice žičani poput gitare), a pod svaku cijenu izbjegavati bučna mjesta poput aerodroma, gradilišta ili rock koncerata, budući se u takvom okolišu oštećuju osjetljive slušne stanice predrođenčeta.

Nužno je napomenuti još dvije stvari od izuzetnog značaja za dobrobit budućih generacija. Zagovaramo i molitvu za predrođenče od samog začeća, budući postoje brojni primjeri čudesnih učinaka molitve tijekom razdoblja trudnoće. Više o tome može se pročitati u knjizi Francis MacNutt "Praying for the Unborn Child" (Moljenje za nerođeno dijete).

Nadalje, još jednom naglašavamo kako par supružnika mora tijekom trudnoće biti u potpunosti svjestan pogubnog utjecaja stresa na utiskivanje obrazaca ponašanja i općenito kvalitetu psiho-fizičkog zdravlja njihovog djeteta. Postoji čitava lista od preko 20 negativnih posljedica utjecaja stresa na predrođenče, no to bi mogla biti tema nekog drugog članka.

U tom svjetlu, pjevanje, sviranje, plesanje i razne kombinacije multimodalnih igara i vježbi predstavljaju najbolji način kako se supružnički parovi mogu opustiti i kvalitetno provesti vrijeme komunicirajući s predrođenčetom za njegovu najveću dobrobit. Potrebno je podignuti svijest kako se u majčinoj utrobi razvija istinsko čudo života te da mu moramo i pristupati na taj način, poštujući njegovu opstojnost od samog začeća.

Datum objave članka: 1. 8. 2002.