AUTIZAM: jesmo li korak bliže objašnjenju?
Temeljem nove studije koja istražuje stanice imunosnog sustava zvane mikroglija u mozgu koji se razvija, autori zaključuju kako pogreške u njihovu funkcioniranju mogu dovesti do razvoja poremećaja autističnog spektra kod dječaka
Djeca kod kojih je dijagnosticiran poremećaj autističnog spektra (autism spectrum disorder, ASD), često pokazuju probleme u društvenom ponašanju, ponavljajuće aktivnosti te pretjeranu osjetljivost na zvuk i svjetlo. U SAD-u se procjenjuje kako 1 od 59 (otprilike 1,7 posto) osmogodišnjaka ima dijagnosticiran ASD. No, istraživanja su pokazala kako je četiri puta veća vjerojatnost da će se poremećaj razviti u dječaka: među djecom kojima je dijagnosticiran ASD ima otprilike 2,7 posto dječaka i 0,7 posto djevojčica.
Zašto su dječaci skloniji razvoju poremećaja od djevojčica, tema je kojom se znanstvenici bave već dulje vrijeme, a novoobjavljena studija sugerira kako bi se odgovor mogao kriti u mikrogliji.
Jedna od funkcija mikroglije u mozgu koji se još razvija je „počistiti“ suvišne sinapse. Općenito, njihova je funkcija čistiti tzv. „neuronski otpad“. Prema neuroznanstvenicima „čišćenje“ suvišnih sinapsi nužno je u mladom mozgu kako bi se održala njegova fleksibilnost i plastičnost (sposobnost oporavka).
Istraživanja na miševima pokazala su kako prekomjerna proizvodnja proteina u mikroglija stanicama, što je posljedica genetskih poremećaja, onemogućuje stanicama da održavaju svoju funkciju u mozgu. Ono što je zanimljivo je činjenica da je takvo otkriće uočeno samo u mužjaka. Muški miševi s opisanim genetskim poremećajem u mikrogliji pokazali su poremećaje nalik autizmu u socijalnim kontaktima.
Upravo ovo istraživanje sugerira da bi pretjerana produkcija proteina u mikrogliji u mozgu koji se razvija mogla pridonijeti razvoju ASD-a. Ukoliko se ovo istraživanje pokaže točnim i na ljudima, mikroglija bi mogla postati nova meta lijekova za terapiju ili prevenciju ASD-a.
Znanstvenici su povezali stotine genskih varijanti s ASD-om, ali pokazalo se kako one povećavaju rizik od razvoja stanja tek u jako malom postotku. Neki od tih gena su naslijeđeni, dok su drugi rezultat mutacija.
Na koji način geni stupaju u interakciju, ali i na koji način okoliš utječe na razvoj ASD-a, još uvijek je slabo shvaćeno. No, poznato je kako jedan set gena povećava proizvodnju proteina u stanicama putem uobičajenih metaboličkih puteva. Upravo ti specifični geni uzrok su otprilike 3 posto svih slučajeva ASD-a.
Geni koji uzrokuju povećanje proizvodnje proteina čine to povećanjem broja molekula naziva eIF4E, a koje su uključene u proces same proizvodnje proteina. Istraživanje je provedeno upravo na genski modificiranim miševima koji proizvode neprirodno velike količine eIF4E u mikrogliji, neuronima i astrocitima. Samo oni miševi kod kojih je razina molekula u mikrogliji bila velika, pokazali su poremećaje u društvenom ponašanju i kognitivne deficite. Također, taj slučaj dokazan je samo u mužjaka.
Daljnjim istraživanjem pokazano je kako je u mužjaka bio prisutan veći broj sinapsi od uobičajenog, što upućuje na činjenicu da je mikroglija u tih miševa bila manje „pokretljiva“. Zbog smanjene pokretljivosti sposobnost mikroglije da počisti suvišne sinapse bila je manja.
Temeljem provedenog istraživanja znanstvenici su postavili teoriju kako poremećaj uklanjanja suvišnih sinapsi u mozgu može biti djelomičnim razlogom nastanka autizma.
Razvoj i jačanje sinapsi odvija se tijekom učenja kao dio normalnog razvoja, ali jednako tako važno je osigurati fleksibilnost mozga kako bi mogao usvojiti nove informacije, ali i odučiti se od neprilagođenih obrazaca ponašanja.
Postojanje prevelikog broja sinapsi u određenim dijelovima mozga može dovesti do osjetilnog preopterećenja i ponavljajućih aktivnosti koje su upravo karakteristika ASD-a. Stoga je u djetinjstvu potrebno „počistiti“ slabe i suvišne sinapse kako bi se osigurala ravnoteža između učenja i plastičnost mozga.
Zašto su dječaci skloniji razvoju poremećaja od djevojčica, tema je kojom se znanstvenici bave već dulje vrijeme, a novoobjavljena studija sugerira kako bi se odgovor mogao kriti u mikrogliji.
Jedna od funkcija mikroglije u mozgu koji se još razvija je „počistiti“ suvišne sinapse. Općenito, njihova je funkcija čistiti tzv. „neuronski otpad“. Prema neuroznanstvenicima „čišćenje“ suvišnih sinapsi nužno je u mladom mozgu kako bi se održala njegova fleksibilnost i plastičnost (sposobnost oporavka).
Istraživanja na miševima pokazala su kako prekomjerna proizvodnja proteina u mikroglija stanicama, što je posljedica genetskih poremećaja, onemogućuje stanicama da održavaju svoju funkciju u mozgu. Ono što je zanimljivo je činjenica da je takvo otkriće uočeno samo u mužjaka. Muški miševi s opisanim genetskim poremećajem u mikrogliji pokazali su poremećaje nalik autizmu u socijalnim kontaktima.
Upravo ovo istraživanje sugerira da bi pretjerana produkcija proteina u mikrogliji u mozgu koji se razvija mogla pridonijeti razvoju ASD-a. Ukoliko se ovo istraživanje pokaže točnim i na ljudima, mikroglija bi mogla postati nova meta lijekova za terapiju ili prevenciju ASD-a.
Znanstvenici su povezali stotine genskih varijanti s ASD-om, ali pokazalo se kako one povećavaju rizik od razvoja stanja tek u jako malom postotku. Neki od tih gena su naslijeđeni, dok su drugi rezultat mutacija.
Na koji način geni stupaju u interakciju, ali i na koji način okoliš utječe na razvoj ASD-a, još uvijek je slabo shvaćeno. No, poznato je kako jedan set gena povećava proizvodnju proteina u stanicama putem uobičajenih metaboličkih puteva. Upravo ti specifični geni uzrok su otprilike 3 posto svih slučajeva ASD-a.
Geni koji uzrokuju povećanje proizvodnje proteina čine to povećanjem broja molekula naziva eIF4E, a koje su uključene u proces same proizvodnje proteina. Istraživanje je provedeno upravo na genski modificiranim miševima koji proizvode neprirodno velike količine eIF4E u mikrogliji, neuronima i astrocitima. Samo oni miševi kod kojih je razina molekula u mikrogliji bila velika, pokazali su poremećaje u društvenom ponašanju i kognitivne deficite. Također, taj slučaj dokazan je samo u mužjaka.
Daljnjim istraživanjem pokazano je kako je u mužjaka bio prisutan veći broj sinapsi od uobičajenog, što upućuje na činjenicu da je mikroglija u tih miševa bila manje „pokretljiva“. Zbog smanjene pokretljivosti sposobnost mikroglije da počisti suvišne sinapse bila je manja.
Temeljem provedenog istraživanja znanstvenici su postavili teoriju kako poremećaj uklanjanja suvišnih sinapsi u mozgu može biti djelomičnim razlogom nastanka autizma.
Razvoj i jačanje sinapsi odvija se tijekom učenja kao dio normalnog razvoja, ali jednako tako važno je osigurati fleksibilnost mozga kako bi mogao usvojiti nove informacije, ali i odučiti se od neprilagođenih obrazaca ponašanja.
Postojanje prevelikog broja sinapsi u određenim dijelovima mozga može dovesti do osjetilnog preopterećenja i ponavljajućih aktivnosti koje su upravo karakteristika ASD-a. Stoga je u djetinjstvu potrebno „počistiti“ slabe i suvišne sinapse kako bi se osigurala ravnoteža između učenja i plastičnost mozga.
Izvor: www.medicalnewstoday.com
Izvor fotografije: Shutterstock
