Cekropija - biljke trube u borbi protiv celulita

Naučili smo prihvatiti zdravo za gotovo mnoge pojmove, a nismo svjesni koliko je bio dug put da bismo ih uopće usvojili. Naučit ćemo to na primjeru cekropije. Kad na reklami pročitate kako preparat za celulit sadrži cekropiju, jednostavno to memorirate, nesvjesni toga je li cekropija, hm, biljka ili nešto drugo? Ako je biljka, naša nona nije o njoj pričala i sigurno je egzotična. Možda ćemo se zadiviti jer baš zvuči egzotično, a možda ćemo se i naljutiti te pomisliti kako je to još jedan od trikova. Hoće li nas ipak taj naziv zaintrigirati da odamo počast stotinama istraživača, od pustolovnih botaničara do kemičara u laboratorijima?

Neke ljekovite biljke tipično su mediteransko-europske i stoljećima ih poznajemo gotovo pa iz vlastitog vrta ili susjedstva. To nam ipak nije bilo dovoljno. Od 18. stoljeća intenzivno stasa posve unaprijeđena drevna znanost – botanika, koja je sve do početka 20. stoljeća bila elitna znanost, baš kao što je danas molekularna biologija. Razlog? U doba kad se europske velesile kolonijalno šire po svijetu, započela je prava pomama za novim, egzotičnim biljnim vrstama Afrike i Južne Amerike. Postojala je velika potreba kako za ornamentalnim biljkama za parkove europske aristokracije, tako i za potencijalnim lijekovima iz tada već prilično iscrpljenog repertoara europskih biljnih vrsta. Bezbroj ljudi krenulo je u lov i botanika kao znanost napredovala je brže od svih drugih. Kao uspomenu na ovo razdoblje imam većinu ukrasnih sobnih biljaka, od benjamina do difenbahije. Imamo i cijeli niz lijekova i kozmetičkih preparata kao naslijeđe tog doba. Iz središnje Amerike dobili smo prirodni antidepresiv iz vrste Griffonia simplicifolia, iz jugoistočne Azije ortosifon, biljni lijek koji smanjuje upale mokraćnih puteva, a iz Južne Amerike planetarno poznati kinin, koji je postao i ostao lijek za malariju.

U 17. stoljeću Marcgrave i Piso prvi opisuju zanimljivu biljku Južne Amerike velikih razdijeljenih listova i donose nekoliko uzoraka u Europu. Slavni švedski botaničar Linneus opisuje prvu vrstu, Cecropia peltata, a cijeli niz botaničara polako otkriva nove vrste istog roda, da bi ih danas poznavali više od šezdeset. Cekropije su otporne vrste, tzv. prvi kolonizatori čak i vrlo siromašnog tla tropskih kišovitih područja cijele Amazonije i niskih Anda. Imaju vrlo važnu ekološku ulogu. U slučaju sječe šume, požara ili oluja, vrste cekropija rastu brzo, spriječe eroziju tankog sloja plodnog tla i omogućuju drugim biljnim vrstama kolonizaciju područja. Kad prorastu druga stabla, cekropije uglavnom ugibaju, ali osvajaju druga slična područja. Biljke ovog roda imaju nazive embauba ili yagrumo, a Francuzi i Englezi ih zovu "biljkama trubama". Oblik listova ove biljke podsjeća na poznatu kućnu biljku šefleru, ali s njom nije u srodstvu.

Od doba prvih otkrića započeo je dugotrajan i naporan posao dokumentiranja za što se biljke koriste u svakodnevnom životu i medicini. Drvo raznih vrsta roda cekropija koristi se za izradu muzičkih instrumenata te svakodnevnih uporabnih predmeta. Katkad se od kore drveta prave konopci i odjeća jer su bogata čvrstim vlaknima. Medicinska upotreba daleko je složenija, a dvije najviše istraživane vrste su C. peltata i C. palmata. Njihova uporaba varira od kraja do kraja. C. peltata se u Brazilu, Nikaragvi i Gvatemali koristi za liječenje vrućice, boli, proljeva i bolnih menstruacija, na Haitiju za liječenje edema, a u Trinidadu i Meksiku za liječenje dijabetesa tipa 2 te kao analgetik. Zanimljivo, u Hondurasu cvjetni pupoljci, a u Meksiku listovi koriste se kao tradicionalni lijek za olakšanje poroda i brži oporavak nakon poroda. U Peruu se ova biljka čak i zloupotrebljava. Pepeo drveta raznih vrsta cekropija prilično je lužnat i miješa se s listovima koke prije žvakanja kako bi lužnati medij osigurao nastanak čiste baze kokaina i snažniji učinak. Vrsta C. obtusifolia (odnosno C. obtusa) u Meksiku se također koristi kod dijabetesa tipa 2. Zanimljivo, ova je vrsta i klinički ispitana kod povišenog kolesterola i triglicerida u krvi, ali sa skromnim učinkom. Vrsta C. glazovii koristi se kao prirodni lijek koji spušta krvni tlak i smiruje.

Usprkos impresivnoj tradicionalnoj upotrebi u medicini, nijedna od navedenih upotreba nije ozbiljnije zaživjela u europskoj fitoterapiji. Vrlo malo je ljudi svjesno kako je biljka ovog roda, C. palmata, sastavnica francuskih homeopatskih lijekova Poconeol 20 i Poconeol 48 koji se koriste kod kašlja i upale pluća te se i dan-danas nalaze na listi europskih homeopatskih lijekova.

Srećom, cekropija je našla svoje mjesto u kozmetici. Vrsta C. obtusifolia na kreolskom francuskom naziva se "bois canon", odnosno "stablo top" jer je deblo šuplje poput topovske cijevi. U Francuskoj Gvajani požutjeli listovi ove vrste koriste se kao diuretik, a zeleni listovi kao prirodni dezinficijens za ispiranje rana. Wayampi Indijanci koriste sok i vlakna unutarnjeg dijela kore kako bi ubrzali zarastanje koštanih prijeloma i smanjili hematome, a pleme Palikur ovu vrstu koristi za ubijanje vanjskih parazita na koži ljudi i životinja, a listove kao sredstvo protiv boli. Kad su istraživači krenuli u ispitivanje ekstrakta kore ove biljke, pronašli su neobično djelovanje. Ekstrakt ove biljke u masnim stanicama (adipocitima) izrazito povećava proces razgradnje masti, lipolizu. Razgradnjom masti nastaju slobodne masne kiseline i glicerol – što je veća razgradnja, to je veća količina slobodnog glicerola. Znanstvenici su se nemalo iznenadili kad su vidjeli kako cekropija, barem u in vitro sustavu, snažnije potiče razgradnju masti i povećava razinu glicerola od do tada nesumnjivih šampiona – prirodnih tvari kofeina i teofilina. No, put od testa u epruveti do čovjeka je dug.

Kad vidimo reklamu za proizvod protiv celulita, obično odmahnemo rukom u nevjerici. Nema sumnje da bi upotreba bilo kojeg preparata trebala biti praćena barem malim korekcijama u prehrani i tjelesnoj aktivnosti. No, moramo biti svjesni kako je ispitivanje djelovanja na celulit ozbiljan znanstveni posao. Da bi se dokazao učinak, francuski znanstvenici razvili su poseban sustav, FOITS (u prijevodu: brza in vivo topometrija kože). Riječ je o velikom 3D skeneru koji preko računala stvara 3D sliku i mjeri neravnine, slavnu "narančinu koru" kod celulita. Tijekom ispitivanja prati se promjena u tim neravninama i matematički, a ne subjektivno, procjenjuje učinak na neravnine. Istraživači su na taj način mjerili učinak cekropije nakon 28 i 56 dana primjene i, logično, uvidjeli kako se najbolji učinak pokazuje duljom primjenom.

Kažu ljudi da nas svaka biljka može nešto poučiti. Cekropija je možda svestrana: tisućama godina instrumenti napravljeni od ove biljke nas uveseljavaju, stotine gotovo anonimnih istraživača posvetilo je svoje živote da bi nam bila dostupna, a tisuće drugih ljudi očuvalo je sjećanje na njezinu tradicionalnu upotrebu. A opet, ova biljka nikad neće biti planetarno poznata kao kopriva ili gospina trava. Tako je i s celulitom – da bismo ga se riješili, potrebno je puno vremena, "anonimnog" truda i osobnog angažmana. Nemojte se sjetiti celulita pet dana prije odlaska na plažu. Šećite se i planinarite, malo pripazite na obroke, pijte čajeve ili pripravke od biljaka koje pomažu radu bubrega ili protoku limfe. Nitko taj trud neće zapamtiti, baš kao ni cekropiju. Ali vi ćete biti sretnije, i to ne samo zbog celulita.