Bršljan - zvijezda fitoterapije

Neke biljke prepoznaju na svojim staništima samo stručnjaci. Bršljan prepoznaju svi. Ova zanimljiva, neobično otporna, puzajuća biljka obrasta cijele kuće ili stabla i katkad je prava napast. No, zanimljivo, vrlo malo ljudi doista zna koliko je ljekovit. Kad bi samo sve žene znale koliko je djelotvoran kod celulita, drukčijim bi očima gledale obrasle zidove.

Bršljan je prava zvijezda fitoterapije i stoljećima upotrebljavani lijek protiv kašlja. U oštroj konkurenciji brojnih biljaka koje se koriste protiv kašlja, a uključuju sljez, divizmu, trputac, jaglac, plućnjak i divizmu, bršljan je odnio punu marketinšku pobjedu na tržištu. Budućnost bršljana je sve samo ne neizvjesna. Prije svega jer je planetarni hit u tretmanu celulita: želja za ljepotom nikad nije pitala za vrijeme ili cijenu.

Bršljan (Hedera helix L. Araliaceae) je penjačica koja u prirodnim staništima raste na stablima drveća, boreći se na taj način da dođe do najbitnije energije za biljke, sunčeva svjetla. Ne znamo odgovara li to baš drveću, jer kadšto zna i ugušiti manja stabla. Dolaskom ljudi, bršljan se neobično dobro prilagodio ljudskim građevinama, pa raste po zidovima. Kako je estetski prihvatljiv, ljudi ga rado ostavljaju i ne uništavaju, a nekoć je spontano služio i kao izolacijski materijal, budući da zimi rijetko odbacuje listove. Popularnost mu nisu narušili ni sporadični horor filmovi u kojima bršljan uguši i ukućane.

On je visoki, puzavi, trajni grm dug do 20 metara. Grane se adventivnim korijenjem pričvršćuju za podlogu. Listovi su kožasti, sjajni, vrlo raznolika oblika; na necvatućim ograncima trokrpasti do peterokrpasti, na cvatućim ograncima nerazdijeljeni, ovalni do rombični, tupi ili šiljasti. Cvjetovi su žućkasto-zeleni, do 5 mm u promjeru, združeni u mnogocvjetne polukuglaste štitaste cvatove. Plod je crna boba promjera 8 do 20 mm koja zri u proljeće. Bršljan raste u Europi i jugozapadnoj Aziji. U medicini se koristi list i u manjoj mjeri drvo.

Listovi bršljana sadrže velik broj aktivnih molekula, što možemo i očekivati od biljke raznolikih ljekovitih svojstava. Glavni su saponozidi (hederagenin, bajogenin, alfa-hederin), te saponini (hederasaponin C). Smatra se da su upravo oni i djelotvorni spojevi. Osim njih, listovi sadrže flavonoide, derivate kavene kiseline, poliacetilene, eterično ulje i slobodne aminokiseline.

Znanost je pomno istražila biološka svojstva ovih molekula, kako bi dala znanstveni temelj stoljetnoj upotrebi. Ukupni ekstrakt bršljana je ekspektorans, odnosno olakšava iskašljavanje. No, zanimljivo, hederasaponin opušta mišiće bronha (spazmolitik) i olakšava disanje, dok alfa hederin smanjuje pretjerano stvaranje sluzi u plućima. To dualno djelovanje čini bršljan djelotvornim i kod suhog i kod produktivnog kašlja.

Hederasaponini i poliacetileni pokazuju djelovanje protiv patogenih gljivica, praživotinja (protozoa) i bakterija, što opravdava drevnu upotrebu lista bršljana u vanjskoj primjeni kod gljivičnih infekcija kože. Kupke od bršljana bile su dugo godina zaboravljene, a potom su početkom ovog stoljeća ponovno postale popularne.

Modernu upotrebu kod celulita potaknula su istraživanja djelovanja aktivnih spojeva na vene i enzime koji grade međustanični matriks, odnosno održavaju zdravu funkciju tkiva. Hederasaponini djeluju jednako snažno venetonično kao i daleko poznatiji escin iz divljeg kestena, a hederagenin inhibira enzime elastazu i hijaluronidazu. Inhibicija tih enzima omogućuje da se stvara više međustaničnih molekula elastina i hijaluronske kiseline, što omogućuje bolju izgradnju potkožnog tkiva. To je od neprocjenjiva značenja kod celulita. Postoje brojne reklame za tisuće različitih proizvoda protiv celulita, no ako je to igdje znanstveno dokazano, upravo je to dokazano u slučaju ekstrakta bršljana.

Nakon stoljeća raznolikih upotreba lista bršljana, vremenom su se iskristalizirale tri glavne indikacije. Komisija E i ESCOP, dvije relevantne komisije za upotrebu, jasno preciziraju sljedeće bolesti.

Prva su upale dišnih putova praćenih kašljem. Sugerira se dnevna doza od 0,3 do 1 g suhe droge ili ekvivalentnih preparata (sirupa, tekućih ekstrakata, infuza, suhih ekstrakata). Bršljan ima prednost pred drugim tipovima klasičnih biljaka ekspektoransa, jer ne samo da olakšava iskašljavanje, nego i regulira samo stvaranje sluzi. Stoga je ta indikacija proširena i na suhi, neproduktivni kašalj. Bršljan je u toj indikaciji planetarno poznat i postoji više vrlo klasičnih biljnih lijekova u ljekarnama.

Druga važna indikacija, koju navedene komisije preciziraju, su iritacije i upale kože i sluznice. U preciznijim terminima, uglavnom je riječ o gljivičnim infekcijama kože, vrlo čestoj tegobi u širokoj populaciji. Primjenjuje se najčešće u obliku kupki ili obloga. Kupke se spravljaju od 40 g listova na kadu tople vode: preliju se litrom kipuće vode, ostave stajati 15 minuta, ocijede, a sve to izlije se u kupku. Za obloge se obično koristi manja doza (10 g na pola litre vode), a oblozi se rade pomoću gaze i drže se na oboljelim mjestima dvadesetak minuta.

Već su i same kupke postale poznate kao jeftina varijanta kućnog anticelulitnog tretmana. Znanstvena istraživanja dala su poticaj proizvođačima dermokozmetike, pa tako postoji nekoliko etabliranih brandova koji kao aktivnu komponentnu sadrže ekstrakt lista bršljana. Ali nije sve samo stvar glasne reklame: aktivne tvari iz lista bršljana dobro se upijaju kroz kožu i doista ostvaruju svoje djelovanje. Štoviše, prodiru u kožu daleko bolje od planetarno poznatog kofeina, kojeg proizvođači moraju dodati u znatno većim koncentracijama da ostvari svoj učinak. Neki proizvođači kombiniraju ih s drugim aktivnim tvarima, kao što su već navedeni kofein, ekstrakt zelenog čaja, uljni macerat gotu kole (Centella asiatica), te eterična ulja sinergijskog djelovanja, ali i mnogim drugim, prirodnim tvarima.

U anticelulitnim pripravcima koriste se i vodeni ekstrakti i uljni macerat lista bršljana. Za razliku od nevena i gospine trave, macerat lista bršljana rijetko se spravlja u našim krajevima, premda je vrlo jednostavan za pripremu - dovoljno je potopiti suhi list bršljana u hladno prešano ulje poput badema, marelice, suncokreta, pa čak i masline, i ostaviti četiri tjedna. Dobije se macerat vrlo neutralna mirisa koji se stoljećima koristi kod venskih tegoba, gljivičnih infekcija kože, a u modernim vremenima i protiv celulita.

U tradicionalnoj medicini, kupke od bršljana koristile su se kod reumatskih tegoba. Premda je ta upotreba danas zaboravljena, nije za odmet zapamtiti ovaj podatak - kupke od bršljana doista je lako spraviti.

Zanimljivo, ali bršljan rijetko kad pokazuje neželjene učinke, bilo izvana ili iznutra. Znamo da svježi sok bršljana rado izaziva alergije, ali u oralnim i kozmetičkim proizvodima ekstrakti se dobivaju od suhog lista. Plodovi (bobe) bršljana su otrovni, no to je problem tek u slučaju kad ih mala djeca zabunom pojedu misleći da su jestivi. Ne pokazuju interakcije s lijekovima i mogu se koristiti i s drugim oblicima liječenja, a sami pripravci bršljana smiju se davati i u trudnoći.