Shea maslac - njega kože s potpisom majke prirode

Biljna ljekarna / Biljke od P do Ž dr. sc.   Stribor Marković fitoaromaterapeut

Priroda je, ma kako kompleksna bila, u svojim rješenjima vrlo jednostavna. Neka kozmetika diči se time da nije testirana na životinjama. Stoga probajte shea maslac

Industrija kozmetike davno je pretekla farmaceutsku industriju. I dok se smanjuje broj novih lijekova - molekula na tržištu, kozmetička industrija, mala i velika, obara rekorde. Kreme, mlijeka, ulja i tonici - svi ti proizvodi u malim ili velikim, širokim ili uskim, visokim ili plitkim posudicama, ukusno dizajnirani ili neukusno vrišteći, izluđuju kupce svojim obiljem, gotovo na granici bezličnosti. Ne čudi stoga trend u kozmetici koji teži jednostavnosti. Priroda je, ma kako kompleksna bila, u svojim rješenjima vrlo jednostavna. Neka kozmetika diči se time da nije testirana na životinjama. Stoga probajte shea maslac, koji je testiran - na bebama. I to tko zna koliko stoljeća prije ovog članka. Taštinu moderne kozmetike, koja reklamno svojata čak i shea maslac, uvijek ublaži mudrost tradicionalnog.

Ugrožena vrsta spašava kožu

Shea maslac ima puno naziva. Svjetski je poznat i francuski naziv karité maslac, pa često nađemo kombinaciju obaju naziva. Engleski naziv, koji se čita kao i engleska zamjenica "she" (ona) dolazi od lokalnog imena si yiri (čita se: ši jiri) na bambara jeziku. Karité na wolof jeziku doslovce znači "drvo maslaca". Otud nam dolazi i latinski naziv Butyrospermum parkii (G. Don) Kotschy ("sjemenka s maslacem"), a sinonim mu je i Vitellaria paradoxa (Gaertn.).

Postojbina ove biljke je zapadna frankofona Afrika, od Kameruna do Malija. Postoji nekoliko podvrsta, a maslac se komercijalno dobiva iz dvije. Biljka je vrlo dugovječna i kao grm ili stablo živi od 200 do 300 godina. Intenzivna poljoprivreda i požari prilično su ugrozili njezino divlje stanište. Uzgoj je pravi izazov i zahtijeva strpljenje: tek nakon 15 godina biljka počinje davati plodove, a najplodnija su stabla starija od 100 godina. Ne znamo nepisanu povijest, ali dolaskom Europljana, doznali smo da se plodovi tradicionalno koriste za dobivanje ulja (maslaca). Odvajkada je maslac bio pravi spas za kožu i zaštitu od vruće, suhe ili vlažne klime, a majke su njime premazivale kožu tek rođenih beba kako bi spriječile njezino isušivanje. U etnobotaničkom istraživanju otkriveno je da su žene spravljale maslac iz ploda. Maslac je zato zanimljiv i sociološki, jer neke odgovorne tvrtke u proizvodnji zapošljavaju upravo žene, koje teže nalaze posao u siromašnim zemljama.

Što je to čarobno u shea maslacu

Gledajući striktno kemijskim očima, shea maslac nije toliko bogat danas popularnim polinezasićenim masnim kiselinama (omega-6 i omega-3), nego je uglavnom bogat zasićenima (stearinska, palmitinska) i nezasićenom omega-9, oleinskom kiselinom. Bogatstvo zasićenim masnim kiselinama upravo i daje konzistenciju maslaca na sobnoj temperaturi, ali i karakteristične "kuglice", nakupine u maslacu koje su bogatije zasićenim masnim kiselinama. One i nisu toliko ljekovite ili esencijalne za kožu. Pa u čemu je tajna ljekovitosti shea maslaca koji nakon stoljeća, možda i tisućljeća primjene, doživljava pravi boom u 21. stoljeću?

Dva su ključna čimbenika. Uravnotežen omjer zasićenih i nezasićenih masnih kiselina čini maslac jako okluzivnim, odnosno on stvara film na koži koji sprječava gubitak vlage iz kože. Moderna kozmetika u tu namjenu već više od 100 godina koristi običan vazelin ili parafin, naftne derivate koji su također okluzivni, ali nisu hranjivi za kožu, odnosno koža u svojem metabolizmu ne može iskoristiti molekule iz tih supstancija. Za razliku od njih, koža metabolički iskorištava molekule shea maslaca, a istodobno je sam maslac okluzivan. Tako dobivamo zanimljivu dva u jedan kombinaciju, a sam shea maslac neki su prozvali vazelinom novog doba. Imajući na umu povijest, možemo reći da su sve do sada vazelin i parafin bili samo blijeda zamjena za maslac. Niti jedna europska biljka ne daje takav tip maslaca, a okluzivnost se tradicionalno kod nas pokušavala dobiti miješanjem pčelinjeg voska i biljnih ulja. Samo je u Srednjoj i Sjevernoj Americi postojao kakav-takav ekvivalent, a to je vosak jojobe, koji su lokalni Indijanci koristili za zaštitu od suhe pustinjske klime. Trebalo je doći vrijeme globalizacije da iskoristimo ovo prirodno bogatstvo.

Druga važna komponenta su tzv. neosapunjive tvari, odnosno molekule koje nisu klasični trigliceridi ulja i masti, nego su samo u njima otopljene. U shea maslacu riječ je o esterima cimetne kiseline. Sintetske varijante te klase spojeva među prvim su molekulama korištenima u kremama za sunčanje, zbog svojstva apsorpcije štetnog UV zračenja. Oni shea maslacu daju isto djelovanje, premda ne očekujte od njega neki spektakularni zaštitni faktor (ispod 8). No, to je sasvim dovoljno da ga se koristi, u kombinaciji s drugima uljima i tvarima, u prirodnim maslacima, uljima i kremama za zaštitu od sunca, te u balzamima za usne. Stoga dva u jedan postaje tri u jedan, doista prava dobitna kombinacija za 21. stoljeće. Važna je opaska da samo nerafinirani shea maslac ima najveću koncentraciju estera cimetne kiseline.

Katkad se na tržištu nađe i proizvod nazvan olein shea maslaca, frakcija dobivena odvajanjem dijela maslaca bogatog nezasićenim masnim kiselinama i tekuće konzistencije. Premda je hranjiviji za kožu, olein shea maslaca slabiji je okluziv od integralnog maslaca.

Spas za suhu kožu

Ako je kozmetika testirana u afričkoj klimi tijekom stoljeća, to onda nešto znači. U današnje doba vlada prava eksplozija problema sa suhom kožom, što uključuje i sve rašireniji atopijski dermatitis. O razlozima te eksplozije mogli bismo raspravljati u puno članaka, od prehrane do imunoloških uzroka, no to ne mijenja činjenicu da iznimno raste potražnja za svim sredstvima koja sprječavaju isušivanje kože. Shea maslac ovdje gotovo dolazi na tron moderno-tradicionalnog pristupa. Svoje mjesto nalazi u kozmetici tipa "SOS za suhu kožu", pogotovo ruku, nogu i lica, ali i u već spominjanim balzamima za usne, zbog hranjivog učinka i zaštite sluznice i kože od UV zraka. Dolazi u raznim kombinacijama, različitim emulzijskim sustavima, gelovima za tuširanje za jako suhu kožu, pa sve do najjednostavnijeg oblika - čistog shea maslaca.

Velika je prednost shea maslaca njegova sigurnost. Čak i vrlo osjetljiva koža atopičara gotovo nikad loše ne reagira na njega, a siguran je za upotrebu u vrlo malih beba. Koristi li se u čistom obliku, najčešće se primjenjuje na mokru kožu nakon tuširanja kako bi se maksimalno iskoristio okluzivni učinak i čuvala vlažnost kože. Dermatolozima je taj pristup vrlo poznat. Njegov prividni nedostatak, niska razina polinezasićenih masnih kiselina, vrlo se lako rješava kombiniranjem shea maslaca s uljima bogatim takvim masnim kiselinama. Shea maslac lako prima i do 40 posto drugih biljnih ulja, a da zadrži konzistenciju maslaca. Najčešće se kombinira s uljima bogatim gama-linolenskom kiselinom (noćurak, boražina, ulje sjemenki crnog ribiza i trputaste lisičine). Već je i kućna priprava vrlo jednostavna, jer je dovoljno dobro pomiješati shea maslac i ulja, pa da se dobije ugodan maslac, prikladan pogotovo za njegu kože atopičara.

Kad ne bi bilo ove biljke, kozmetička industrija ostala bi bez važnog sastojka. Polako je potisnuo i farmaceutski tradicionalno korišten kakao maslac. Ako ga još niste probali, a imate suhu kožu, ne vidim niti jedan razlog da ga ne isprobate.

Datum objave članka: 1. 10. 2011.