Biljni udar na varikozitete

Proširene vene među najčešćim su oboljenjima nogu. Varikoziteti su vijugavo proširene površinske vene nogu, za čiju su pojavu odgovorni brojni čimbenici, primjerice spol (četiri puta češći u žena nego muškaraca - prema statistikama, čak 25 do 40 posto žena pati od kronično proširenih vena), a ne treba zanemariti ni obiteljsku predispoziciju, trudnoću i uzimanje nekih lijekova (npr. oralnih kontraceptiva).

Primarni varikoziteti uglavnom se nasljeđuju. Pojavljuju se najčešće oko dvadesete godine u gornjim dijelovima nogu, a poslije se šire niže prema potkoljenicama. Riječ je o genetski uvjetovanoj sistemskoj slabosti vezivnog tkiva, što se očituje slabošću venske stijenke te nedostatnim ili čak odsutnim valvulama u dubokim venama. Ostali čimbenici rizika su fiziološko starenje organizma, hormonalni utjecaji (npr. učestale trudnoće, poremećaji u lučenju estrogena i progesterona, uzimanje oralnih kontraceptiva), poremećaji statike (najčešće spušteno stopalo), povećana tjelesna težina, dugotrajno stajanje ili sjedenje.

Sekundarni varikoziteti nastaju nakon oštećenja zalistaka u dubokim venama zbog neliječene, nepravilno ili nedostatno liječene duboke venske tromboze, pa se venska krv vraća u površinske vene, što opet rezultira njihovim širenjem.

Prevencija je iznimno važna, jer bolesnik načinom života može puno utjecati na razvoj i tijek bolesti. Valja što više izbjegavati dugotrajno stajanje na istome mjestu ili sjedenje. Poželjno je svakodnevno umjereno vježbanje (hodanje, vožnja bicikla, lagano trčanje), ovisno o životnoj dobi i pridruženim bolestima, a nužna je i redukcija tjelesne težine. Svim navedenim mjerama, uz obvezno nošenje elastičnih kompresivnih čarapa ili zavoja, bolesnik može godinama držati bolest pod kontrolom i bitno poboljšati kvalitetu življenja.

Liječenje najčešće počinje lokalnom primjenom prirodnih preparata u obliku gelova ili krema za masiranje i uzimanjem dodataka prehrani. Prirodni preparati, spravljeni od biljnih vrsta koje se tradicionalno koriste kod navedenih teškoća, mogu ublažiti probleme i usporiti daljnji razvoj bolesti.

Gotu kola (Centella asiatica, L.)
Samonikla je biljka na području jugoistočne Azije i Oceanije, poznata po upotrebi u indijskoj medicini već tisućama godina. U tradicionalnoj i modernoj medicini koristi se u liječenju venske insuficijencije i regeneracije živčanih stanica. Glavna djelatna komponenta je triterpen azijatikozid. Macerat gotu kole koristi se kao čisti macerat ili u sklopu balzama za regeneraciju kože. Odličan je venetonik i limfotonik. Gotu kola koristi se u izradi ulja, gelova i emulzijskih sustava koji pomažu kod venskih tegoba te osjećaja umornih i otečenih nogu.

Divlji kesten (Aesculus hippocastanum, L.)
U tradicionalnoj medicini koriste se pripravci iz kore, lista i ploda kestena, a u modernoj fitoterapiji, zbog dokazana kliničkog djelovanja, glavnu ulogu preuzima plod kestena. Djelatna tvar je saponin escin, koji se koristi u liječenju kronične venske insuficijencije, proširenih vena te simptoma teških i otečenih nogu. Primjena divljeg kestena vrlo je učinkovita i sigurna, s rijetkim alergijskim reakcijama.

Žuti kokotac (Melilotus officinalis, L.)
Žuti kokotac je biljka cijenjena još u antici, Hipokrat ju je preporučivao za liječenje čireva. Djelatne tvari su flavonoidi i kumarini (dikumarol sprječava nastanak protrombina i smanjuje nastanak krvnih ugrušaka), koji djeluju na oslabljene stijenke krvnih žila. Djeluje antiflogistički, potiče cirkulaciju krvi i limfe te sprječava nastanak edema. Koristimo je kod svih tegoba kronično slabog rada vena te u liječenju upale krvnih žila, nakon tromboze i zastoja limfe. Valja napomenuti da s kumarinima ne treba pretjerivati jer mogu uzrokovati glavobolju i povraćanje.

Širokolisna veprina (Ruscus hypoglossum, L.)
Čest je stanovnik šuma. Ima oštre tamnozelene listove i intenzivno crven plod. Bogata je saponozidima, a za ruskozid se smatra da je jedan od aktivnih spojeva. Veprina djeluje uz pomoć mehanizama kontrole kontrakcije i propusnosti vena i kapilara, no sadrži i nitrate, koji zasigurno pridonose venetoničnom djelovanju.

Ginko (Ginkgo biloba, L.)
Jedna je od najstarijih biljaka na Zemlji. Prirodno mu je stanište u Kini već više od 5000 godina, ali zbog svoje djelotvornosti od 18. stoljeća prisutan je u Sjevernoj Americi i Europi. Istraživanja su pokazala da sadrži dvije skupine spojeva: flavonozide, koji imaju antioksidativni učinak, terpene, koji potiču cirkulaciju. Da bi pripravak bio učinkovit, mora sadržavati 24 posto ginkoflavonoglikozida i šest posto terpena. Ginko poboljšava tonus krvnih žila i sprječava nastanak krvnih ugrušaka te se koristi kod slabe cirkulacije i proširenih vena.

Japanska sofora (Sophora japonica, L.)
Autohtono je listopadno drvo koje raste u Sjevernoj Americi, Kini i Koreji. U izradi pripravaka koriste se suhi ekstrakti cvijeta i pupoljci. Djelatne tvari su flavonodi (kvercetin, rutin) koji imaju antioksidativno djelovanje. Valja spomenuti i trokserutin, koji smanjuje rizik razvoja kroničnih promjena na krvnim žilama, jača stijenke kapilara i djeluje protuupalno.

Sjemenke grožđa (Vitis vinifera, L.)
Ulje sjemenki grožđa djeluje kao snažan antioksidans zbog obilja polifenola i oligomernih proantocijanidina. Dvadeset je puta snažnijeg antioksidativnog učinka od vitamina E, a od vitamina C čak i pedeset puta. Brojne znanstvene studije govore o povoljnim učincima polifenola iz sjemenki grožđa, kao što su poboljšanje cirkulacije i jačanje stijenki kapilara, vena i arterija.