Kronična venska bolest - kaskadni proces

Kronična venska bolest započinje pokretanjem kaskade događaja koji dovode do patoloških promjena u venama i tkivima, kao što su destrukcija venskih zalistaka ili kronična opstrukcija vena, uz posljedični razvoj kronične venske hipertenzije, koja ima središnju ulogu u patofiziologiji proširenih vena (varikoziteta).

Vene su krvne žile koje vraćaju krv prema srcu i plućima.

Venska cirkulacija donjih ekstremiteta odvija se putem dvaju sustava: površinskoga, smještenog u koži i potkožnome tkivu, te dubinskoga, koji se nalazi ispod vezivne ovojnice (fascije) i u mišićima.

Površinske vene smještene su potkožno i vidljive već kod blažih proširenja. Ne vode krv direktno prema srcu, nego stvaraju mrežu koja samo na određenim mjestima ulazi u duboke vene. Najvažnije su vena safena magna i vena safena parva, koje su međusobno povezane komunikantnim venama.

Duboke vene nalaze se u potkoljenicama između mišića i nisu vidljive. One odvode krv do srca, iz kojeg venska krv dalje cirkulira kroz plućni krvotok u kojem se provodi oksigenacija krvi i odstranjivanje štetnih tvari. Pročišćena i kisikom obogaćena krv dalje otječe preko srca u arterijski sustav, koji krv raznosi po cijelom tijelu i opskrbljuje stanice i tkiva. Glavne vene dubinskog sustava su vena femoralis, vena poplitea te tibijalne i fibularne vene.

Oba venska sustava spojena su perforantnim venama, koje probijaju vezivnu ovojnicu.

Sve vene imaju zaliske, koji funkcioniraju kao ventili sprječavajući retrogradni (povratni) tok krvi i u zajedničkoj akciji s mišićima potkoljenice reguliraju venski krvotok u donjim udovima.

Mišići svojim kontrakcijama tijekom hodanja dovode do pražnjenja dubinskih vena s posljedičnim padom tlaka, dok zalisci tijekom mirovanja svojim zatvaranjem sprječavaju povratni tok krvi. Razlika tlaka koja u tom slučaju nastane među dubinskim i površinskim venama usmjerava venski krvotok iz površinskog u duboki sustav, to jest u smjeru nižega tlaka.

Dok su zdrave, vene imaju dovoljno jaku stijenku i zaliske da se odupru tlaku i ostanu u funkciji. Međutim, zalisci i stijenke vena mogu zbog djelovanja različitih nepovoljnih čimbenika oslabjeti, zbog čega se gubi njihova funkcija i posljedično otežava protok krvi u smjeru srca.

Posljednjih godina znanstvenici su došli do važnih spoznaja o mehanizmu koji dovodi do oštećenja venskih zalistaka, kao što su upalni proces, migracija leukocita, aktivacija stanica plazme i granulocita te povišena aktivnost metaloproteinaze. Kad dođe do oštećenja venskih zalistaka, umjesto da nesmetano teče prema srcu, krv se vraća prema stopalima i oscilira između oštećenih segmenata zalistaka. To vodi postupnom povećanju tlaka u venskoj cirkulaciji, što se naziva venska hipertenzija.

Ovisno o težini i trajanju oštećenja venske cirkulacije, venska hipertenzija uzrokuje kliničke promjene na donjim udovima. Naime, zbog povećanja vrijednosti krvnoga tlaka dolazi do vraćanja krvi kroz perforantne vene iz dubokog u površinski venski sustav, što dovodi do daljnjeg proširenja površinskih vena i valvularne insuficijencije, to jest razvoja varikoziteta.

Primarni varikoziteti razvijaju se postupno. Prve promjene obično nastaju na mjestu nedostatka zalistaka u dužem segmentu vena ili na mjestu komunikacije s dubokim venskim sustavom. Mjestimice manje funkcionalan valvularni sustav ometa normalan rad mišićno-venske pumpe pri hodanju i stajanju te omogućava povrat venske krvi iz dubokog u površinski bazen ili iz gornjeg u donji segment površinskog venskog bazena.

Sekundarni varikoziteti nastaju prijenosom povišenog venskog tlaka iz dubokog venskog bazena u površinski preko sekundarno proširenih i manje funkcionalnih perforantnih vena. Progresivne makro i mikrocirkulacijske promjene praćene su simptomima čije rano liječenje može spriječiti progresiju bolesti do težih stupnjeva. Rani simptomi uključuju bolnost, osjećaj težine i otekline nogu, grčeve, svrbež, trnce i nemir u nogama.

S obzirom na to da kronična venska bolest uključuje sve stadije venske bolesti u nogama, o njoj govorimo kad se pojave varikoziteti, edemi i kožne promjene. Studije pokazuju da u njezinu nastanku ključnu ulogu ima kronična upala. Naime, kada se krv zadržava u venama nogu, bijele krvne stanice (leukociti) prodiru kroz stijenke vena u okolno tkivo (mišiće, masno tkivo, kožu), gdje oslobađaju različite faktore koji uzrokuju kroničnu upalu u tkivu. Posljedično, upalni proces dovodi do pojave simptoma kao što su bolovi u nogama, otekline nogu te postupno propadanje kože i potkožnog tkiva.

Završni stadij venske bolesti je venski vrijed, odnosno otvorena rana na potkoljenici (ulcus cruris).

Ako vas muče problemi s nogama (proširene vene, otekline nogu, bolnost, osjećaj težine, grčevi, svrbež, trnci ili pak nemir u nogama), svakako se preporučuje napraviti color doppler vena, bezbolnu i bezopasnu ultrazvučnu pretragu koja vrlo dobro prikazuje vene nogu i smjer strujanja krvi u venama. Drugim riječima, od neprocjenjive je važnosti rano otkrivanje i liječenje kronične venske bolesti, što zaustavlja njezino napredovanje i pozitivno utječe na kvalitetu života.