I mališani mogu slabo vidjeti

Bolesti i stanja / Vidni sustav Ivan Čima dr. med., spec. oftalmolog

Najčešće očne bolesti i stanja koja mogu biti uzrok loše vidne oštrine u djeteta su refraktivne pogreške i strabizam, no postoje i brojni drugi uzroci lošeg vida, koji se jednostavno se liječe ako se otkriju na vrijeme

Većina roditelja svjesna je važnosti dobrog vida za normalan razvoj djeteta. Kako djeca rastu i sazrijevaju, više od 80 posto informacija koje primaju dolaze putem osjetila vida. Većina ljudi, međutim, nema pravu predodžbu o tome što znači dobar vid. Dobar vid zapravo predstavlja mnogo više od mogućnosti jasna gledanja bez naočala.

Kada roditelji razmišljaju o dobrom vidu svog djeteta, uglavnom misle o tome koliko jasno vidi čitati tijekom pregleda. Kada dijete ima vid na svakom oku 6/6, to znači da svakim okom može jasno vidjeti ono što prosječna osoba vidi na šest metara udaljenosti. Međutim, pregledom vidne oštrine ne određuju se ostali aspekti vida koji su djeci potrebni za normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu, a ponajprije u školi. To su, primjerice, koordinacija očnih pokreta i mogućnost akomodacije (fokusiranja) pri gledanju na blizinu, zatim postojanje binokularnog vida, odsutnost strabizma (škiljavosti) i ostalo. Iako ima dobru vidnu oštrinu (6/6), dijete može imati probleme zbog poremećaja u nekom od navedenih aspekata vida.

Rutinska testiranja u dječjoj dobi (na sistematskom pregledu prije upisa u školu) provjera su vida na daljinu i raspoznavanja boja. No, mnoga djeca u školi imaju problema zbog dotad neotkrivenih problema s vidom, pa tako, primjerice, škola može biti svakodnevni izazov za djecu sa strabizmom (škiljavost) ili ambliopijom (lijeno oko). I ostali aspekti vida, ako su poremećeni, mogu u djeteta izazvati teškoće s čitanjem, slabu koncentraciju, loše razultate u sportu, gubitak samopoštovanja, odnosno, na kraju, odustajanje od određenih zanimanja. Zato je za normalan i potpun razvoj vida u djece najvažnije rano otkrivanje i liječenje očnih bolesti.

Suprotno mišljenju mnogih roditelja, pregled očiju može se obaviti mnogo prije nego što dijete progovori. Već s navršenih šest do osam tjedana života ono prepoznaje lice majke što pokazuje osmijehom. Kod oslabljena vida na jednom ili na oba oka ta reakcija izostaje. Procjena vida u vrlo male djece može se učiniti pomoću lutke ili igračke koju dijete prati pogledom. Dijete koje slabije vidi može se učestalo sudarati s predmetima nakon što prohoda, što u roditelja mora pobuditi sumnju.

U djece koja već znaju pričati ponekad je teže otkriti simptome očnih bolesti, jer ona ne mogu opisati što se točno događa. Roditelji mogu primijetiti da dijete škilji, pokriva jedno oko rukom, naginje ili okreće glavu, odnosno da gleda u stranu. Uz to, mala djeca mogu učestalo trljati oči, a roditelji bi trebali obratiti pozornost i na crvenilo ili stalno suzenje očiju, pretjeranu osjetljivost na svjetlo te neprirodan položaj ili trzanje očiju. Posebno važan znak mogućeg poremećaja vida je prisutnost bijele umjesto crne zjenice.

U djece školske dobi obično je učitelj osoba koja prva prepozna da dijete slabije vidi jer ne može pročitati što piše na školskoj ploči. Osim toga, djeca u školskoj dobi mogu imati teškoća i prilikom gledanja na blizinu (čitanje). Roditelji mogu primijetiti da dijete škilji, neprestano trlja oči, da sjedi preblizu prilikom gledanja televizije, odnosno da se često žali na glavobolju.

O čemu je najčešće riječ

Najčešće očne bolesti i stanja koja mogu biti uzrok loše vidne oštrine u djeteta su: refraktivne pogreške koje se ispravljaju naočalama ili kontaktnim lećama te strabizam (neprirodan položaj očiju, škiljavost). Ostali mogući uzroci lošeg vida jesu zamućenje očne leće (katarakta), glaukom (povišen očni tlak), ozljede očiju (često djeca ne kažu da su se ozlijedila), bolesti rožnice, bolesti mrežnice i vidnog živca, tumori (retinoblastom) te neki nasljedni poremećaji.

Mnogi od tih poremećaja jednostavno se liječe ako se otkriju na vrijeme. Što se poremećaj ranije otkrije, veća je vjerojatnost izlječenja i sačuvanja vida. S druge strane, ako se pregled ili liječenje odgađa, veća je vjerojatnost da se vid ne razvije u potpunosti. Takvo stanje zove se ambliopija (lijeno oko), odnosno slabovidnost, i kasnije se naočalama ne može ispraviti. Neka stanja, kao što je retinoblastom (tumor mrežnice), mogu imati i mnogo ozbiljnije posljedice ako se ne otkriju na vrijeme. Stoga je nužno da se dijete pregleda čim roditelj posumnja da slabije vidi. Djeca koja nose naočale trebala bi napraviti oftalmološki pregled dva puta godišnje.

Obratiti pozornost na simptome

Kako u Hrvatskoj nema rutinskih oftalmoloških pregleda djece prije upisa u školu, simptome najčešće prepoznaju roditelji, učitelji ili liječnici drugih specijalnosti koji pregledavaju dijete (npr. tijekom pregleda prije upisa u školu). Prema posljednjim preporukama Američke oftalmološke akademije, djeca predškolske dobi trebala bi biti upućena na kompletan oftalmološki pregled ako je vid na lošijem oku 50 posto ili slabiji. Neki autori se s tim ne slažu i smatraju da bi kompletan oftalmološki pregled trebala napraviti sva djeca u dobi od četiri godine, jer se tako mogu otkriti početni poremećaji koji još ne uzrokuju smetnje vida (npr. početna katarakta ili manji strabizam), odnosno slučajevi lošeg vida na jednom oku koji mogu promaknuti na rutinskom pregledu djece. Pregled koji uključuje pregled crvenog refleksa u novorođenčadi, provjeru fiksacije i cover test u dojenčadi te testiranje vidne oštrine i photoscreening u dobi između treće i četvrte godine, mogao bi uz manju obuku provesti i liječnik obiteljske medicine.

Simptomi i znakovi koji bi trebali pobuditi sumnju na očne bolesti kod djece su:

  • bijela zjenica;
  • dijete ne uočava, odnosno pogledom ne prati predmete i igračke;
  • dijete škilji, pokriva jedno oko rukom, naginje glavu;
  • neprirodan položaj ili neusklađenost pokreta očiju (strabizam);
  • spontani, ritmički trzaji očiju (nistagmus);
  • pretjerano suzenje i crvenilo očiju;
  • umor, glavobolja ili vrtoglavica pri čitanju.

Kontaktne leće - da bi vidjela i izgledala bolje

Pregled i navikavanje na kontaktne leće uspješno se provode od dojenačke do adolescentne dobi, a broj djece koja nose kontaktne leće raste iz godine u godinu. Djeca nose kontaktne leće iz istog razloga kao i odrasli, znači da bi vidjela bolje, odnosno izgledala bolje (zanimljivo je da većina djece nosi kontaktne leće upravo iz kozmetičkih razloga). Iako je vidna oštrina s kontaktnim lećama jednaka vidnoj oštrini s naočalama, zbog toga što se kontaktna leća nalazi na oku promjena u veličini promatranog objekta manja je nego kod gledanja naočalama. Uz to, kod naočala je zbog okvira suženo vidno polje, dok je kod kontaktnih leća širina vidnog polja potpuna.

Vrste kontaktnih leća - Postoje dvije osnovne vrste kontaktnih leća: meke i polutvrde plinopropusne. One se dalje razlikuju prema vrsti materijala od kojeg su napravljene, odnosno prema vijeku trajanja i planiranom razdoblju nošenja (meke kontaktne leće). Djeca mogu nositi sve vrste kontaktnih leća, a izbor leće ovisit će o osnovnim indikacijama, starosti djeteta i njegovim svakodnevnim aktivnostima. Meke kontaktne leće općenito su udobnije i djeca se na njih lakše naviknu. Za razliku od polutvrdih leća, manja je vjerojatnost da se pomaknu ili ispadnu za nošenja što ih čini prikladnijima za djecu koja se bave sportom. Za djecu s astigmatizmom (stanje kod kojeg rožnica nije potpuno sferična) postoji posebna vrsta mekih kontaktnih leća (torične leće), a ako je astigmatizam veći, mogu se ordinirati polutvrde plinopropusne leće.

Učinkovitost u progresiji poremećaja - Roditelji kratkovidne djece često pitaju hoće li nošenje kontaktnih leća zaustaviti progresiju kratkovidnosti. Na žalost, zasad nema dokaza da nošenje bilo mekih, bilo polutvrdih kontaktnih leća zaustavlja progresiju kratkovidnosti. U posljednjem istraživanju iz 2004. godine dokazano je da nošenje polutvrdih leća dovodi do manjeg porasta kratkovidnosti nego nošenje mekih leća (razlika je bila oko 0.75 dioptrije). Taj učinak bio je najveći tijekom prve godine nošenja, dok u sljedeće dvije nije bilo znatnije razlike. Zaključak provedenog istraživanja bio je da kontrola kratkovidnosti ne može biti indikacija za nošenje polutvrdih leća. Za razliku od jednostavne kratkovidnosti, polutvrde plinopropusne leće definitivno imaju svoje mjesto u terapiji keratokonusa (čunjasto izbočenje rožnice s progresijom kratkovidnosti), jer pritiskom na rožnicu smanjuju njezino izbočenje i usporavaju progresiju bolesti.

Medicinski razlozi - Osim estetskih, postoje i medicinski razlozi za nošenje kontaktnih leća u djece. Nakon odstranjenja zamućene očne leće (katarakte), na operiranom oku nastaje dalekovidnost od oko 10 dioptrija koja se korigira kontaktnom lećom. Slično je i kod prirođenih pogrešaka refrakcije (loma svjetlosti) kod kojih je razlika dioptrije između dva oka veća od tri dioptrije. U takvim slučajevima idealno je učiniti korekciju kontaktnim lećama kako bi se spriječila slabovidnost zbog razlike u veličini slike između dva oka.

Početak nošenja - Većina oftalmologa ne propisuje kontaktne leće djeci mlađoj od 10 godina. Prikladna dob za početak nošenja kontaktnih leća određuje se individualno, a pri donošenju odluke osim djeteta sudjeluju njegovi roditelji i liječnik. Naime, u ovom slučaju i dijete i roditelj su pacijenti te moraju podjednako biti uključeni u sve faze nošenja kontaktnih leća: određivanje i propisivanje leća, njihovo održavanje te praćenje na rutinskim kontrolnim pregledima. S druge strane, dijete ne može potpuno ovisiti o roditeljskoj pomoći pri svakodnevnom stavljanju, skidanju i održavanju leća, nego mora biti dovoljno zrelo da te aktivnosti provodi samostalno.

Neopravdan roditeljski strah - Mnogi roditelji imaju neopravdan strah od mekih kontaktnih leća, jer su čuli da postoji povećan rizik od infekcije. Zahvaljujući postojanju mjesečnih, dvotjednih i jednodnevnih zamjenskih leća kao i višenamjenskih otopina za njihovo održavanje, takva mogućnost svedena je na minimum. Također, važna je ispravna edukacija djeteta i roditelja o postupanju s kontaktnim lećama. Izborom odgovarajućih kontaktnih leća, pridržavanjem uputa o njihovom održavanju i redovitim kontrolnim pregledima, mnoga djeca mogu uspješno nastaviti nositi kontaktne leće do odrasle dobi.

Računala - povećan rizik od kratkovidnosti

Mnogi dječji oftalmolozi vjeruju da su pred računalom djeca izložena povećanom riziku za pojavu kratkovidnosti. Oči djece koja satima sjede ispred računalnog zaslona izložena su povećanom stresu, jer prilikom promatranja sadržaja na računalnom zaslonu dolazi do povećana naprezanja očiju zbog otežanog fokusiranja. Prije dvadeset godina djeca su se uglavnom igrala vani pa se u procesu rasta i razvoja oka vid prilagođavao na daljinu. Danas većina djece radi na računalu, bilo kod kuće ili u školi, što može uzrokovati probleme s vidom i pojavu kratkovidnosti, jer oko teži jasnom vidu na blizinu.

Da bi se spriječili računalni zamor očiju i pojava kratkovidnosti, važno je poduzeti sljedeće mjere:

  • djetetu treba napraviti kompletan oftalmološki pregled koji uključuje i neka, za djecu specifična testiranja (određivanje kuta škiljenja, testiranje mogućnosti fuzije, provjera binokularnog vida, sposobnost fiksacije, skijaskopija i dr.);
  • radno mjesto treba biti prilagođeno djetetu, a ne odrasloj osobi;
  • preporučena udaljenost ekrana iznosi 50 - 70 cm. Ako je manja, vjerojatnost zamora i naprezanja očiju je veća;
  • roditelji i učitelji trebali bi obratiti pozornost na probleme poput crvenih očiju, učestalog trljanja očiju, naginjanja glave te pritužbi na peckanje i umor očiju. Izbjegavanje rada na računalu također je važan pokazatelj da dijete ima određenih problema s vidom.
Datum objave članka: 1. 4. 2005.