Izazovi u prevenciji anemije

Bolesti i stanja / Opća medicina Tanja Pekez Pavliško dr. med., spec. obiteljske medicine

Ugrožene skupine treba detektirati i na vrijeme im ponuditi preparate koji pružaju dostatnu dnevnu količinu željeza

Da anemija nije jednostavan javnozdravstveni problem, govori i prethodni citat iz jednog od vrhunskih medicinskih časopisa - Lancet. Njezina učestalost različita je u različitim dijelovima svijeta, i uglavnom ovisi o socioekonomskom statusu stanovništva. Tako je u pojedinim zemljama Afrike broj oboljelih od anemije veći od 35 posto. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, postotak stanovništva s anemijom u Hrvatskoj je za žene u reproduktivnoj dobi oko 23 posto, a za ostale oko 15 posto.

Riječ anemija (lat. anaemia) prevedena sa starogrčkog doslovno znači "bez krvi". Anemiju možemo definirati kao smanjenje broja zdravih crvenih krvnih stanica (eritrocita), ili smanjenje razine hemoglobina, što rezultira smanjenom mogućnošću krvi da prenese kisik stanicama.

Količina željeza koju svakodnevno treba unositi u ljudski organizam ovisi o dobu i spolu. Tako najveću potrebu za željezom imaju trudnice, adolescenti i sportaši, a najmanju muškarci i žene u menopauzi. Trudnicama je potrebno i do 32 mg/dan, ženama u reproduktivnoj dobi do 16 mg/dan, sportašima do 15 mg/dan, sportašicama naravno i više, adolescentima u dobi od 12 do 18 godina do 13 mg/dan, a ženama u menopauzi i muškarcima do 7 mg/dan.

Najveći izvor željeza u namirnicama su životinjska jetra, ribe, sjemenke, žitarice obogaćene željezom koje se objeduju za doručak, grah i tofu. Resorpciju željeza poboljšavaju C vitamin, želučana kiselina, folna kiselina i fosfor, a smanjuju cink, čaj, špinat, gazirana pića, kava, pšenične mekinje i kalcij iz mlijeka.

Velik značaj željeza u organizmu očituje se kroz njegovu nezaobilaznu ulogu u proizvodnji hemoglobina, koji je sastavni dio crvenih krvnih stanica (eritrocita), zadužen za prijenos kisika do stanica. Njegova dovoljna opskrba kisikom preduvjet je nesmetana funkcioniranja organizma. Druga uloga hemoglobina je prenošenje ugljičnog dioksida iz stanica prema plućima, kroz koja se ugljični dioksid odstranjuje iz organizma.

"Nedostatak željeza jedan je od vodećih rizičnih čimbenika koji ugrožavaju zdravlje, a od tog poremećaja pati više od dvije milijarde ljudi" - M. B. Zimmermann, R. F. Hurrel, Lancet 2007.

Postoji nekoliko vrsta anemije, ali za laike i većinu liječnika najprimjerenija je morfološka podjela prema izgledu i veličini eritrocita. Anemije se tako dijele na:

  • mikrocitne (smanjena veličina eritrocita) - anemija zbog deficita željeza (daleko najčešća), anemija kronične bolesti, poremećaji globina (talasemije), sideroblastične anemije;
  • normocitne (normalna veličina eritrocita) anemije sa sniženim retikulocitima (mladi eritrociti) - aplastična anemija, anemija koja prati kroničnu bubrežnu insuficijenciju, anemija u endokrinim bolestima;
  • normocitna anemija s povišenim retikulicitima - hemolitičke anemije, akutni gubitak krvi;
  • makrocitne - mogu biti megaloblastične (deficit vitamina B12, deficit folne kiseline) i nemegaloblastične (kronična bolest jetre).

Klinička slika anemije vrlo je nespecifična i ovisi o stupnju tegobe. Većina simptoma je prisutna i kod drugih bolesti, tako da je dijagnozu katkad teško postaviti. Najčešći simptomi su opća slabost, brzo umaranje, smanjena koncentracija, smanjenje intelektualnih sposobnost, pad imuniteta, bljedoća kože i sluznica. Pogoršanjem stupnja anemije dolazi do vrtoglavice, lupanja srca, nemogućnosti toleriranja napora, gubitka apetita i povremenih gubitaka svijesti.

Dobra stvar je da se anemija vrlo lako dijagnosticira određivanjem krvne slike (broj eritrocita, veličina eritrocita, količina hemoglobina u eritrocitu, hematokrit). Tako se najčešća anemija - zbog nedostatka željeza (sideropenična anemija) - može dijagnosticirati i liječiti u ambulanti liječnika obiteljske medicine. Neke osobe koje imaju normalne vrijednosti hemoglobina, ili su vrlo blizu donjoj granici. Stoga trebaju prekontrolirati i količinu željeza u krvi, kao i količinu zaliha željeza i feritina. Ako su količine feritina u serumu snižene, govorimo o latentnoj sideropeničnoj anemiji.

 Ako se potvrdi dijagnoza sideropenične anemije, liječenje uključuje nadoknadu željeza (za odrasle u tabletama, za djecu u obliku sirupa) zajedno s C vitaminom. Zbog neželjenih popratnih pojava (mučnina, osjećaj težine u želucu), katkad je potrebna parenteralna terapija željezom (intravenozno), što i nije bezazlena terapijska intervencija zbog mogućnosti alergijske reakcije ili oštećenja vene na mjestu davanja preparata.

Zbog svega toga treba razmišljati o prevenciji anemije i ugroženoj skupini stanovništva (adolescenti, osobito oni s problemima u prehrani, trudnice, žene u reproduktivnoj dobi i sportaši) ponuditi preparate koji pružaju dostatnu dnevnu količinu željeza. Osobe koje bi trebale s oprezom uzimati preparate za prevenciju anemije su one s reumatoidnim artritisom, oštećenom bubrežnom funkcijom, endokrinim bolestima i koje su naglo izgubile na tjelesnoj težini. Stoga takve preparate uvijek treba koristiti u dogovoru s farmaceutom i/ili liječnikom obiteljske medicine.

Datum objave članka: 1. 4. 2010.
izdvojeni proizvodi