Laser u stomatologiji

Laser (akronim od engl. Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation) je mehanička naprava koja stvara zraku svjetla, odnosno elektromagnetsku energiju vidljiva ili nevidljiva dijela spektra. Napredak laserske tehnologije u posljednjih nekoliko desetljeća doveo je do njegova uvođenja i u svakodnevnu stomatološku praksu. Kad ga uspoređujemo s klasičnim metodama liječenja u stomatologiji, pacijenti ga rado prihvaćaju iz nekoliko razloga, a neki od njih su skraćeno vrijeme oporavka i manja potreba za anestezijom (u većini slučajeve anestezija nije ni potrebna). S obzirom na tkivo koje se njime tretira, razlikujemo lasere dizajnirane za meka tkiva (kao što je gingiva) i one za tvrda tkiva (kao što su zub i kost).

S obzirom na to da laser, kao i svaka metoda, ima svoja ograničenja, njegovom primjenom ne možemo očekivati čuda niti možemo izbjeći baš sve neugodne zahvate.

U liječenju zubnih kanala koriste se gotovo sve vrste lasera koje se inače primjenjuju u stomatologiji. Služe kao nadopuna konvencionalnom endodontskom liječenju jer omogućuju dezinfekciju inficiranih korijenskih kanala zuba.

U liječenju parodontnih bolesti primjenjuju se mehanička terapija, to jest struganje naslaga uz korijen zuba pod anestezijom, kemijska terapija (antiseptic) i antibiotici. Pomoćno liječenje parodontnih bolesti laserom minimalno je invazivno. Provodi se tako da se specijalnim nastavcima ulazi u paradontni džep, gdje se laserskim zrakama eliminiraju bakterije i njihovi produkti koji uzrokuju upalu. Kod nekih pacijenata čak je uočena regeneracija tkiva prethodno uništenog djelovanjem parodontnih bakterija.

Laser pronalazi primjenu i u tretmanu periimplantitisa (upale oko zubnog implantata). Siguran je za primjenu oko implantata jer energiju koju on emitira implantat ne apsorbira, tako da nema zagrijavanja i posljedičnog slabljenja njegove stabilnosti.

Lasersko preoblikovanje mekih tkivnih struktura (zubno meso, frenulum) ima prednost pred konvencionalnim metodama, odnosno skalpelom, jer je zahvat brži i bezbolniji, brže se stvara ugrušak, a tkivo cijeli brže i bez ožiljka.

Zbog svoga hemostatičkog učinka, tretman laserom posebno je prikladan i djelotvoran kod pacijenata s imunodeficijencijom, onih koji su pod terapijom imunosupresivima te pacijenata koji imaju poremećaj zgrušavanja krvi, pa u nekim slučajevima možemo izbjeći šivanje.

Laseri se mogu koristiti za uzimanje uzoraka za biopsiju i u dijagnosticiranju oralnog karcinoma, ali i za uklanjanje kanceroznih lezija.

Iako se laser može koristiti i u izbjeljivanju zubi, pogrešno je vjerovati da izbjeljuje zube i da je potpuno siguran jer ne oštećuje zubnu caklinu. Naime, da bi se zubi izbijelili, na njih treba nanijeti oksidirajući preparat (vodikov peroksid ili karbamid peroksid), kojeg potom laser zagrijavanjem aktivira. Dakle, laser u ovom slučaju služi kao pomoćno sredstvo.

Olakšanje kod pacijenata koji pate od afti ili herpesa postiže se procesom koji je poznat kao biostimulacija. Pacijenti nakon tretmana osjećaju trenutačno olakšanje, a oštećenja sluznice nestaju gotovo preko noći. Neka istraživanja pokazala su da na području koje se nekoliko puta biostimulira neće nastati novi ulkus.
Niskoenergetski laser pokazuje dobre rezultate i u prevenciji i u liječenju upalnih stanja sluznice kod pacijenata koji su se podvrgnuli radioterapiji ili kemoterapiju, u terapiji trigeminalne neuralgije i parestezija te liječenju poremećaja zgloba donje čeljusti.

Laseri niskog intenziteta mogu se koristiti i tijekom ortodontskih zahvata s ciljem smanjenja boli, ali i stimulacije pomaka zuba. Nadalje, mogu se primijeniti u parodontologiji radi boljeg cijeljenja i regeneracije površinskoga parodontnog tkiva nakon gingivektomije. Naime, utvrđena je značajna razlika koja se temeljila na nalazu parodontalnih patogena u ispitanika koji su liječeni klasičnom parodontnom terapijom i onih koji su bili liječeni i laserom kao pomoćnim sredstvom.

U osoba koje boluju od miofascijalnoga bolnog sindroma, terapija laserom niskog intenziteta bila je jednako učinkovita kao i primjena okluzalnog splinta u terapiji boli i poboljšanju mandibularnog pomaka. Postoji i nekoliko teorija prema kojima primjena lasera smanjuje preosjetljivost dentina.

Još jednom treba naglasiti da u svakodnevnoj praksi laser predstavlja dopunsku terapiju i nipošto ne može zamijeniti sve tradicionalne metode liječenja. Ukratko, indiciran je za slučajeve teške upale zuba ili okolnih struktura te kao sredstvo koje omogućuje brže cijeljenje tkiva. Siguran je za korištenje kod trudnica i pacijenata s pacemakerom.

Laseri se ne mogu koristiti na zubima s postojećim plombama, za skidanje starih krunica i mostova ili preparaciju zuba za protetske nadomjestke (krunice i mostovi). Iako se pomoću lasera može očistiti karijes na netaknutom zubu, za oblikovanje ispune (plombe), prilagođavanje zagrizu i poliranje završnog ispuna ipak treba koristiti stomatološke brusilice.

Jedan od većih nedostataka je i cijena opreme, što ga čini manje pristupačnim u odnosu na standardne stomatološke brusilice.