Nove spoznaje u liječenju akne
Nove spoznaje u liječenju akne posebno ističu važnost pravodobne terapije, koja će regulirati prekomjerno lučenje loja i pojačano orožnjavanje stanica te time vratiti folikul u prethodno fiziološko stanje
Mikrokomedoni, kao predstadij komedona, 100 puta su brojniji od vidljivih lezija na koži i najčešće su odgovorni za kroničnu prirodu akne. Oni su žarišta upale, tinjajući plamen koji se još može ugasiti pravodobnom terapijom koja će regulirati prekomjerno lučenje loja (sebuma) i pojačano orožnjavanje stanica.
Akne su najčešća dermatoza
Akne, kao najčešća dermatoza današnjice, veliki su problem koji podjednako pogađa oba spola. Najčešće se pojavljuju u adolescenata i mlađih odraslih osoba. Neki autori navode podatak da čak 12 posto žena starijih od 25 godina, kao i tri posto osoba između 35. i 44. godine ima akne. Promjene na koži pojavljuju se malo ranije kod djevojčica, dok su teži oblici akne češći u muškoga spola.
Bolest zahvaća pilosebacealnu jedinicu koju čine dlačni folikul, mišić podizač dlake i pripadajuća lojna žlijezda. Najčešće mjesto nastanka akne je lice, ali je česta i pojava akne na prsima i leđima. U nastanku bolesti sudjeluje više čimbenika, kao što su naslijeđe, hormoni i bakterije.
Prva vidljiva promjena na koži u osoba koje boluju od akne je lezija koja se naziva komedon. Nastanak komedona kompleksan je proces koji uključuje pojačano orožnjavanje stanica u području ljevkastog dijela pilosebacealne jedinice (infundibulum). Pojačano orožnjavanje dovodi do nakupljanja mrtvih stanica kože, što uzrokuje sužavanje pilosebacealnog ušća (izvodni kanalić - pora) te je onemogućen izlazak nakupljenog loja na površinu kože. Smatra se da hormoni, posebice muški spolni hormoni, androgeni, potiču pojačano orožnjavanje stranica, kao i pojačano izlučivanje loja (sebuma). Također, kod osoba koje boluju od akne postoji i povećana osjetljivost receptora na normalne vrijednosti muških spolnih hormona.
Važan čimbenik u nastanku akne je i bakterija Cutibacterium acnes (C. acnes). Ta anaerobna bakterija potiče upalni odgovor, i to tako da razlaže loj na slobodne masne kiseline koje djeluju komedogeno. Tako nastale lezije nazivaju se mikrokomedoni, a oni su predstadij komedona.
Bolest zahvaća pilosebacealnu jedinicu koju čine dlačni folikul, mišić podizač dlake i pripadajuća lojna žlijezda. Najčešće mjesto nastanka akne je lice, ali je česta i pojava akne na prsima i leđima. U nastanku bolesti sudjeluje više čimbenika, kao što su naslijeđe, hormoni i bakterije.
Prva vidljiva promjena na koži u osoba koje boluju od akne je lezija koja se naziva komedon. Nastanak komedona kompleksan je proces koji uključuje pojačano orožnjavanje stanica u području ljevkastog dijela pilosebacealne jedinice (infundibulum). Pojačano orožnjavanje dovodi do nakupljanja mrtvih stanica kože, što uzrokuje sužavanje pilosebacealnog ušća (izvodni kanalić - pora) te je onemogućen izlazak nakupljenog loja na površinu kože. Smatra se da hormoni, posebice muški spolni hormoni, androgeni, potiču pojačano orožnjavanje stranica, kao i pojačano izlučivanje loja (sebuma). Također, kod osoba koje boluju od akne postoji i povećana osjetljivost receptora na normalne vrijednosti muških spolnih hormona.
Važan čimbenik u nastanku akne je i bakterija Cutibacterium acnes (C. acnes). Ta anaerobna bakterija potiče upalni odgovor, i to tako da razlaže loj na slobodne masne kiseline koje djeluju komedogeno. Tako nastale lezije nazivaju se mikrokomedoni, a oni su predstadij komedona.
Od mikrokomedona do akne
Mikrokomedoni su početne promjene i klinički su nevidljivi na koži. Smatraju se primarnim, neupalnim promjenama i vidljivi su samo mikroskopom u obliku čvrsto zbijenog čepa od 40 do 80 orožnjelih stanica pomiješanih s lojem i bakterijama, a koji se nalazi u području ljevkastoga dijela pilosebacealne jedinice. Papule, pustule i upalni čvorovi smatraju se upalnim ili sekundarnim kožnim promjenama. Posljedica sekundarnih promjena često su razne ciste te hipertrofični i atrofični ožiljci.
Procjenjivanje ozbiljnosti akne na temelju vidljivih lezija na površini kože nije ispravan put. Ono što vidimo na licu kao akne zapravo je mješavina promjena u različitim fazama razvoja, s obzirom na to da svi folikuli ne pokreću istodobno ciklus. Mikrokomedoni, kao predstadij komedona, 100 puta su brojniji od vidljivih lezija i najčešće su odgovorni za kroničnu prirodu akne.
Danas su sve jasniji mehanizmi prerastanja zdravog folikula u mikrokomedon, tzv. comedo-switch. Nove spoznaje u liječenju akne posebno ističu važnost pravodobne terapije, koja će regulirati prekomjerno lučenje loja i pojačano orožnjavanje stanica te time vratiti folikul u prethodno fiziološko stanje.
Procjenjivanje ozbiljnosti akne na temelju vidljivih lezija na površini kože nije ispravan put. Ono što vidimo na licu kao akne zapravo je mješavina promjena u različitim fazama razvoja, s obzirom na to da svi folikuli ne pokreću istodobno ciklus. Mikrokomedoni, kao predstadij komedona, 100 puta su brojniji od vidljivih lezija i najčešće su odgovorni za kroničnu prirodu akne.
Danas su sve jasniji mehanizmi prerastanja zdravog folikula u mikrokomedon, tzv. comedo-switch. Nove spoznaje u liječenju akne posebno ističu važnost pravodobne terapije, koja će regulirati prekomjerno lučenje loja i pojačano orožnjavanje stanica te time vratiti folikul u prethodno fiziološko stanje.
Liječenje akne počinje liječenjem mikrokomedona
Terapija akne usmjerena je na smanjenje stvaranja loja i komedona, upale i infekcije, a izbor liječenja ovisi o težini kliničke slike.
Najblaži oblik akne (acne comedonica) liječi se lokalnim pripravcima: benzoil-peroksidom, azelaičnom kiselinom ili retinoidima. Umjeren oblik akne (acne papulopustolosa) liječi se lokalno kombinacijom retinoida s benzoil-peroksidom ili antibiotika s benzoil-peroksidom. Težak oblik akne (acne nodularis) liječi se oralnim retinoidima, najčešće izotretinoinom kao monoterapijom. Može koristiti i sustavna antibiotska terapija u kombinaciji s drugim lokalnim oblicima liječenja. U liječenju najtežeg oblika akne (acne conglobata) terapija prvoga izbora je oralni retinoid (izotretinoin), no liječenje je također moguće i sustavnim antibioticima ili antiandrogenima u kombinaciji s lokalnom terapijom azelaičnom kiselinom.
Neizostavan fokus liječenja akne moraju biti i mikrokomedoni, predstadij komedona. Oni su žarišta upale, tinjajući plamen koji se još uvijek može ugasiti pravodobnom terapijom i prilagođenom higijenom i njegom kože. Ne zaboravimo da su mikrokomedoni reverzibilne lezije, što znači da je moguće spriječiti njihov prelazak u stadij komedona i tako folikul vratiti u fiziološko stanje.
Najblaži oblik akne (acne comedonica) liječi se lokalnim pripravcima: benzoil-peroksidom, azelaičnom kiselinom ili retinoidima. Umjeren oblik akne (acne papulopustolosa) liječi se lokalno kombinacijom retinoida s benzoil-peroksidom ili antibiotika s benzoil-peroksidom. Težak oblik akne (acne nodularis) liječi se oralnim retinoidima, najčešće izotretinoinom kao monoterapijom. Može koristiti i sustavna antibiotska terapija u kombinaciji s drugim lokalnim oblicima liječenja. U liječenju najtežeg oblika akne (acne conglobata) terapija prvoga izbora je oralni retinoid (izotretinoin), no liječenje je također moguće i sustavnim antibioticima ili antiandrogenima u kombinaciji s lokalnom terapijom azelaičnom kiselinom.
Neizostavan fokus liječenja akne moraju biti i mikrokomedoni, predstadij komedona. Oni su žarišta upale, tinjajući plamen koji se još uvijek može ugasiti pravodobnom terapijom i prilagođenom higijenom i njegom kože. Ne zaboravimo da su mikrokomedoni reverzibilne lezije, što znači da je moguće spriječiti njihov prelazak u stadij komedona i tako folikul vratiti u fiziološko stanje.
