Silensor kao rješenje protiv hrkanja

Bolesti i stanja / Zubi i usna šupljina Marija Sović dr. med. dent.

Iskustvo je pokazalo da je silensor sto posto djelotvoran u rješavanju problema hrkanja, a pomaže i kod apneja

Hrkanje je ozbiljan problem s kojim se, priznali to ili ne, mnogi susreću. Na to upućuje i činjenica da u razvijenim zemljama približno 40 posto populacije hrče, a postotak raste i do 60 posto kod 60-godišnjih muškaraca.

Hrkanje kao zvučni fenomen javlja se zbog titranja mekog tkiva u usnoj šupljini, prije svega mekog nepca i uvule (nepčane resice). Tijekom spavanja, naime, dolazi do smanjenja, odnosno popuštanja tonusa mišića vrata i ždrijela, pa tako promijenjena tkivna napetost rezultira djelomičnom ili potpunom opstrukcijom dišnih puteva. Osobito tijekom spavanja na leđima.

Hrkanje je jače izraženo kod gojaznih ljudi i nakon konzumacije alkohola i sedativa. Kod prekomjerne tjelesne težine katkad je dovoljno izgubiti samo nekoliko kilograma (šest do deset) da bi se znatno ublažilo hrkanje. Kad je alkohol posrijedi, nije ga poželjno konzumirati u večernjim satima, jer je dovoljna jedna čaša da potakne hrkanje. Osim što je neugodno za okolinu, hrkanje je čest uzrok bračnih razmirica i zbog njega partneri spavaju u odvojenim sobama. Što je najvažnije, nije bezazleno jer može biti znak opstrukcijske apneje ili hipopneje (respiratornog zastoja koji traje više od 10 sekundi), koja zbog smanjena dotoka zraka rezultira smanjenjem koncentracije kisika u krvi. Uz to što su hrkači pospani tijekom dana, smanjena im je koncentracija i imaju glavobolju, apneje mogu uzrokovati ozbiljnije vaskularne bolesti jer nakratko prekidaju opskrbu mozga kisikom. Povećana je opasnost i od povišena krvnog tlaka, srčanog infarkta i moždanog udara.

Rješenje iz stomatološke ordinacije

Nekoliko je metoda kojima se pokušava riješiti problem hrkanja. Osobe koje imaju problema s hrkanjem dosad su se za pomoć obraćale uglavnom liječniku otorinolaringologu, čiji pristup u tretiranju hrkanja može biti kirurško odstranjenje resice i dijela mekog nepca kako bi se olakšao prolaz zraka ili korištenje tzv. maske za disanje.


Danas postoji još jedno vrlo učinkovito rješenje, a ovaj put se za pomoć valja obratiti stomatologu koji će izraditi odgovarajuću udlagu, tzv. silensor. Za razliku od dosadašnjih terapijskih mogućnosti koje su prilično invazivne, nepraktične i relativno skupe, silensor udlaga protiv hrkanja je oralna naprava prihvatljiva za pacijenta jer je mala i udobna za nošenje, a ujedno je najmanje invazivna metoda terapije. Naknadno iskustvo u praksi pokazalo je i da je 100 posto djelotvorna u rješavanju problema hrkanja, a pomaže i kod apneja. Kao i druge oralne naprave, silensor otvara ždrijelni prostor kada je donja čeljust pomaknuta naprijed.

Slika 1 - Silensor - pozicija u usnoj šupljini

Kako, kad i za koga

Da bi se izradila udlaga, treba uzeti dobru anamnezu, precizan otisak i precizno procijeniti međučeljusne odnose. Temeljem otiska dobiva se radni model po kojem se izrađuje.

Udlage su na bočnoj strani povezane sa spojnicama koje gornju i donju čeljust drže u određenom položaju. Princip rada udlage je takav da ograničava pokrete donje čeljusti u smjeru prema natrag i dolje. Drugim riječima, laganim pomicanjem donje čeljusti prema naprijed sprječava se zapadanje čeljusti i jezika, a tako i zatvaranje dišnog puta. S obzirom na to da su prilikom korištenja silensora mogući mali pomaci čeljusti, udlaga je vrlo ugodna i djelotvorna naprava.

Silensor je vrlo djelotvoran kad je hrkanje uzrokovano suženjem dišnih puteva, no njegova uporaba nije isključena ni u slučajevima kad je disanje kroz nos otežano ili potpuno onemogućeno, primjerice zbog polipa. Naime, zahvaljujući načinu izrade, silensor ne sprječava disanje na usta. No, određena stanja, kao što su prekomjerna debljina i/ili pojačana konzumacija alkohola, mogu smanjiti učinkovitost silensora, pa je u takvim slučajevima uspješnost terapije upitna.

Relativna kontraindikacija za primjenu silensora postoji kod bolova i škljocanja čeljusnog zgloba, no i takvi pacijenti mogu dobiti udlagu, ali tek nakon analize anamnestičkih podataka, tzv. funkcijske analize kojom se otkriva uzrok problema i određuje terapija drugim odgovarajućim udlagama.

Uvjet za izradu silensora je da su svi zubi sanirani i protetski zbrinuti. Tek nakon toga kreće se u njegovu izradu. Važno je napomenuti da se silensor može izraditi i kod djelomično bezubih pacijenata, ali ne i kod potpune bezubosti. U tom slučaju ne može se osigurati ispravna stabilizacija proteze na ležištu, pa zato ni udlaga protiv hrkanja ne može držati čeljusti u potrebnom položaju.
 
Slika 2 - Protok zraka prilikom hrkanja
 
Slika 3 - Protok zraka uz silensor; pomicanje donje čeljusti naprijed
pomoću silensora održava prohodnost dišnog puta
Datum objave članka: 1. 6. 2005.