Staračka slabost - što je to točno

U posljednje vrijeme mnogo češće uočavamo stanje zvano staračka slabost ili krhkost, s obzirom na to da je među nama sve veći broj 80-godišnjaka i 90-godišnjaka. Teško nam je kad takve simptome prepoznamo kod nama bliske i drage osobe. Je li staračka slabost uobičajena posljedica pozne dobi ili je izdvojeni poremećaj koji se može liječiti?

Znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni definirali su staračku slabost kao polagano smanjenje kapaciteta većeg broja organskih sustava. Pritom dolazi do gubitka mišićne mase (sarkopenije), abnormalnog djelovanja upalnog i hormonalnog sustava te slabljenja energetske regulacije. Organizam se zbog smanjena kapaciteta više nije u stanju nositi s prevelikim zahtjevima. Nakon što se očituje staračka slabost, organizam često brzo propada, što dovodi do smrti.

Staračka slabost češća je kod žena, crnaca, osoba s nižim primanjima i lošijom izobrazbom, kroničnih bolesnika te osoba koje pate od depresije i invaliditeta.

Samo je tri do pet posto osoba u dobi između 65. i 75. godine života slabo, a sindrom ima čak trećina starijih od 90 godina. Sedam posto starijih sa sindromom slabosti nema nikakvih drugih bolesti, a četvrtina ih ima jednu popratnu bolest. No, kronična slabost može nastupiti nakon određene akutne bolesti ili kao krajnja faza kroničnog stanja, kao što su ateroskleroza, infekcija, karcinom i depresija. Obrnutim smjerom, znatno povećava rizik srčano-žilnih bolesti, visokog krvnog tlaka i karcinoma.

Važno je razlikovati slabost od nemoći. Prema rezultatima dobivenim mjerenjem dnevnih aktivnosti, nemoć ne zahvaća više organskih sustava i samo 28 posto nemoćnih ljudi ima sindrom staračke slabosti.

Staračka slabost odvija se u nekoliko faza. U prvoj fazi, zvanoj predslabost, osoba ima manje od tri karakteristična znaka staračke slabosti. Postoji vjerojatnost razvijanja staračke slabosti u punom obliku i propadanja, smještanja u neku specijaliziranu ustanovu ili smrti. Ipak, vjerojatnost da se nešto od tog dogodi mnogo je veća kod osoba s razvijenim sindromom staračke slabosti. U posljednjoj fazi slabost napreduje, što uključuje funkcionalno propadanje, progresivnu apatiju, smanjenje apetita i smrt.

Dijagnoza staračke slabosti uključuje tri od navedenih pet značajki, kako ih je iznio dr. Robert W. Griffith na portalu www.healthandage.com:

• skraćeno vrijeme hodanja (test hodanja na udaljenosti od 15 koraka);
• smanjena snaga stiska;
• smanjena fizička aktivnost;
• iscrpljenost;
• gubitak težine (više od pet posto u posljednjih 12 mjeseci).

Javljaju se i povišene razine C-reaktivnog proteina u krvi (CRP - marker upale) i fibrinogena te smanjena tolerancija na glukozu. Prekursor testosterona, DHEA, često je znatno niži od normalne vrijednosti. Jedna studija pokazala je da su razine 25(OH)-vitamina D i više nego prepolovljene.

Pri dijagnosticiranju potrebno je isključiti ostale bolesti, od kojih ponajviše valja imati na umu Parkinsonovu bolest, kongestivno zatajenje srca, reumatsku polimijalgiju, reumatoidni artritis, nedijagnosticirani karcinom i zaraze.

Podaci dobiveni u istraživanju Women’s Health Initiative pokazuju da pretilost, anoreksija (gubitak apetita), pušenje i depresija mogu dovesti do staračke slabosti, no druge, pak, studije isključuju povezanost slabosti i pušenja, prekomjerne konzumacije alkohola, neaktivnosti i depresije.

Istraživači ispituju mogućnost utjecaja staničnih promjena, pa čak i promjena na molekularnoj razini, na pojavu staračke slabosti. Mehanizmi povezani sa starenjem su oksidativni stres, skraćivanje telomera, promjene u ekspresiji gena ili starenje stanica. No, očito je da je uzrok slabosti još nejasan.

Sva stanja koja mogu prouzročiti staračku slabost najprije se moraju odgovarajuće liječiti. Sarkopeniju valja zaustaviti vježbama koje jačaju mišiće. Pokazalo se da se simptomi znatno ublažavaju nakon vježbanja od 30 do 60 minuta, tri puta tjedno, u razdoblju od tri do šest mjeseci.

Dr. Griffith preporučuje i povećan unos kalorija. To ne pridonosi velikom poboljšanju, ali program prehrane u kombinaciji s vježbanjem radi povećanja tjedne potrošnje za 1000 kalorija doveo je do izvjesnog uspjeha. Stimulansi apetita (primjerice, megastrol acetat ili dronabinol) mogu se koristiti, no valja pripaziti jer uzrokuju mnoge nuspojave.

Unatoč sniženim razinama hormona, kod staračke slabosti nema jasnog pokazatelja koristi hormonalnih nadomjestaka testosterona, DHEA-e ili hormona rasta.

Sindrom staračke slabosti, njegovo dijagnosticiranje i naglasak na preventivnoj kombinaciji nutricionističke i fizičke intervencije bili su u središtu pozornosti i vodećih specijalista iz područja kliničkog nutricionizma koji su u rujnu 2008. u Firenci sudjelovali na satelitskom simpoziju "Prehrana i sindrom kronične slabosti". Pokrovitelj simpozija bio je Nestlé Nutrition Institute, a održan je pri Europskom društvu za klinički nutricionizam i metabolizam (European Society for Clinical Nutrition and Metabolism - ESPEN).

Predsjedavajući profesor Cornel Sieber, predstojnik Interne medicine - gerijatrije i direktor Instituta za biomedicinu starenja na Sveučilištu Friedrich-Alexander u Nürnbergu, izjavio je: "Želimo potaknuti zdravstvene stručnjake koji se bave liječenjem starije populacije da prepoznaju sindrom staračke slabosti i počnu s terapijom što je moguće prije. Nutritivna intervencija treba postati ključni dio liječenja jer može znatno pridonijeti smanjenju znakova sindroma staračke slabosti, poboljšanju kakvoće življenja i produljenoj samostalnosti. Stoga se sindrom staračke slabosti ne bi trebao smatrati neizbježnom i neizlječivom bolesti."

Sudionici simpozija mogli su čuti i da je studijom provedenom na 75 muškaraca u dobi od 20 do 80 godina utvrđeno da je omjer mišićne mase i tjelesne masnoće u toj populaciji obrnut. To se može promijeniti uvođenjem prikladne prehrane. O toj temi raspravljao je prof. Tommy Cederholm, liječnik i profesor Kliničke prehrane i metabolizma na Odsjeku za gerijatrijsku medicinu Sveučilišta u Uppsali u Švedskoj, koji je rekao: "Staračka slabost ima nekoliko elemenata. Može se reći da i pravilna prehrana ima brojne elemente. Pacijenti koji pate od slabosti imaju pojačane potrebe za energijom, bjelančevinama, antioksidansima, poput povrća i voća, za vitaminom D te, naravno, za vježbanjem i izlaganjem suncu. Sve navedeno imat će blagotvoran učinak na simptome staračke slabosti i poboljšat će kakvoću življenja u pacijenata. Prehrambene smjernice za svakoga pojedinoga gerijatrijskog pacijenta od velike su važnosti u dijagnozi i liječenju."

Sindromu staračke slabosti pridonosi i snižena razina hormona, osobito testosterona, DHEAS-a i IGH-1. Dr. Marcello Maggio s Odsjeka za gerijatriju Sveučilišta u Parmi u Italiji objašnjava: "Višestruka hormonska disregulacija može se definirati kao neravnoteža između anaboličkih (pospješuju izgradnju) i kataboličkih (pospješuju razgradnju) čimbenika. Nije izvjesno da promjene u jednom hormonu mogu drastično utjecati na sindrom staračke slabosti. Potrebne su nove opservacijske studije da bi se potvrdila uloga višestruke hormonske disregulacije u razvoju slabosti. Uspješne terapije za starije pacijente koji boluju od sindroma staračke slabosti mogu uključivati višekomponentni pristup kombinacijom liječenja s nekoliko hormona, nutritivnim dodacima i vježbanjem."

Nestlé Nutrition Institute (NNI), pokrovitelj simpozija, nudi edukativne materijale i programe za zdravstvene djelatnike uključene u skrb za prehranu pacijenata. Pat Anthony, direktorica za medicinske poslove pri Nestlé HealthCare Nutritionu iz Glanda (Švicarska) izjavila je: "Ovaj simpozij ističe problem sindroma staračke slabosti i omogućuje uvid u dijagnozu i liječenje. Nestlé Nutrition Institute u suradnji s Nestlé Nutritionom nastavlja razvijati programe i rješenja namijenjena poboljšanju nutritivnog zdravlja pacijenata koji boluju od sindroma staračke slabosti."