Demodikoza kod ljudi - simptomi i liječenje
U određenim stanjima (npr. pad imuniteta), grinja Demodex postaje pravi, po domaćina opasan parazit te izaziva teške upale kože, uglavnom lica i vjeđa
Grinje kao uzročnici bolesti
Grinje su paučnjaci koji pripadaju koljenu člankonožaca. Vrlo su male (0,3 - 0,4 mm) i ne vide se golim okom. Rasprostranjene su po cijelom svijetu i nisu vezane uz klimatske uvjete ili okoliš. U slučaju da privremeno ne mogu doći do kože čovjeka, dugo mogu parazitirati u tlu ili na biljkama, životinjama i insektima (poznata je vrsta Demodex canis koja parazitira na psu i izaziva ozbiljnu bolest).
Velik broj grinja može uzrokovati bolesti. Već je odavno poznata i opisana grinja iz kućne prašine o kojoj ovaj put nećemo pisati. U istoj porodici dvije su grinje koje su parazitski vezane uz život na čovjeku - uzročnik svraba (Sarcoptes scabiei) i manje poznate grinje Demodex folliculorum i Demodex brevis.
Demodex folliculorum izoliran je i opisan još 1842., a Demodex brevis tek 1963. U usporedbi s Demodex folliculorum, Demodex brevis istih je osobina, ali je malo kraći i zavlači se dublje u folikul dlake, zbog čega je i agresivniji. Ove grinje mogu uzrokovati promjene i upale na licu, vjeđama te u području skrotuma i analne regije.
Demodex - od simbioze do opasnog parazita
Demodex folliculorum i Demodex brevis nalaze se na čovjeku kao komenzali, što znači da žive s domaćinom u slozi (simbioza), ne izazivajući promjene na koži.
Lokalizirani su u folikulima dlaka i žlijezdama lojnicama na licu, posebno u području oko nosa, u obrvama i trepavicama, na bradi i postraničnim dijelovima lica (u području donje čeljusti).
Tijekom dana uglavnom miruju, ali noću izlaze na površinu kože, gdje se nalaze mužjaci. Tada se spolno razmnožavaju (ženke imaju vulvu, a mužjaci penis), nakon čega mužjaci ugibaju, a oplođene ženke vraćaju se u lojnice gdje odlažu jaja (njih pet do šest), iz kojih za tri do četiri dana nastaju larve koje za oko sedam dana u potpunosti odrastu i dalje se razmnožavaju. Životni vijek Demodexa je nekoliko tjedana.
Zanimljivo je da i Demodex u svom tijelu ima parazita (Bacillus oleronius), koji se oslobađa kad grinja ugine i može izazvati jaku iritaciju kože.
Grinje ne podnose dnevnu svjetlost, pa se po površini kože kreću noću brzinom oko jedan centimetar na sat. Tada postoji mogućnost da prenesu neke bakterije ili strane čestice koje im se nađu na putu te ih unesu u folikul dlake ili lojnicu.
Mala djeca do pet godina starosti vrlo rijetko imaju pozitivan nalaz na Demodex (prijenos od roditelja).
Oko četrnaeste godine pomalo se povećava broj lojnica i Demodex se tada pojavljuje u većem broju, ali tek oko dvadesete godine života nastupa njegovo vrijeme, kad ga možemo naći u oko 25 posto osoba. S godinama taj broj proporcionalno raste, tako da nakon pedesete godine života oko 50 posto osoba ima pozitivan nalaz na Demodex, ali bez ikakvih simptoma.
U određenim stanjima, kao što su pad imuniteta, promjena kvalitete kože, povećanje broja lojnica, neke autoimune ili maligne bolesti, postaju pravi, po domaćina opasni paraziti te izazivaju teške upale kože, uglavnom lica i vjeđa.
Kako se prenosi grinja Demodex?
Demodex se prenosi direktnim kontaktom s jedne osobe na drugu:
- dodirom kože lica (često kod ljubljenja)
- uporabom istih ručnika i kozmetike
- nedovoljnim čišćenjem i pranjem lica (osobito navečer)
- preko krznenih ovratnika, plišanih igračaka
- u kozmetičkim salonima u kojima se ne vodi dovoljna briga o sterilizaciji.
Do prijenosa može doći i u kontaktu s oboljelim psom, ako nije provedeno liječenje. Međutim, s obzirom na to da ljudska koža nije pogodna za razmnožavanje životinjske vrste, nastaje samo prolazna iritacija na mjestima kontakta s dlakom psa.
Demodikoza - simptomi
Demodex se može dokazati mikroskopskim pregledom brisa kože koji se mora uzeti u laboratoriju, najbolje na klinici za kožne bolesti, jer se bris uzima jačim grebanjem ili struganjem kohleom iz dubljih slojeva kože, što katkad i nije bezbolno. Upravo stoga ova pretraga provodi se samo ako su izraženi simptomi upale u smislu upale folikula dlake (folikulitis), jer ih tada nalazimo u samoj upalnoj promjeni ili korijenu trepavica.
S obzirom da upala može biti vrlo jaka, potrebna je što brža i učinkovitija terapija kako bi se spriječili ožiljci i pigmentacije.
Demodikoza - liječenje
Tipična terapija za akne (bez dokaza uzročnika, mnogi demodikozu smatraju tzv. kasnim aknama) nema učinka nego su potrebni preparati koji će ubiti grinju i ujedno smiriti upalu.
Ako je upala jako izražena, u terapiji se najčešće koriste preparati sa sumporom i antibiotik klindamicin lokalno (rijetko i sistemski antibiotik), ali i preparati s benzilijevim peroksidom, peruvijanskim balzamom ili krotamitonom te kombinacija klindamicina i benzilijeva peroksida. Sve su to preparati koji se često koriste kod skabijesa (svraba) jer su uzročnici iz iste porodice.
Vrlo učinkovitim pokazali su se i preparati u obliku losiona, kreme ili stika s dodatkom bakra i cinka, koji osim što ubiju Demodexa djeluju i protuupalno i antibakterijski.
S obzirom na to da je terapija prilično agresivna, u slučaju jače iritacije kože treba primijeniti blage i umirujuće neutralne kreme.
Kako se broj Demodexa na našoj koži s godinama povećava, nema druge nego prihvatiti suživot s njim i voditi se time da je "život u prijateljstvu i miru" najbolji lijek.
Izvor fotografije: Shutterstock
