Što je zima bez vjernih pratitelja

Zima je godišnje doba kojem se svi veselimo, posebno zimskim i snježnim radostima poput grudanja, sanjkanja, skijanja i klizanja, Božiću i božićnim radostima, zimskim školskim praznicima koji su prilika za druženje s djecom... Razloga za sreću i veselje je mnogo, ali ipak, mnogi od nas reći će da ne vole previše zimu jer je hladno, jer im smetaju velike temperaturne razlike između zatvorenog i otvorenog prostora, jer im cijelu zimu curi nos, šmrcaju i stalno su prehlađeni.

Sve te naše zimske nevolje ulaze u skupinu akutnih respiratornih infekcija (ARI), odnosno akutnih upalnih bolesti dišnog sustava. To su najučestalije bolesti, tako da odrasli čovjek u prosjeku oboli nekoliko puta, a djeca u vrtićkoj dobi i do deset puta godišnje. Učestalost im je danas i u prošlosti jednako velika, unatoč napretku u medicini i javnome zdravstvu. Puno je razloga za to, no kao dva glavna možemo izdvojiti dišni sustav kao otvoreni organski sustav u kontinuiranoj komunikaciji s okolinom (disanje) te iznimno velika brojnost i raznolikost uzročnika (više od 500 antigenski različitih tipova i podtipova mikroorganizama). Raznolikost uzročnika glavni je razlog slabe mogućnosti sprječavanja i liječenja tih infekcija, jer ne postoje učinkoviti i sigurni specifični antivirusni lijekovi, a antibiotici djeluju samo na bakterije.

Akutne respiratorne infekcije glavni su razlog izostanku s posla i iz škole te najčešći razlog za propisivanje antibiotika. Međutim, imajući na umu da je 85 posto uzročnika virusnog podrijetla, moramo biti svjesni da antibiotska terapija u tom slučaju ne koristi, a može biti i višestruko štetna zbog visokih troškova liječenja te nuspojava, poput osipa, probavnih smetnji i oštećenja jetre. Uz to, nerazborito velika potrošnja antibiotika u liječenju ove bolesti odgovorna je i za pojavu bakterijske rezistencije, pa je danas na penicilinske antibiotike otporno više od 30 posto bakterija koje uzrokuju respiratorne infekcije.

Bolesnici s akutnom respiratornom infekcijom najčešći su posjetitelji ordinacija primarne zdravstvene zaštite. Infekcije se javljaju tijekom cijele godine, no njihova učestalost ipak je veća u hladnijim mjesecima. Razlog tome je boravak u grijanim prostorima koji isušuju sluznicu dišnih putova, što slabi njezinu obrambenu funkciju, kao i češći boravak u zatvorenom prostoru uz bliski kontakt s drugim osobama, što pridonosi većoj izloženosti uzročnicima.

Nakon prodora, virusi se lokalno zadržavaju i razmnožavaju u epitelnim stanicama sluznice dišnog sustava, stvarajući lokalizirane upalne promjene. Stanje respiratorne sluznice stoga je najvažniji i odlučujući čimbenik u nastanku i težini bolesti, pa jačina simptoma ne ovisi samo o uzročniku nego i o općoj i specifičnoj otpornosti čovjeka. Klinički, akutne respiratorne infekcije očituju se različitim lokalnim i općim simptomima. Lokalni simptomi javljaju se u širokom spektru, od konjunktivitisa, hunjavice i začepljenosti nosa, do grlobolje, promuklosti i kašlja. Prodorom uzročnika u cirkulatorni sustav javljaju se i općih simptoma, poput povišene tjelesne temperature, glavobolje, bolova u mišićima i opće slabosti.

Uz dobru anamnezu i klinički pregled, čak i bez ikakvih laboratorijskih pretraga, pojedine bolesti mogu se lako razlikovati. Višestruko su češće infekcije gornjeg dijela dišnoga sustava, koje su u pravilu i puno lakše od infekcija donjeg dijela. Uglavnom su kratkotrajne, najčešće samoizlječive i u pravilu imaju dobru prognozu. Zbog vrlo lakog načina prijenosa (kapljičnim putem i dodirom), brojnosti uzročnika i nemogućnosti sprječavanja, imaju obilježja masovnih infekcija i mogu se pojaviti u obliku manjih ili većih epidemija.

Najučestalije su blage infekcije uzrokovane brojnim respiratornim virusima, kao što su obična prehlada i febrilni respiratorni katar. Obična prehlada ja akutna virusna upala sluznice nosa, koja katkad zahvaća i ždrijelo, a klinički je karakterizirana hunjavicom i kihanjem, začepljenošću nosa i osjećajem suhoće ždrijela. Nije praćena povišenom temperaturom ni drugim općim simptomima, poput glavobolje, bolova u mišićima ili umora. Prehladu koja je praćena povišenom temperaturom i drugim općim simptomima nazivamo febrilni respiratorni katar (CFR). Gripa (influenca) je ozbiljnija i teža bolest, danas još uvijek vrlo česta, koja se svake godine pojavljuje u manjim ili većim epidemijskim razmjerima u zimskim mjesecima, a praćena je brojnim komplikacijama, osobito u starijih ljudi i u kroničnih bolesnika. Uzrokuju je virusi influence A i B.

Od svih virusnih infekcija u sklopu kojih se javlja i grlobolja, streptokokna angina lako se klinički razlikuje, što je neizmjerno važno jer nju treba liječiti antibiotikom. Kod ostalih, u liječenju su najvažniji simptomatski postupci usmjereni na snižavanje visoke temperature i ublažavanje jače izraženih popratnih simptoma (glavobolja, grlobolja, bolovi u mišićima, otežano disanje na nos, kašalj), što se postiže primjenom antipiretika (acetilsalicilna kiselina, paracetamol).

Začepljen nos pun sekreta povoljan je medij za razmnožavanje bakterija i razvoj komplikacija u vidu upale sinusa ili srednjeg uha, stoga je održavanje prohodnosti i higijene nosa iznimno važno. Sav sekret iz nosa potrebno je izbaciti redovitim ispuhivanjem, koristeći pritom mekane maramice za jednokratnu upotrebu ili neki od nosnih aspiratora kod vrlo male djece koja ne znaju sama ispuhivati nos. Prema potrebi, koriste se i kapi ili sprejevi za nos s dekongestivnim učinkom, kojima se smanjuje oteklina nosne sluznice i sekrecija te olakšava disanje na nos. Kapi ili sprejevi s farmakološki aktivnim supstancijama i jakim dekongestivnim učinkom koriste se najviše pet do sedam dana. Nakon toga higijenu nosne sluznice najbolje je održavati fiziološkom otopinom ili sprejevima na bazi morske vode.

Potrebno je uzimati veću količinu tekućine kako bi se nadoknadio pojačan gubitak zbog povišene temperature i spriječila dehidracija te dodatno vlažila isušena respiratorna sluznica. Hidrirati se može mlakim, blago zaslađenim čajevima, ali i običnom vodom.

Dovoljan unos tekućine ublažava i nadražajni kašalj, ako je prisutan. No, ako je riječ o upornom suhom kašlju, korisna je primjena antitusika.

Febrilni bolesnici moraju mirovati do normalizacije tjelesne temperature. Uobičajen način kontrole tjelesne temperature je termometrom pod pazuhom (aksilarno). Treba napomenuti da je kod djece prilikom ovakvog mjerenja termometar potrebno držati deset minuta ili koristiti druge specifične termometre, npr. u obliku flastera za kontinuirano aksilarno mjerenje.

Prvih nekoliko dana treba se suzdržati od većih napora kako se tijelo ne bi dodatno iscrpljivalo i imalo snage za samoizlječenje. U najčešćem broju slučajeva simptomi prehlade i opće stanje dopuštaju liječenje u kućnim uvjetima, bez liječničke intervencije. Nužno je pratiti simptome bolesti i registrirati eventualnu pojavu novih simptoma. Ako je nakon nekoliko dana još uvijek prisutna povišena tjelesna temperatura, kašalj postaje produktivan ili se javljaju novi simptomi, poput glavobolje, bolova u uhu, osipa, proljeva, povraćanja i slično, potrebno je o daljnjem liječenju savjetovati se nadležnim liječnikom.