Strabizam nije "estetska" pogreška

Nerazvijen i slab vid kao posljedica poremećaja razvoja vida u ranom djetinjstvu u djece česta je pojava. Ipak, ako poremećaj rano utvrdimo, liječenje je vrlo uspješno i ima dalekosežno značenje za cijeli život. Stoga ćemo ovaj put nešto više reći o strabizmu, koji je lako prepoznati i potrebno liječiti što je prije moguće (već kod jednogodišnjeg djeteta).

Strabizam je u dječjoj dobi vrlo čest (oko 6 posto). Češće se susreće u pojedinim obiteljima, pa je neosporna određena uloga nasljeđivanja. Iako su uzroci brojni i često ih je prisutno nekoliko istodobno, katkad su i nedovoljno poznati. Najčešće se bilježe nepravilnosti u građi očne jabučice (dalekovidnost i astigmatizam), u građi ili funkciji mišića koji pokreću oko ili u razvoju moždanih refleksa važnih za suradnju očiju u procesu vida.

Paralelni položaj očiju ima veliko značenje za kvalitetan razvoj vida u djetinjstvu, a tijekom života omogućuje normalnu vidnu funkciju. Pogreška u položaju očiju kod strabizma (škiljenje, bježanje oka, razrokost) često se doživljava kao "estetska". Međutim, strabizam ima veliko medicinsko i društveno značenje, jer ga u toj ranoj dobi mogu pratiti teški poremećaji u razvoju vida, iako je u pravilu riječ o potpuno zdravim očima.

Vid nije razvijen pri rođenju, nego njegov razvoj započinje gledanjem, tj. vidni podražaji stimuliraju razvoj vida, koji je najaktivniji u prve dvije do tri godine života. To je upravo kritično razdoblje za nastanak slabovidnosti kod strabizma.

Pogreška u položaju očiju očituje se na način da oko "bježi" (najčešće prema nosu), stalno ili samo povremeno, i to obično kad je umorno. Uvijek je to isto oko ili oba oka naizmjenično. Uz to, postoje dalekovidnost i astigmatizam. Kako dalekovidno oko nema dovoljno jasnu sliku, pokušava je uz napor izoštriti, što ga dodatno tjera prema nosu.

Pogrešan položaj očiju ometa, stvaranje zajedničke slike, pa se centar u mozgu brani tako što ne koristi oko koje škilji (uvijek škilji isto oko). Ako takvo stanje dulje traje, vid na tom oku zaostaje u razvoju i nastaje slabovidnost

U slučaju bilo kakve sumnje na strabizam, dijete treba bez odgode odvesti na pregled i što prije potvrditi dijagnozu kako bi se na vrijeme započelo liječenje i spriječila slabovidnost.
U dijagnostičkom postupku potrebno je učiniti sljedeće:

• uzeti dobru anamnezu (strabizam u obitelji, nošenje naočala, strabizam stalan ili povremen, bježi li jedno oko ili oba);
• učiniti test pokrivanja i pokretljivosti;
• utvrditi objektivan nalaz refrakcijske pogreške (odrediti dioptriju pomoću skijaskopije);
• odrediti mjesto fiksacije strabirajućeg oka s obzirom na to da se tako dobiva prvi indirektni uvid u stanje vida;
• ispitati oštrinu vida (oko treće godine najprije samo orijentacijski pomoću sličica, a zatim pomalo sve sigurnije pomoću posebnih kukica);
• izmjeriti kut škiljenja i sposobnosti suradnje očiju (također oko treće godine).

Na kraju postupno dobivamo uvid u stanje vida i dubinu poremećaja. Kad se stvori dobar odnos s malim bolesnikom, sva spomenuta ispitivanja mogu se bez teškoća provoditi i na sasvim maloj djeci. Pregledi se obavljaju nekoliko puta godišnje, a u dobi od četiri godine dobiva se točna slika funkcije vida.

Iako liječenje strabizma zvuči jednostavno, nije ga lako provesti jer traje godinama zbog toga što mora slijediti razvoj vida, mora biti kontinuirano i svakodnevno te traži velik angažman roditelja.

Strabizam se ne može liječiti bez nošenja naočala. Zato dijete mora nositi odgovarajuće naočale koje će ispraviti postojeću pogrešku refrakcije oka, što će omogućiti jasnu sliku, potaknuti razvoj vida i smanjiti kut škiljenja. Važno je da dijete uvijek gleda kroz sredinu dioptrijske leće, da mu naočale ne klize niz nosić, da ga ne žuljaju iza uha te da ne stoje labavo i ne ispadaju tijekom igre i živahnijih pokreta.

Liječenje okluzijom (zatvaranje oka na naočale ili potpuno) primjenjuje se onda kad se slabovidno oko želi prisiliti na funkciju. U slučaju teške slabovidnosti nužno je zatvaranje vodećeg oka na dulje vrijeme, ali uz njegovu stalnu kontrolu. Uz to se preporučuje vježbanje slabovidnog oka nekoliko sati dnevno kod kuće (vježbe precrtavanja). Vježbe na aparatima se po potrebi nadovezuju na vježbe kod kuće. U seansama se izvodi od 10 do 14 vježbi na tzv. koordinatoru. Kad je vid slabovidnog oka dovoljno poboljšan, može se prijeći na vježbe suradnje očiju.

Navedene metode liječe funkciju vida, a paralelno se ispravlja i položaj očiju. Postoji li veći otklon, odnosno velik kut škiljenja, nije dovoljno samo konzervativno liječenje, nego se mora pristupiti operativnom zahvatu, koji će poboljšati položaj očiju i estetski izgled te stvoriti bolje uvjete za razvoj vida. Operaciji strabizma često se daje preveliko značenje, ali ona je ipak samo dio liječenja i sama za sebe nikad nije dovoljna. Nije jednostavno donijeti ispravnu odluku kad obaviti operaciju. Ona se najčešće izvodi između treće i četvrte godine, rijetko ranije, no svakako prije nego što dijete krene u školu. U slučaju velikog kuta škiljenja operaciju treba napraviti već u drugoj godini.

Važno je napomenuti da bi idealno bilo sistematski pregledavati vid između treće i četvrte godine, a ne uoči polaska u školu kao što je to dosad bio slučaj. Ako se slabovidnost utvrdi oko sedme godine, prekasno je za uspješno liječenje, odnosno rezultati liječenja neusporedivo su lošiji nego ako se poremećaj otkrije u dobi od treće do četvrte godine.

Razvijene zemlje imaju razrađene programe ispitivanja vida kod djece u dobi od treće do četvrte godine, i taj bi model svakako trebalo uvesti i u nas. Kako je riječ o relativno čestoj anomaliji, i o tome da poremećaji vida zahvaćaju najdragocjeniji dio pučanstva, djecu pred kojom stoji školovanje, izbor zanimanja i cijeli radni vijek, strabizam ima veliko medicinsko i društveno značenje.

Pri odabiru dječjih okvira potrebno je točno odrediti oblik okvira prema ordiniranoj dioptriji, fizionomiji lica i razmaku zjenica, naravno vodeći računa o dobi djeteta. Na veće dioptrije preporučuju se naočalne leće većeg indeksa loma (1.6, 1.67, 1.74), što omogućuje vizualno tanji izgled leće s paletom zaštitnih slojeva, što produljuje vijek trajanja naočala, i antireflesnom zaštitom koja sprječava refleksiju rožnice oka i naočalne leće. Naočalne leće treba izraditi prema definiranim parametrima dioptrije i razmaka zjenica te ih prije upotrebe prilagoditi malom korisniku na način da okvir stoji komforno, a ujedno i čvrsto.