Bolje dunja na tanjuru nego na ormaru

Hrana i zdravlje / Prehrambene preporuke Marija Andrijašević dipl. ing. nutricionistica

U prehrani se rijetko koristi, što je šteta s obzirom na dugačak popis ljekovitih i za organizam blagotvornih svojstava

Zlatna jabuka ili sidonijska kruška, poznatija kao dunja, nekad je bila omiljeno i rasprostranjeno voće diljem Europe. Potječe iz jugozapadne Azije i Mediterana, a najčešće raste na Bliskom istoku, u Latinskoj Americi i SAD-u, gdje su sorte malo mekšeg ploda.

Antički Grci povezivali su je s plodnošću i igrala je važnu ulogu u svadbenim slavljima, gdje se nudila kao dar. Svadbena pratnja bacala je plod dunje na svadbena kola kojima su mladenci išli u svoj novi dom, a mladenki se darovala dunja kao simbol ljubavi, braka i plodnosti.

Izrazito bogata taninima

Dunja je sezonsko voće, dostupno od rane jeseni pa sve do siječnja. Cvjeta nakratko u svibnju i lipnju, a može biti različitih oblika: kruškolika, ovalna, okrugla ili kvrgava. Za razliku od, primjerice, kruške ili jabuke, ne može se jednostavno zagristi u plod jer je izrazito tvrd. U sirovom obliku kora dunje je grubo vunasta, a tijelo je prilično teško i neobična okusa jer je bogato taninima.

Taninske tvari su grupa polifenolnih sastojaka, pretežno neobojene ili žućkaste boje. Po svojoj strukturi tanini su derivati flavan-3-ola i flavan-3,4 diola, s većim ili manjim brojem jedinica unutar polifenolnog lanca. Osim u dunji, taninske tvari se u većim količinama nalaze u kestenu, mušmuli, divljim sortama jabuka i krušaka, kao i u nedozrelim plodovima voća. Utječu na senzorska svojstva voća i povrća, kao i proizvoda od voća i povrća, to jest daju mu trpak ili gorak okus.

Slasne delicije

Dunja kasno sazrijeva i bere se kad plod mijenja boju iz jako zelene u žutu. Većina sorti je preteška i prekisela, a plod je pretvrd da bi se mogao konzumirati sirov, pa se umjesto toga rade marmelade, pekmezi, pudinzi, kompoti... Proizvodnja marmelada započela je upravo u Portugalu (pojam "marmelada" potječe od portugalske riječi marmelo, što znači dunja), a u Italiji se spravlja codognata (kodonjata). Marmelada od dunje bila je poznata stoljećima prije nego što je proizvedena marmelada od naranče u Škotskoj.

Načini pripremanja dunje doista su raznovrsni - oguljena, kuhana, pirjana ili pržena... Zbog aromatičnog okusa i mirisa dodaje se u malim količinama kolačima od voća, pitama od jabuka, džemovima i raznim drugim jelima. Želimo li dobiti liker fantastičnog okusa, potrebno je očistiti meku patinu s ploda dunje, plodove posložiti u veliku staklenu posudu te ih preliti medom i rakijom (najviše preporučuju kruškovaču) i pustiti da odstoji.

Ako odmah ne koristimo svježu dunju za pripremu jela, najbolje ju je čuvati na sobnoj temperaturi dok potpuno ne dozrije, tj. požuti i počne puštati ugodan miris. To je svojedobno bio jedini osvježivač prostora koji su koristile naše bake. Kad dozriju, dunje treba odmah iskoristiti za pripremu jer duljim stajanjem postaju brašnaste. Kad se jednom zareže, plod treba dobro čuvati ili odmah upotrijebiti jer vrlo brzo oksidira. Najbolje ih je čuvati odvojeno od jabuka i krušaka jer svojom jakom aromom prodiru u druge plodove.

Ne zaboravimo ni ljekovita svojstva

Listovi i sjemenke dunje ublažavaju upalne procese ždrijela, tonzila i dišnih puteva.

Sjemenke dunje sadrže masti, tanin, pektin, šećer, jabučnu kiselinu, amigdalin, emulzin i protid. Sjemenke se mogu staviti u vodu dok ne puste sluz koja zbog velikog sadržaja pektina i tanina djeluje kao antiseptik, te je odlična kod liječenja upalnih procesa, opeklina, otvorenih rana i upale očiju.

Svježi plod dunje bogat je željezom, a sadrži i kalij, kalcij, magnezij, natrij, sumpor, klor i bakar, karoten (provitamin A), vitamine B1 i B2, vitamin C i niacin. Uz to, bogat je vlaknima i pektinom, pa je tako idealno voće za sve koji žele izgubiti na tjelesnoj težini. Dunjin plod pomaže kod probavnih smetnji i u regulaciji kolesterola zbog pektina koji snižava "loši" LDL kolesterol, a povisuje "dobri" HDL kolesterol. Zbog visokog udjela kalija može biti koristan u regulaciji hipertenzije (povišenoga krvnog tlaka).

Sok i pulpa od pečene i kuhane dinje su odličan antiemetik (sredstvo protiv povraćanja) jer djeluju blagotvorno na probavni sustav i smanjuju upalne procese.

Dunja se danas rijetko koristi u svakodnevnoj prehrani, što je zaista šteta s obzirom na dugačak popis ljekovitih i za organizam blagotvornih svojstava ovog mirisnog i ukusnog ploda.

Kozmetički proizvodi za njegu kože na bazi dunje izuzetno su djelotvorni s obzirom na vrijedan sastav ovog ploda. Dragocjen dunjin vosak na koži stvara zaštitni film, pri čemu ne ometa prirodno disanje kože, a ekstrakt dunjina sjemena osigurava osvježavajuću vlagu. Djelovanje je učinkovitije ako kozmetički proizvod ne sadrži sintetske sastojke, jer u tom slučaju prirodna ljekovitost dunje može doći do potpuna izražaja.

Datum objave članka: 1. 10. 2012.