KORONAVIRUS: kako globalizacija dovodi nove glumce na scenu

Stručne zanimljivosti Borna Tićak

U novom scenariju globaliziranih bolesti prvi su na nastupili SARS-CoV, svinjska gripa, ebola i HIV, a pomalo, ali sigurno, glavno mjesto zauzima SARS-CoV-2

Buduće generacije zasigurno će mnogo čitati i učiti o izuzetnom rijetkom događaju koji se javio 2020. godine – od uzroka pandemije pa sve do toga kako je ona promijenila svakodnevni način života ljudi diljem svijeta. No, u toj skupini podataka koje će buduće generacije učiti, naći će se i oni koji će govoriti kako ne treba postupati i što ne raditi u trenutku kada svijetu prijeti nova epidemiološka opasnost.

Uloga globalizacije

Prema teoriji evolucije virulencije novonastalih bolesti (sposobnosti mikroorganizama da izazovu bolest) stoji kako je sama virulencija nekog mikroorganizma, kao i stopa prijenosa s čovjeka na čovjeka, veća na samom početku epidemije. Kako vrijeme prolazi, tako se iscrpljuje „bazen“ ljudi koje je moguće zaraziti, pa onda opada i virulencija mikroorganizama te prijenos s čovjeka na čovjeka.
 
Neupitna je činjenica da je globalizacija osigurala prosperitet i otvorila nove mogućnosti ljudima diljem svijeta nestajanjem međudržavnih granica, a samim time je omogućila lakši transport ljudi i dobara. No, u paketu s blagodatima globalizacije dolaze i utjecaji na epidemiologiju infektivnih bolesti. Klasični obrasci širenja bolesti, njihov razvoj, ali i odgovori zdravstvenih sustava na bolesti također su „globalizirani“ i zahtijevaju moderniji pristup upravljanja. Složenosti situacije dodatno pogoduju i porast populacije te razvoj ekonomije zemalja nižeg i srednjeg stupnja ekonomskog razvoja.
 
U novom scenariju globaliziranih bolesti prvi su na pozornicu stupili SARS-CoV, svinjska gripa, ebola i HIV, a pomalo, ali sigurno, glavno glumačko mjesto zauzima SARS-CoV-2.

Učimo iz vlastitih grešaka, a možda i ne?

Kada se 2003. godine u Kini pojavio novi virus, SARS-CoV, kineske vlasti, iako su imale podatke, nisu pravodobno obavijestile svijet o novoj potencijalnoj ugrozi.
 
Uskoro su zemlje članice Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization) revidirale dokument naziva International Health Regulations (IHR) na način da su sve zemlje članice obvezne dostaviti važne informacije o otkrivanju nove bolesti, neovisno o njezinu uzroku. To je jedan od razloga zašto je Kina odmah reagirala na pojavu SARS-CoV-2 tako što je sve podatke dala u javnost i obavijestila sve ostale zemlje o ugrozi.
 
IHR također propisuje da zemlje trebaju pripremiti vlastite kapacitete radi smanjenja rizika i upravljanja globalnom zdravstvenom krizom koja se vrlo brzo može pojaviti unutar njihovih teritorijalnih granica. U suprotnom se javlja rizik od izloženosti pandemiji. Neke države nisu odmah shvatile opasnost od novog koronavirusa, zbog čega su njihovi zdravstveni sustavi bili nepripremljeni za nadolazeću situaciju.

Što se dogodilo s Italijom?

Podaci iz Kine, zajedno s angažmanom WHO-a, trebali su upozoriti vlade drugih država da se pripreme na vrijeme za nadolazeću opasnost. Unatoč tome, žarište novog koronavirusa premjestilo se iz Kine u Italiju, točnije u pokrajinu Lombardia. Dana 21. veljače 2020. godine zabilježen je početak novog žarišta koje je krenulo iz grada Codogno, nakon čega je grad ubrzo zatvoren zajedno s 10 obližnjih sela.
 
Pretpostavlja se da je problem nastao zato jer talijanska nadležna tijela nisu uspjela na vrijeme detektirati nultog pacijenta zaraženog novim koronavirusom koji je putovao regijom Lombardia od sredine siječnja. Kako je prošlo vrijeme inkubacije i uskoro su se počeli javljati slučajevi oboljelih od infekcije sa SARS-CoV-2, zdravstveni sustav Lombardije odjednom je bio izložen velikom pritisku, dok su nadležna tijela morala povući prve korake radi sprječavanja daljnjeg širenja virusa.
 
Dok su tako talijanska odgovorna tijela na nacionalnoj i regionalnoj razini pokušavala odrediti plan kontrole novonastale epidemiološke situacije, fragmentirani zdravstveni sustavi pronašli su se u kompleksnoj situaciji bez koherentne strategije. Bolnice su zauzele stanje maksimalne pripravnosti koje je namijenjeno prirodnim katastrofama, a ne dugotrajnim epidemiološkim situacijama kao što je najnoviji slučaj COVID-19. Zdravstveni sustav se, jednostavnim rječnikom, našao u velikom problemu.
 
Općenito nepravodobno reagiranje brojnih država, zajedno s činjenicom o visokoj zaraznosti novog koronavirusa, doveli su do lokalnog prijenosa bolesti.

Možemo li uopće izvesti zaključak?

Konačni zaključak ne možemo izvesti jer je pandemija još uvijek u tijeku, ali neke stvari nam već sada mogu biti jasnije. Ovakvi događaji, iako su rijetki, nisu izuzetak – ljudski rod ponovo će se susresti s pandemijom u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Odgovor država mora biti brz, jasan i ujednačen na globalnoj razini. Potencijalno rješenje leži možda upravo u poticanju pripremljenosti država za neočekivane situacije tako da se implementiraju i nadgledaju smjernice globalne zdravstvene organizacije.
 
Pandemija SARS-CoV-2, ako išta, još jednom će nas naučiti da mikroorganizmi ne poštuju međudržavne granice i da svojim brzim širenjem imaju moć utjecaja na ekonomije, ali i društva u cjelini.

Izvor: Villa S et al. The COVID-19 pandemic preparedness or lack thereof: from China to Italy. Global Health & Medicine. 2020.

Datum objave članka: 15. 4. 2020.
izdvojeni proizvodi