MIKROPLASTIKA: pronađena u ljudskim testisima i mogla bi utjecati na spermu
Može li mikroplastika biti još jedan čimbenik globalnog pada kvalitete sperme?
Znanstvenici su otkrili „značajne koncentracije“ mikroplastike u testisima i ljudi i pasa.
Zabrinjavajuće je što su također pronašli neke dokaze da određeni oblici mikroplastike mogu imati štetan utjecaj na broj spermija.
Zabrinjavajuće je što su također pronašli neke dokaze da određeni oblici mikroplastike mogu imati štetan utjecaj na broj spermija.
Što je mikroplastika?
Mikroplastika su sitne plastične čestice veličine manje od pet milimetara, koje potječu od razgradnje većih plastičnih ostataka ili od proizvoda koji sadrže mikrozrnca, poput kozmetike.
Prevladavaju u okolišu (od oceana i tla, do kiše, pa čak i zraka), a postoji i mnoštvo dokaza koji sugeriraju da su sveprisutne u ljudskim tijelima. Osim kontakta s mikroplastikom u okolnom okolišu, postoje i značajne količine te tvari u našoj hrani.
Ovaj relativno novi oblik onečišćenja privukao je pozornost Xiaozhong 'John' Yua, profesora na Sveučilištu New Mexico College of Nursing, koji proučava utjecaj različitih čimbenika okoliša na ljudski reproduktivni sustav.
Velik dio njegova rada bio je usmjeren na to kako zagađivači, poput teških metala i pesticida, utječu na proizvodnju spermija i pridonose globalnom padu broja spermija posljednjih godina.
Nakon što je čuo da je mikroplastika pronađena u tkivu posteljice (placente), on i njegov tim počeli su se pitati pojavljuje li se sličan problem u testisima. Također su se počeli pitati ima li mikroplastika neke veze s nedavnim globalnim padom broja spermija.
Prevladavaju u okolišu (od oceana i tla, do kiše, pa čak i zraka), a postoji i mnoštvo dokaza koji sugeriraju da su sveprisutne u ljudskim tijelima. Osim kontakta s mikroplastikom u okolnom okolišu, postoje i značajne količine te tvari u našoj hrani.
Ovaj relativno novi oblik onečišćenja privukao je pozornost Xiaozhong 'John' Yua, profesora na Sveučilištu New Mexico College of Nursing, koji proučava utjecaj različitih čimbenika okoliša na ljudski reproduktivni sustav.
Velik dio njegova rada bio je usmjeren na to kako zagađivači, poput teških metala i pesticida, utječu na proizvodnju spermija i pridonose globalnom padu broja spermija posljednjih godina.
Nakon što je čuo da je mikroplastika pronađena u tkivu posteljice (placente), on i njegov tim počeli su se pitati pojavljuje li se sličan problem u testisima. Također su se počeli pitati ima li mikroplastika neke veze s nedavnim globalnim padom broja spermija.
Rezultati istraživanja mikroplastike u testisima pasa i ljudi
Xiaozhong 'John' Yu i njegov istraživački tim sa Sveučilišta New Mexico tražili su mikroplastiku u 47 psećih i 23 ljudska testisa uzetih tijekom autopsije - pronašli su mikroplastiku u svakoj pojedinoj jedinki.
Prosječna koncentracija mikroplastike u tkivu testisa pasa bila je 122,63 mikrograma po gramu tkiva, dok su koncentracije u tkivu testisa kod ljudi bile 328,44 mikrograma po gramu tkiva.
„U početku sam sumnjao može li mikroplastika prodrijeti u reproduktivni sustav. Kad sam prvi put dobio rezultate za pse, bio sam iznenađen. Bio sam još više iznenađen kada sam dobio rezultate za ljude,“ rekao je u izjavi Xiaozhong 'John' Yu kao glavni autor studije.
Istraživači nisu mogli prebrojati spermu u ljudskim uzorcima zbog načina na koji su bili kemijski konzervirani, ali su to mogli učiniti s uzorcima pasa. Ovo je otkrilo da su više razine PVC-a, trećeg najraširenijeg sintetičkog polimera plastike u svijetu, u tkivu bile povezane s nižim brojem spermija.
„PVC može otpustiti puno kemikalija koje ometaju spermatogenezu i sadrži kemikalije koje uzrokuju endokrini poremećaj“, objasnio je Yu. Istaknuo je kako još uvijek ima puno nepoznanica te da je važno pogledati kakav bi mogao biti potencijalni dugoročni učinak, odnosno je li mikroplastika jedan od čimbenika koji pridonose padu broja spermija.
„Ne želimo plašiti ljude“, dodao je. „Želimo znanstveno pružiti podatke i osvijestiti ljude da postoji mnogo mikroplastike. Možemo sami odlučiti kako bolje izbjeći izloženost, promijeniti način života i ponašanje.“
Studija je objavljena u časopisu Toxicological Sciences.
Prosječna koncentracija mikroplastike u tkivu testisa pasa bila je 122,63 mikrograma po gramu tkiva, dok su koncentracije u tkivu testisa kod ljudi bile 328,44 mikrograma po gramu tkiva.
„U početku sam sumnjao može li mikroplastika prodrijeti u reproduktivni sustav. Kad sam prvi put dobio rezultate za pse, bio sam iznenađen. Bio sam još više iznenađen kada sam dobio rezultate za ljude,“ rekao je u izjavi Xiaozhong 'John' Yu kao glavni autor studije.
Istraživači nisu mogli prebrojati spermu u ljudskim uzorcima zbog načina na koji su bili kemijski konzervirani, ali su to mogli učiniti s uzorcima pasa. Ovo je otkrilo da su više razine PVC-a, trećeg najraširenijeg sintetičkog polimera plastike u svijetu, u tkivu bile povezane s nižim brojem spermija.
„PVC može otpustiti puno kemikalija koje ometaju spermatogenezu i sadrži kemikalije koje uzrokuju endokrini poremećaj“, objasnio je Yu. Istaknuo je kako još uvijek ima puno nepoznanica te da je važno pogledati kakav bi mogao biti potencijalni dugoročni učinak, odnosno je li mikroplastika jedan od čimbenika koji pridonose padu broja spermija.
„Ne želimo plašiti ljude“, dodao je. „Želimo znanstveno pružiti podatke i osvijestiti ljude da postoji mnogo mikroplastike. Možemo sami odlučiti kako bolje izbjeći izloženost, promijeniti način života i ponašanje.“
Studija je objavljena u časopisu Toxicological Sciences.
Izvor fotografije: Shutterstock
