Ginekološki simptomi koje ne smijete zanemariti

Ginekološki karcinom laička je terminologija za zloćudni tumor koji zahvaća vrat maternice, maternicu (endometrij), jajnike, jajovode, rodnicu ili stidnicu.

Budući da se razlikuju po uzrocima nastanka, simptomima, (ne)mogućnosti prevencije, liječenju i prognozama, važno ih je međusobno razlikovati.

Vrat maternice (cerviks) dio je maternice koji se nalazi na unutarnjem kraju rodnice. Prekriven je pločastim stanicama izvana i cilindričnim stanicama unutar kanala i upravo iz tih dviju vrste stanica nastaje 90 posto karcinoma.

Rak vrata maternice obično raste sporo tijekom određenog razdoblja. Prije nego što se stanice karcinoma otkriju, tkivo cerviksa prolazi promjene u smislu pojave stanica koje nisu normalne (displazija), a mogu se uočiti u ranom stadiju ako se redovito uzima PAPA obrisak jednom godišnje ili po potrebi češće, ovisno o nalazu prethodnog pregleda i uputama ginekologa.

Statistički podaci

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, U Hrvatskoj posljednjih desetak godina bilježi se oko 310 slučajeva i oko 120 smrti od raka vrata maternice godišnje.

Za razliku od većine drugih sijela raka, rak vrata maternice se javlja u nešto mlađoj dobi. Prema posljednjim podacima Registra za rak, u 2021. je trećina novooboljelih žena bila mlađa od 50 godina, a rak vrata maternice je treće sijelo raka žena u dobi od 30 do 39 godina (iza raka dojke i raka štitnjače). Prema podacima o smrtnosti, u 2022. godini od raka vrata maternice u Hrvatskoj je umrlo 109 žena (stopa 5,5/100.000), od kojih je trećina bila mlađa od 60 godina.

Rizični čimbenici

Čimbenici koji povećavaju rizik​ nastanka su rani seksualni kontakt, promiskuitet, loša genitalna higijena, niži socijalno-ekonomski status, HPV (Humani papiloma virus) infekcija, HSV-2 (Herpes simplex virus) infekcija, kronične infekcije klamidijom, veći broj poroda te pušenje koje slabi imunosni sustav i sprječava da se organizam izbori protiv HPV-a.

Stupnjevanje 

Cervikalna intraepitelna displazija (CIN) manjeg stupnja može nestati sama od sebe ili liječenjem bakterijske vaginoze koja se dijagnosticira analizom brisa vrata maternice.

Ako napreduje, progredira u stupanj carcinoma in situ (CIS) koji je lokaliziran samo na jednom mjestu i ne prožima okolno tkivo.

Kad se proširi nekoliko milimetara u okolno tkivo, ali još uvijek ne prodre u krvne i limfne žile, zove se mikroinvazivni karcinom. Taj proces može potrajati nekoliko godina, ali kad se zloćudni tumor otkrije, on se brzo proširi na susjedna tkiva ili druge organe, obično crijeva, jetru i pluća.

Simptomi

Karcinom cerviksa u svojoj najranijoj i najlakše izlječivoj fazi ne uzrokuje nikakve simptome. Ako postoje, najčešći su uporni vaginalni iscjedak koji može biti blijed, vodenast, roza, smeđi, prošaran krvlju ili taman i smrdljiv.

Na njega može upućivati i nenormalno vaginalno krvarenje, posebno između menstruacijskih krvarenja, nakon spolnog odnosa ili ispiranja i nakon menopauze, a koje postupno postaje teže i dulje.

Nažalost, često nema nikakvih simptoma dok bolest ne uznapreduje.

U uznapredovaloj fazi simptomi su gubitak apetita (anoreksija), nenamjeran gubitak težine, umor, bol (u zdjelici, leđima, nogama), istjecanje mokraće i/ili fekalija iz vagine te lomovi kostiju.

Velika većina žena kod kojih je dijagnosticiran zloćudni tumor cerviksa nisu išle na redovite pretrage PAPA testa ili nisu ništa poduzele nakon jednog abnormalnog PAPA testa. Zato možemo reći da je jedini i najveći čimbenik rizika za loš ishod kod žena kod kojih se razvio karcinom cerviksa upravo neredovito uzimanje PAPA testa.

Rak jajnika je treći po učestalosti ginekološki karcinom (nakon raka vrata maternice i endometrija) kod žena u svijetu, a drugi je po smrtnom ishodu.

U odnosu na sve ostale malignome (dojke, debelog crijeva, endometrija, vrata maternice, pluća), još uvijek ima najlošiju prognozu. Računa se da od njega oboli jedan do dva posto svih žena tijekom života.

Prije svega je bolest pre- i postmenopauzalnih žena (prosječna starost oboljelih žena je 50 do 65 godina). Češće se javlja u žena koje imaju normalnu ovulaciju, ali nikada nisu zatrudnjele.

Rizični čimbenici

Čimbenici koji povećavaju rizik razvoja raka jajnika uključuju ranu dob prve mesntruacije, kasnu zadnju menstrauciju, neuzimanje oralne kontracepcije te obiteljsku ili osobnu anamnezu raka dojke ili jajnika. 

Simptomi

Iako simptomatologija nije specifična, istraživanja upućuju na to da čak 93 posto pacijentica ima barem jedan od osam ispitivanih simptoma: nadutost, punoća ili pritisak u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa, gubitak energije, često mokrenje, pečenje kod mokrenja, zatvor, nedostatak apetita, proljev i mučnina. Često se javljaju i nepravilnosti ciklusa, bolne menstruacije ili krvarenje u postmenopauzi.

Kod uznapredovalih slučajeva su još mogući ascites, subileus, ileus (zapletaj crijeva), nenamjeran gubitak na težini i kaheksija, kao i virilizacija* kod tumora koji stvaraju muške spolne hormone (* virilizacija  - promjene u žene zbog suviška muških spolnih hormona iz nadbubrežne žlijezde)

Unatoč nespecifičnim simptomima, edukacija pacijentica, osobito starijih od 50 godina, mogla bi rezultirati ranijom dijagnozom i uspješnijim liječenjem.

Dijagnostika

Nažalost, još ne postoji znanstveno potvrđena dijagnostička metoda koja bi mogla biti metoda probira (screening). Za rano otkriće nužne su redovite ginekološke kontrole uz vaginalni ultrazvuk. 

U slučaju nejasnih nalaza, uz standardnu laboratorijsku obradu određuju se tumorski biljezi, a moguće je i genetičko testiranje sklonosti razvoju raka jajnika.

Liječenje

Nakon početne dijagnostičke obrade slijedi laparoskopija i histološka analiza tumorskog tkiva, što je ujedno dijagnostička i terapijska metoda. Ovim korakom završava liječenje u slučaju benignih tumora.

U slučaju nalaza malignih stanica, ovisno o stadiju bolesti, pristupa se daljnjem liječenju koje podrazumijeva laparotomiju (otvaranje trbuha kirurškim rezom), procjena proširenosti tumora i uklanjanje što je moguće više tumorske mase. Zato je vrlo važno preoperativno načiniti i ostale pretrage koje bi mogle biti od značaja kod proširene operacije (intravenski urogram, cistoskopija, rektoskopija, ultrazvuk i/ili CT trbuha).

Rak endometrija odnosi se na rak trupa maternice koji se razvija iz sluznice maternice (rak trupa maternice koji nastaje iz mišićnog i/ili vezivnog tkiva zove se sarkom).

Spada među pet najčešćih karcinoma žena u našoj zemlji i drugi je najčešći karcinom (iza dojke) u dobnim skupinama od 50 do 59 i od 60 do 69 godina.

​Procjenjuje se da čini 30 posto svih ginekoloških karcinoma, s tendencijom porasta. Razlog tome treba tražiti u većoj dostupnosti i poboljšanju dijagnostičkih postupaka, ali i očekivano duljem trajanju života žena u Hrvatskoj.

Rizični čimbenici

Rizik obolijevanja raste sa životnom dobi, tako da se oko trećine javlja u perimenopauzi, a dvije trećine u postmenopauzi, dok se vrlo rijetko javlja u žena mlađih od 40 godina.

Pravi uzrok nije poznat, a liječnici malokad mogu objasniti zašto jedna žena dobiva karcinom endometrija, a druga ne. Istraživanjima je utvrđeno da u rizičnu skupinu spadaju žene starije od 50, one koje imaju hiperplaziju endometrija, koriste hormonsko nadomjesno liječenje (posebno samo estrogen), koje imaju povećanu težinu, uzimaju tamoxifen (terapija karcinoma dojke), žene bijele rase, one s karcinomom debelog crijeva, nerotkinje te žene koje su rano dobile prvu menstruaciju i kasno ušle u menopauzu.

Ako postoje čimbenici rizika, treba se kod liječnika informirati o simptomima i učestalosti pregleda.

Simptomi

Najčešći rani simptom je abnormalno vaginalno krvarenje, koje može početi kao vodenasti i krvavo tingirani iscjedak koji postupno sadrži sve više krvi. Krvarenja u postmenopauzi u 40 do 60 posto slučajeva upućuje na rak endometrija. Takvo krvarenje žene ne smiju smatrati dijelom menopauze.

Može se pojaviti i bol tijekom spolnog odnosa i bol u području zdjelice.

Osim karcinoma, spomenute simptome mogu izazvati i manje ozbiljna stanja. Najčešće nije posrijedi karcinom, ali da bi se on isključio, potreban je liječnički pregled.