POPULARNO SLADILO BEZ ŠEĆERA: nova studija upozorava da je povezano s bolestima jetre

Znanstvenici izražavaju novu zabrinutost zbog sorbitola*, uobičajenog sladila koje se koristi u proizvodima koji se prodaju kao niskokalorični ili pogodni za dijabetičare.

Novo istraživanje sugerira da sorbitol može pokrenuti procese povezane s masnom bolešću jetre, posebno kada ga crijevne bakterije ne uspiju pravilno razgraditi.

Studija, objavljena u časopisu Science Signaling, otkrila je da se sorbitol u konačnici može ponašati slično fruktozi u tijelu.

Fruktoza, koja se uvelike koristi u bezalkoholnim pićima i prerađenoj hrani, već je snažno povezana sa steatoznom bolešću jetre povezanom s metaboličkom disfunkcijom (metabolic Dysfunction-Associated Steatotic Liver Disease, MASLD), stanjem koje je prije bilo poznato kao masna bolest jetre.

MASLD sada pogađa otprilike 30 posto odraslih osoba diljem svijeta i sve se više dijagnosticira kod mlađih ljudi.

* Sorbitol - šećerni alkohol koji se često koristi kao sladilo i humektant u raznim prehrambenim proizvodima, farmaceutskim proizvodima i proizvodima za osobnu njegu.
 

Istraživači sa Sveučilišta Washington u St. Louisu otkrili su da crijevni mikrobi mogu igrati ključnu zaštitnu ulogu.

U eksperimentima sa zebricama*, životinje s iscrpljenim crijevnim bakterijama razvile su masnu bolest jetre čak i dok su jele normalnu prehranu. Razlog seže do sorbitola.

*Zebrica (Danio rerio) - vrsta tropske slatkovodne ribe koja se često koristi u medicinskim istraživanjima jer dijeli mnoge važne gene i metaboličke procese s ljudima, što ih čini korisnima za proučavanje bolesti i potencijalnih tretmana.

Tim je otkrio da crijevne stanice mogu pretvoriti dio konzumirane glukoze u sorbitol.

U zdravim uvjetima, crijevne bakterije obično uništavaju veći dio tog sorbitola prije nego što uzrokuje probleme. Ali, ako ti mikrobi nedostaju ili su preopterećeni, sorbitol putuje u jetru, gdje se transformira u spojeve povezane s fruktozom koji potiču nakupljanje masti. U stvari, tijelo može tiho proizvoditi vlastiti put fruktoze čak i bez izravnog konzumiranja fruktoze.

„Rezultat trenutačnog rada koji je najviše iznenadio je taj da sorbitol, koji je u biti 'jednom transformacijom udaljen od fruktoze', može izazvati slične učinke“, rekao je glavni autor Gary Patti, profesor kemije, genetike i medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u St. Louisu.

Promjene na jetri uočene kod zebrica odražavale su ključne značajke MASLD-a.

Istraživači su uočili povećanje skladištenja glikogena, promijenjen metabolizam šećera i nakupljanje masti u tkivu jetre.

Visoke doze sorbitola u prehrani bile su dovoljne da reproduciraju isto oštećenje jetre koje se vidi nakon iscrpljivanja crijevnog mikrobioma.

Nalazi bi mogli pomoći u objašnjavanju zašto je masna jetra postala toliko raširena, čak i među nekim ljudima koji pokušavaju izbjegavati tradicionalni šećer.

Sorbitol se obično dodaje žvakaćim gumama bez šećera, proteinskim pločicama, dijetalnim desertima, sirupima protiv kašlja, pastama za zube i drugoj prerađenoj hrani jer sadrži manje kalorija od stolnog šećera i uzrokuje manji porast glukoze u krvi.



Sorbitol se također prirodno javlja u voću poput breskvi, jabuka, krušaka i suhih šljiva.

Međutim, istraživači naglašavaju da je prirodna razina u cijelom voću obično mnogo niža i dolazi zajedno s vlaknima i hranjivim tvarima koji usporavaju probavu.

Čini se da problemi nastaju kada unos postane prekomjeran.
 

Studija je identificirala određene sojeve bakterije Aeromonas koji mogu sigurno razgraditi sorbitol u crijevima.

Kada su istraživači ponovno uveli te bakterije u zebrice kojima je mikrobiom bio osiromašen, stanje masne jetre se poboljšalo.

Blokiranje vlastite proizvodnje sorbitola u tijelu također je spriječilo razvoj bolesti.

„Ispada da ako imate prave bakterije, nije važno, ali ako ih nemate onda postaje problematično, jer se u tim uvjetima sorbitol ne razgrađuje i kao rezultat toga prelazi u jetru“, rekao je Patti.

Studija je otkrila da učinci sorbitola mogu uvelike ovisiti o bakterijama koje žive u crijevima.

Rad doprinosi rastućim dokazima da crijevni mikrobiom snažno utječe na to kako tijelo obrađuje sastojke hrane. Na tom tragu, znanstvenici sve više sumnjaju da dvije osobe mogu jesti istu hranu, a ipak imati vrlo različite metaboličke učinke ovisno o bakterijama koje žive u njihovim crijevima.
 

Pattijev laboratorij godinama je proučavao metabolizam fruktoze i njegove učinke na bolesti.

Prethodna istraživanja grupe pokazala su da stanice raka mogu ometati preradu fruktoze u jetri kako bi potaknule rast.

Odvojena studija na štakorima u laktaciji otkrila je da je majčina konzumacija sorbitola uzrokovala metaboličke abnormalnosti, pojavu markera oštećenja jetre, oštećenje DNK i smanjen rast potomstva, dok je druga studija na miševima otkrila da dugotrajan unos sorbitola mijenja crijevni mikrobiom i dovodi do intolerancije na glukozu.

Novi nalazi sugeriraju da neke nadomjesci za šećer mogu hraniti iste biološke sustave koje su istraživači pokušavali izbjeći.

Rezultati ne znače da bi ljudi trebali paničariti zbog povremenog unosa sladila 'bez šećera'.

Eksperimenti su uključivali koncentriranu izloženost, a istraživanje je provedeno na zebricama, a ne na ljudima.
Ipak, studija dovodi u pitanje dugogodišnju pretpostavku da šećerni alkoholi jednostavno prolaze kroz tijelo bez većih posljedica.

„Apsolutno vidimo da sorbitol koji se daje životinjama završava u tkivima po cijelom tijelu“, rekao je Patti.

Istraživači kažu da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo javljaju li se slični mehanizmi kod ljudi i može li liječenje probioticima ili liječenje temeljeno na mikrobiomu na kraju pomoći u zaštiti od bolesti jetre.