Kako ojačati moždane mišiće

Ono čime se ne služite, propada. Ova stara izreka dugo se odnosila samo na mišiće, tetive, ligamente i druge dijelove tijela koji služe za kretanje, dizanje, guranje i srodne tjelesne aktivnosti. Posljednjih godina znanost je, međutim, dokazala ono što su mnogi samo slutili: i mozak kojim se ne služite također propada. I obrnuto, mozak koji rabite dulje ostaje u formi.

Spoznajne sposobnosti kao što su pozornost, obrada vizualnih i prostornih podataka, slušanje, motorna koordinacija, planiranje i rješavanje problema opadaju s vremenom ako se redovno ne koriste. Ipak, spoznajne sposobnosti moguće je sačuvati, pa i poboljšati vježbom, analogno načinu na koji tjelovježba ojačava tjelesnu kondiciju i mišićni tonus.

Istraživanje koje je proveo dr. Joe Verghese sa Sveučilišta Albert Einstein u New Yorku otkrilo je da uvođenje jedne nove mentalne aktivnosti u životnu rutinu, primjerice rješavanje križaljke ili igranje dame jednom tjedno, smanjuje rizik od demencije za sedam posto, a od Alzheimerove bolesti čak za 64 posto. Štoviše, kod osoba koje rješavaju križaljke četiri puta tjedno, rizik od demencije pada za 47 posto.

Mentalna aktivnost ima blagotvoran učinak po zdravlje zahvaljujući osobinama mozga koje se zovu neuroplastičnost i neurogeneza

U istraživanju su sudjelovala 2802 dobrovoljca stara 65 ili više godina, koji su pet tjedana izvodili određene mentalne aktivnosti po dva i pol sata tjedno. Proučen je učinak šest različitih aktivnosti, a najbolje su rezultate pokazali čitanje, sviranje glazbala i igranje igara na ploči poput šaha i dame.

"To možemo usporediti s tjelesnim treningom. Kad vježbate i gradite mišiće, otporniji ste na ozljedu i bolesti. Vježbate li mozak, postajete otporniji na učinke degenerativnih bolesti kao što je Alzheimerova", komentirao je dr. Verghese.

Mentalna aktivnost ima blagotvoran učinak po zdravlje zahvaljujući osobinama mozga koje se zovu neuroplastičnost i neurogeneza. Suprotno nekad uvriježenom mišljenju, mozak ima sposobnost mijenjati oblik tijekom života i stvarati nove živčane stanice, koje se umrežavaju s ostatkom mozga. Što mozak ima više neurona i što su oni više povezani s drugim neuronima, to je mentalna sposobnost veća.

Neuroplastičnost i neurogeneza spašavaju mnoge žrtve moždanog udara i drugih bolesti ili ozljeda našega "krovnog" organa od potpunoga gubitka funkcije. U knjizi "Mozak koji se mijenja" Norman Doidge opisao je brojne primjere selidbe moždanih funkcija zahvaljujući neuroplastičnosti. U jednom primjeru kirurgu u pedesetima moždani udar paralizirao je lijevu ruku. Tijekom rehabilitacije liječnici su mu podvezali zdravu ruku i dali mu zadatak da čisti stolove. U prvo vrijeme taj je zadatak zvučao nemoguće. No, polako se paralizirana ruka počela sjećati kako se kreće i čovjek je naučio ponovno pisati: moždane funkcije uništene udarom preselile su se u zdrava područja.

Mozak nadoknađuje štetu tako što reorganizira i uspostavlja nove veze između zdravih, nedirnutih neurona. Dugo su znanstvenici vjerovali da nakon određene dobi mozak više ne stvara nove stanice i neuronske veze, no danas se čini da je istina upravo suprotna - mozak se stalno mijenja i to posredstvom aktivnosti kao što su učenje, igra i rješavanje problema. To je razlog zašto čovjeku koji je postao stručnjak u određenom području "rastu" dijelovi mozga koji reguliraju tu vještinu.

Londonski taksisti, primjerice, imaju veći hipokampus od londonskih vozača autobusa. To se događa zato što je taj dio mozga specijaliziran za pribavljanje i korištenje složenih prostornih informacija radi djelotvorne navigacije. Taksisti moraju kružiti gradom kako bi pronašli adrese, a vozači autobusa slijede ograničen broj ruta.

Plastičnost mozga opaža se i kod osoba koje govore više jezika. Učenje stranog jezika moguće je kroz funkcionalne promjene u mozgu, pa je tako lijeva donja kora tjemenog režnja veća u dvojezičnih nego kod jednojezičnih osoba.

Plastične promjene događaju se i u mozgovima glazbenika u usporedbi s neglazbenicima. Volumen sive tvari u područjima mozga uključenim u sviranje najveći je u profesionalnih glazbenika, srednje je veličine u amaterskih glazbenika, a najmanji kod onih koji nisu glazbenici.

Kao i tjelesnu kondiciju, moždanu formu moguće je poboljšati discipliniranom vježbom, koja nudi raznolike izazove u konstruktivnom okruženju. Mnogi ljudi nakon završetka obveznog školovanja upadaju u rutinu i prestaju um izlagati poticajima. Stoga je presudno nastaviti poticati mozak mentalnom aktivnošću i nakon završetka školovanja i trenirati pozornost, pamćenje, razmišljanje i podnošenje stresa.

Da bi bila djelotvorna, mentalna stimulacija mora sadržavati sljedeća četiri elementa: novost, raznolikost, izazov i praksu. Uz to, za bolje zdravlje mozga potrebna je i kontinuirana tjelesna aktivnost. Tjelesni napori potiču rađanje novih živčanih stanica tijekom cijelog života, dok mentalna aktivnost povećava izglede za preživljavanje novih neurona i sposobnost uspostavljanja funkcionalnih spona s postojećom mrežom neurona.

Učenje jezika ili sviranja instrumenta, igranje dame, šaha ili preferansa, rješavanje križaljki i zagonetki, čitanje zahtjevne literature, sudjelovanje u debatama - sve su to aktivnosti koje služe kao dobar mentalni trening. Međutim, ljubitelje interneta veselit će najsvježije otkriće.

Novo istraživanje naznačilo je da pretraživanje interneta uvelike pomaže održavanju mozga u dobroj formi. Istraživanje, provedeno na skupini sredovječnih i starijih ispitanika, pokazalo je da traženje podataka na internetu aktivira mozak jače od običnog čitanja. "Već i jednostavan, svakodnevni računalni zadatak aktivira moždane sklopove. Moguće je da ta aktivnost ojačava naše mozgove", rekao je voditelj istraživanja dr. Gary W. Small, direktor Centra za proučavanje starenja u Los Angelesu.

Istraživači su unovačili 24 osobe između 55 i 76 godina starosti, od kojih je pola imalo iskustva s internetom, a druga polovica nije. Ispitanici su stavljeni u uređaj za magnetsku rezonanciju (MR) i dobili zadatak da surfaju i traže raznolike informacije. Budući da je uređaj za MR premali za tipkovnicu, promatrali su računalni zaslon kroz naočale i pomicali kursor mišem. Kod svih dobrovoljaca zabilježena je povećana neuralna aktivnost, no veća je bila kod onih koji su imali iskustva s internetskim pretraživanjem. Ipak, i kod neiskusnih pretraživača došlo je do porasta aktivnosti nakon pet dana surfanja jedan sat dnevno. Većina se aktivnosti događala u čeonom režnju, koji je upleten u složeno rezoniranje i donošenje odluka.

"Unatoč ovim rezultatima, nije pametno pretjerivati s računalima. Dobro je aktivirati čeoni režanj, ali treba napraviti i stanku te se družiti s ljudima i raditi na dijelu mozga koji regulira neposredne međuljudske odnose", zaključuje dr. Small.