Karcinom pluća - opak za muškarce, ali i za žene

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti Mihovil Roglić dr. med., spec. internist - pulmolog

Čak 90 posto karcinoma pluća uzrokovano je pušenjem, te je kod muškaraca koji puše rizik obolijevanja veći 23, a u žena 13 puta

Velika je šansa da svatko poznaje barem jednu osobu koja je oboljela od karcinoma pluća, s obzirom na to da je toj bolesti izložen svaki trinaesti muškarac i svaka šesnaesta žena. To je bolest koja je u dvadesetom stoljeću uzela maha, i čija je učestalost dramatično porasla sa širenjem pušenja. Tako je sredinom dvadesetog stoljeća zabilježeno dvadeset puta više slučajeva karcinoma pluća nego sredinom devetnaestog stoljeća.

Pušenje ipak glavni uzrok

Karcinom pluća zloćudna je tvorevina nastala kao posljedica višestrukih mutacija u stanicama bronha, zbog kojih one nekontrolirano rastu i šire se. Glavni uzrok nastanka karcinoma pluća je pušenje, što je i znanstveno dokazano. Naime, u dimu cigarete nalazi se više od 40 kancerogenih tvari ili tvari koje mogu potaknuti nastanak karcinoma, a mutacije u stanicama pluća nastaju upravo kao posljedica izloženosti dišnih putova tim tvarima. Čak 90 posto karcinoma pluća uzrokovano je pušenjem, te je kod muškaraca koji puše rizik obolijevanja veći 23, a kod žena 13 puta. Učestalost karcinoma pluća kod muškaraca je u razvijenim zemljama u padu, a kod žena je u svim zemljama u porastu i zapravo je odraz porasta pušenja među ženama. No, unatoč tome, učestalost je i dalje veća kod muškaraca.

Odgođena pojava prvih tegoba

Prve promijenjene, mutirane zloćudne stanice javljaju se u sluznici dišnih putova i najčešće prođe puno vremena do prvih tegoba. Smetnje koje se najčešće javljaju su kašalj, često suhi, no katkad i uz iskašljavanje krvi. Mogu se javiti i smetnje disanja i zaduha, a kod nekih bolesnika i promuklost. Bolovi u ramenu ili prsnom košu, kao i smetnje gutanja, obično su znakovi da se tumor proširio na okolne organe. Katkad, kad je bolest već proširena, uz metastaze se mogu javiti i bolovi u drugim dijelovima tijela, kao i smetnje vida, glavobolja, pa i epileptički napad. Stoga, ako kašalj traje dulje od mjesec dana ili se javi neka od drugih, prethodno opisanih tegoba, treba što prije potražiti liječničku pomoć.

Razlikujemo dva tipa karcinoma pluća. Prvi, češći, je karcinom "ne-malih" stanica koji se dalje dijeli na adenokarcinom, karcinom pločastih stanica i karcinom velikih stanica, a drugi je karcinom malih stanica. Ta podjela važna je zbog razlike u ponašanju tih dviju vrsta karcinoma, odnosno njihovoj brzini rasta i širenja, te razlici u terapijskom odgovoru. Zbog toga se razlikuju i terapijski pristupi.

Što nakon potvrđene dijagnoze

Kod bolesnika s navedenim smetnjama, nakon liječničkog pregleda potrebno je napraviti rentgensku snimku prsnog koša, a potom i bronhoskopiju. Tijekom bronhoskopije se kroz grlo, a potom i dušnik bronhoskopom ulazi u pluća te iznutra pregledaju dišni putovi i uzme materijal za pregled. Katkad se već u iskašljaju, a češće u materijalima dobivenima bronhoskopijom, dokažu tumorske stanice.

Kad se postavi dijagnoza i poznato je o kojoj je vrsti karcinoma riječ, nužno je odrediti stadij bolesti, tj. koliko je bolest proširena. Stupanj proširenosti bolesti drugi je čimbenik koji utječe na mogućnosti liječenja. Kako bismo to odredili, potrebno je napraviti CT, a katkad i PET-CT, pomoću kojih možemo točno utvrditi koliko se bolest proširila unutar pluća i na okolne tvorbe, ali i otkriti moguće metastaze. Nažalost, karcinom pluća je bolest koja obično dugo raste bez izazivanja bilo kakvih tegoba, zbog čega je kod većine bolesnika u trenutku postavljanja dijagnoze karcinom već proširen. Zato je i prognoza za većinu bolesnika lošija.

Nakon što je poznat tip karcinoma i stadij proširenosti bolesti, potrebno je odlučiti se za način liječenja. Zasad su nam na raspolaganju tri načina liječenja karcinoma pluća.

Prvi i najučinkovitiji je operacija tijekom koje je cilj odstraniti tumor u cijelosti zajedno sa zahvaćenim dijelom pluća. Taj način liječenja daje najbolje rezultate i dugoročno najveću šansu, no moguć je samo kod bolesnika kod kojih karcinom nije proširen i nije zahvatio neke važne strukture u prsnom košu. Uz to, operacija je katkad nemoguća i zbog drugih, pridruženih bolesti koje su također često prisutne kao posljedica pušenja. Tek nakon operacije moguće je precizno utvrditi koliko je bolest proširena, i tada je ponekad potrebno provesti i dodatno liječenje.

Ako je bolest proširena, što je slučaj kod većine bolesnika, preostaju dvije mogućnosti. Prva je kemoterapija, što podrazumijeva davanje lijekova koji ubijaju tumorske stanice. Takav oblik terapije djeluje na cijeli organizam s obzirom na to da se ti lijekovi daju direktno u krvotok ili se piju, pa osim na primarni tumor djeluju i na metastaze. No, upravo je zbog toga takva terapija povezana i s tegobama, pa je bolesnici teško podnose. U posljednje vrijeme pojavili su se novi i bolji lijekovi, kojima je ostvaren velik napredak u razvoju kemoterapije. Stoga imamo više mogućih kombinacija kemoterapije. Za razliku otprije desetak godina, kad smo na raspolaganju imali samo dvije kemoterapijske kombinacije, danas ih imamo četiri, pa i pet. Svaka kombinacija daje se tijekom četiri do šest ciklusa, a ako jedna nema učinka, moguće ju je zamijeniti drugom. To je razlog zašto smo danas puno uspješniji u borbi protiv karcinoma nego prije.

Treći vid terapije je radioterapija ili zračenje. Pritom se ciljani dio tumora i tijela izlaže radioaktivnom zračenju koje ubija tumorske stanice. Zračenje se može primijeniti kad bolest nije proširena, ali i onda kad, bilo zbog zahvaćenosti vitalnih organa ili zbog dobi i lošijeg općeg stanja, bolesnika nije moguće operirati. Katkad se zračenje primjenjuje i kod proširene bolesti, ciljano na pojedine dijelove tijela radi rješavanja tegoba. Zračenje, za razliku od kemoterapije, ne uzrokuje značajnije neželjene smetnje.

Operirani bolesnici koji zahtijevaju dodatnu terapiju mogu primiti kemoterapiju ili biti zračeni. Ponekad se zračenje i kemoterapija istodobno kombiniraju radi pojačanog i boljeg učinka.

Kako smanjiti učestalost

Unatoč razvoju terapije i sve boljim mogućnostima liječenja, uspjeh liječenja karcinoma pluća je i dalje ispod onog koji priželjkujemo. Karcinom pluća po učestalosti je drugi u muškaraca (nakon karcinoma prostate), odnosno treći u žena (nakon karcinoma dojke i debelog crijeva). No, to je karcinom od kojeg umire najviše ljudi. Stoga je nužno poduzeti sve što je moguće kako bi se smanjila njegova učestalost.

Prvo i najvažnije jest prevencija, koja podrazumijeva prestanak pušenja. Prestankom pušenja rizik od oboljenja s godinama opada, no sporo i nikad se ne vraća na razinu nepušača. U zemljama koje su uvele strogu zabranu pušenja, kao što su Sjedinjene Američke Države, bilježi se pad učestalosti karcinoma pluća.

Nadalje, bitno je što ranije otkrivanje kako bi se bolest otkrila u stadiju kad su mogućnosti izlječenja bolje. Dosad je ispitano nekoliko mjera ranog otkrivanja karcinoma pluća, no nijedna do sada nije pokazala dovoljno veliku učinkovitost da bi bila prihvaćena.

I na kraju, bitan je i napredak u razvoju lijekova kojima se borimo protiv karcinoma. Nadamo se da će novi lijekovi koji dolaze pokazati bolji učinak, uza što manje nuspojava, te omogućiti uspješniju borbu protiv te opake bolesti.

Datum objave članka: 1. 12. 2011.