Malen, a tako osjetljiv

Bolesti i stanja / Kosti - mišići - zglobovi dr. sc.   Hrvoje Klobučar dr. med., spec. ortoped

Ozljeda hrskavice gležnja najčešće nastaje kao posljedica uganuća ili čestih i opetovanih ozljeda gležnja, najčešće u sportu

Hijalina hrskavica zgloba visoko je diferencirano tkivo koje nema krvnih žila, hrani se difuzijom iz sinovijalne tekućine i subhondralne kosti (smještene ispod hrskavice). Kako hrskavično tkivo nema sposobnost regeneracije, oštećenja zglobne hrskavice ne zacjeljuju. Daljnjim opterećenjem zgloba oštećenje se postupno širi, kost ispod hrskavice postaje preopterećena, javlja se subhondralna skleroza, a u zglobu se razvijaju regenerativno-degenerativne promjene, odnosno postupno se razvija artroza zgloba. To je jednosmjeran put prema degeneraciji zgloba, a time i koštano-zglobnog sustava. Ako se nakon pojave simptoma hrskavično oštećenje uspješno tretira, smanjuju se bolovi, normalizira funkcija zgloba i sprječavaju mnogo ozbiljnije posljedice, poput razvoja sekundarne artroze, ili se artrotski proces odgađa.

Ozljeda hrskavice gležnja najčešće nastaje kao posljedica uganuća gležnja ili čestih i opetovanih ozljeda gležnja, najčešće u sportu. Hrskavična oštećenja gležnja najčešća su u prednjem i vanjskom dijelu zgloba, a istodobna oštećenja hrskavice i kosti ispod nje češće se javljaju u gležnju nego u bilo kojem drugom zglobu u tijelu. Opetovane ozljede i mikrooštećenja u gležnju mogu dovesti do razvoja artroze, koja se očituje proširenim hrskavičnim oštećenjima, razvojem upale zgloba, čestim oteklinama i poremećajem arhitektonike zgloba. Stoga pravodobno liječenje hrskavičnih oštećenja smanjuje rizik od razvoja artroze.

Na početku konzervativno, u nastavku kirurški

Pacijenti koji pate od hrskavične ozljede gležnja najčešće se jasno sjećaju ozljede. Vrlo često riječ je o uganuću praćenom određenim stupnjem ozljede ligamenata koji stabiliziraju gležanj.

Terapijski postupak najčešće započinje konzervativnim (neoperativnim) liječenjem ozljede ligamenata, s obzirom na to da oteklina, bol i otežana pokretljivost gležnja prate i jednu i drugu vrstu ozljede. Ako nakon završenog liječenja ozljede ligamenata, tj. mjesec do dva nakon ozljede gležanj i dalje otiče, boli pri nekim kretnjama, ili ako pacijent osjeća bolne preskoke, škripanje ili nesigurnost pri hodu i trčanju, treba posumnjati i na ozljedu hrskavice. U tim slučajevima sumnja na hrskavično oštećenje potvrđuje se snimanjem gležnja magnetnom rezonancom.

Neoperativno liječenje
Na ovaj način mogu se pokušati ublažiti simptomi mehaničkog oštećenja unutar zgloba. Svako liječenje započinje rasterećenjem zgloba, tj. hodanjem uz pomoć podlakatnih štaka, smanjenjem tjelesne težine i općenito svakoga dodatnog naprezanja zgloba. Uz to, savjetuju se izbjegavanje neravnih terena i dodatna zaštita gležnja nekom od stabilizacijskih ortoza. Neoperativnim liječenjem mogu se ublažiti tegobe, no ne može se utjecati na regeneraciju hrskavice.

Operativno liječenje
Temelji se na artroskopskim, minimalno invazivnim zahvatima. Kroz malene otvore na prednjem dijelu gležnja u zglob postavljaju se optički instrumenti i uređaji kojima se uklanjaju oštećeni i odvojeni dijelovi zglobne hrskavice.

Ako je hrskavica samo djelomično oštećena, tada se poštedno brusi i uklanja se samo njezin oštećeni sloj. Kod defekata hrskavice pune debljine, sve do razine kosti ispod hrskavice, kost se može brusiti (abrazija) i bušiti (mikrofrakture), tako da se potakne stvaranje reparata hrskavice. U tom slučaju nastaje "zakrpa" na mjestu hrskavičnog oštećenja. Tako nastala hrskavica nema svojstva u cijelosti zglobne hrskavice, ona je manje elastična i njezina je svrha zatvoriti i premostiti defekt u zglobnoj hrskavici, te spriječiti daljnje razdvajanje i oštećenje hrskavičnih slojeva.

Za velike koštane defekte koriste se mogućnosti transplantacije kosti i hrskavice uzetih s mjesta manjeg opterećenja zgloba i premještenih na mjesta povećana opterećenja. Postoje i metode uzgoja vlastitih hrskavičnih stanica u laboratoriju, koji se zatim ugrađuju na mjestu oštećenja. Takvi zahvati vrlo su skupi, ne provode se rutinski, a s obzirom na to da zahtijevaju znatnu tehnološku opremljenost, provode se samo u nekim medicinskim centrima.

Nakon operativnog zahvata kojim se potiče stvaranje reparata hrskavice, potrebno je razdoblje od četiri do šest tjedana rasterećenja zgloba kako bi se reparat formirao i prihvatio. U tom razdoblju vježbama se održava pokretljivost zgloba. Postupno se povećava opterećenje na gležanj i pacijent se vraća svakodnevnim aktivnostima.

Hrskavična oštećenja gležnja česte su ozljede koje stvaraju uporne i trajne tegobe pacijentima. Neoperativnim liječenjem mogu se ublažiti tegobe, a operativnim artroskopskim zahvatima spriječiti razvoj daljnjeg pogoršanja, te formirati reparat na mjestu oštećene hrskavice. Trenutačno ne postoje kliničke metode kojima se rutinski u praksi može ostvariti regeneracija zglobne hrskavice.

Datum objave članka: 1. 2. 2012.