Pothlađivanje češće kod starijih osoba

Bolesti i stanja / Opća medicina prof. dr. sc.   Zijad Duraković dr. med., spec. internist, kardiolog i nefrolog

Presudni čimbenik za razvoj pothlađivanja u starijih osoba je dugotrajan boravak (danima ili tjednima) u prostoriji čija je temperatura niža od 18 ºC

Pothlađivanje organizma ili hipotermija nastaje u uvjetima kad je gubitak tjelesne temperature viši nego što je stvaranje tjelesne topline. O pothlađivanju govorimo kad se temperatura tijela snizi na vrijednosti niže od 35 ºC, mjereno u zadnjem crijevu (ne pod pazuhom!) posebnim toplomjerom - električnim ili laboratorijskim, čija je kapilarna cjevčica napunjena alkoholom obojenim crvenom bojom, i koji mjeri temperaturu od -30 do +100 ºC.

Kod sumnje na pothlađivanje, temperaturu tijela ne treba mjeriti uobičajenim toplomjerom sa živinim stupcem jer on mjeri temperaturu između 35 i 42 ºC, pa se pothlađivanje ne prepozna. Tako, primjerice, ako je obični toplomjer "protresen" prije mjerenja, pa mu se stupac žive spustio na 36 ºC, pri mjerenju temperature pod pazuhom vrijednost će biti upravo takva, tj. 36 ºC. To se događa iz dva razloga: zbog uske kapilarne cijevi u kojoj se nalazi živa, kao i zbog spremnika od kojeg do živine cijevi vodi ponovno jedna uska cijev, živin stupac neće se sam spuštati, nego će pokazivati temperaturu prostorije u kojoj se mjerenje provodi, dakle pokazivat će istu početnu temperaturu, primjerice 36 ºC. Suprotno tome, stupac s obojenim alkoholom u laboratorijskom toplomjeru spuštat će se onog časa kad se toplomjer izvadi iz zadnjeg crijeva.

Starije osobe su najugroženija skupina stanovništva, posebno u zimskim mjesecima, i to zbog brojnih promjena koje se sa starenjem u organizmu događaju.

Osnovne skupine pothlađivanja

  • Prva je ona koja nastaje tijekom boravka u hladnoj vodi čija je temperatura niža od 21 ºC, a vrijeme provedeno u tom mediju je manje od šest sati. To se, primjerice, može dogoditi tijekom nesreće broda koji plovi u hladnim vodama. Tu vrijedi pravilo 50, što znači da će ako temperatura okolice (u ovom slučaju vode) bude niža od 10 ºC, 50 posto osoba umrijeti u roku od 50 minuta;
  • Drugo je kronično  pothlađivanje, koje se može dogoditi u inače zdravih osoba koje su dulje izložene hladnoći, primjerice tijekom incidenata kao što je izgubljenost u snježnoj planini;
  • Treće je tzv. gradsko  ili  urbano  pothlađivanje, koje se u pravilu događa u bolesnih osoba, u onih starije životne dobi, u pothranjenih, onih koji piju alkoholna pića, uzimaju neke lijekove, kao i onih koji boluju od nekih psihičkih i drugih bolesti. Dakle, te skupine su pothlađivanjem posebno ugrožene zbog toga što se u njih o pothlađivanju najčešće i ne razmišlja. Prema nekim podacima, čak oko 3,5 posto osoba starije dobi u zimskim mjesecima boluje od posljedica pothlađivanja.

Treba reći da naglo izlaganje hladnoći često nije presudan čimbenik za nastanak pothlađenosti. Međutim, naglo izlaganje hladnoći posebno je opasno u starijih osoba koje boluju od bolesti povišena krvnog tlaka, skleroze krvožilja, bolesti vjenačnih krvnih žila srca sa simptomima npr. bolova u prsima tipa angine pektoris, ili preboljela infarkta mišića srca, u kojih naglo izlaganje hladnoći može dovesti do smetnji tipa bolova u prsima i drugih teškoća.

Presudni čimbenik za razvoj pothlađivanja u starijih osoba je dugotrajan boravak (danima ili tjednima) u prostoriji čija je temperatura niža od 18 ºC, kao što je npr. boravak kod kuće u loše grijanoj ili negrijanoj prostoriji. Dakle, u njih se pothlađivanje zbiva tijekom više dana ili tjedana dok se jasno ne razvije. Tjelesna temperatura, koja se u tim slučajevima snizi na vrijednost od 35 ºC i niže, i dalje se postupno i progresivno snižava, dok se ne dogode komplikacije, koje mogu biti i smrtonosne.

Promjene u organizmu starije dobi

Kad govorimo o posebnostima organizma starije dobi, posebno glede sklonosti ka pothlađivanju, treba voditi računa o promjenama koje se u organizmu događaju starenjem, a one su brojne. Pojednostavljeno, smanjuje se količina materijalnog supstrata, neka se tkiva zamjenjuju funkcijski manje vrijednim tkivima ili se vremenom mijenjaju tako da postanu manje vrijedna. Tjelesna masa se mijenja, i to često u smislu porasta, što nastaje zbog povećanja količine masnog tkiva, dok je količina mišićnog tkiva manja - primjerice u žena dobi od oko 65 godina smanjuje se za 5 kg u odnosu na srednju dob, a u muškaraca prosječno za oko 12 kg. Ukupna količina vode u tijelu smanjuje se za 10 - 15 posto. I masa nekih organa smanjuje se za oko jednu trećinu, kao npr. jetre ili bubrega, pluća ne mijenjaju težinu s porastom dobi, a prostata se dvostruko povećava.

Događaju se i brojne promjene potpornog tkiva, a kosti gube mineralni sastav. Sposobnost tjelesnog napora se smanjuje. Gubi se potkožno masno tkivo, koža postaje tanja i počinje gubiti svojstvo izolatora topline, smanjuju se znojne žlijezde pa se i znojenje smanjuje, smanjuje se cirkulacija krvi kroz kožu, napose ruku i nogu. Smanjuje se funkcija nekih organa, kao npr. crpna funkcija srca, što je također jedan od razloga za smanjenje protoka krvi kroz kožu. Promjene regulacije topline koje se sa starenjem događaju brojne su, a uključuju i promjene mozga. Kao posljedica svih tih promjena smanjuje se sposobnost odavanja, zadržavanja i čuvanja topline.

Kad starija osoba boravi u hladnoj prostoriji, ona znatno sporije povisuje temperaturu tijela nego mlađa osoba. Kad se temperatura tijela snizi ispod 35 ºC, mijenja se i rad živčanog sustava koji nije pod utjecajem ljudske volje. Uz sve navedeno, u mirovanju se posljedično smanjuje protok krvi u organima tijela, a izostaje i podražaj za sužavanje krvnih žila kod izlaganja hladnoći. Dakle, osim što je mehanizam zadržavanja topline tijela loš, smanjuje se i osjećaj hladnoće. Stoga su te osobe sklone snižavanju krvnog tlaka. Većina promjena organizma događa se kad se temperatura tijela snizi na oko 32 ºC.

Stanja koja pogoduju pothlađivanju starijih osoba mogu biti: kronično zatajivanje crpne funkcije srca, smanjen rad štitne žlijezde, kronično zatajivanje funkcije bubrega, gladovanje, pogoršanje šećerne bolesti (dijabetička ketoacidoza), upala pluća, teška bakterijska infekcija, ponekad nekontrolirano uzimanje sredstava za smirenje (sedativi), nekontrolirano uzimanje lijekova "za spavanje", pijenje alkoholnih pića, nepokretnost, teška bolest nadbubrežne žlijezde itd.. Opasnost od pothlađivanja može povećati i nekontrolirano uzimanje nekih lijekova protiv mentalne depresije (kad se ne uzima lijek prema preporuci liječnika, već prema vlastitom nahođenju). U svemu navedenom često je prisutan i dodatni čimbenik, a to je unos premale količine energije hranom.

Niža temperatura - veća smrtnost

Pri progresivnom snižavanju tjelesne temperature smanjuje se funkcija mišića srca, rad srca se usporava, pojavljuju se poremećaji srčanog ritma, u mozgu se smanjuje funkcija kontrolnog mehanizma regulacije topline tijela te se u slijedu događaju komplikacije koje mogu biti nespojive sa životom. Tako npr. ako temperatura tijela iznosi između 35 i 32 ºC, smrtnost osoba starije dobi može iznositi do 35 posto, ako se temperatura snizi na 32 do 28 ºC, smrtnost često iznosi 60 - 80 posto, a ako se snizi na vrijednosti ispod 28 ºC mjerena u zadnje crijevu, smrtnost nerijetko iznosi do 100 posto (!).

Tjelesne i psihičke promjene

Bolesnik se u početku tuži na opći umor i slabost, malaksalost, bezvoljnost, pospanost, a mogu postojati nekoordinirani pokreti udova. Pri temperaturi tijela od oko 32 ºC bolesnik postaje konfuzan, može patiti od halucinacija ili postati agresivan, nakon čega može izgubiti svijest. To stanje može sličiti razvoju moždane kapi ili teškim promjenama metabolizma, što primjerice sliči pogoršanju šećerne bolesti. Bolesnik obično ne drhti, nema blijedu boju kože, čak štoviše, lice može biti ružičaste boje i naduto. Krvni tlak se snižava, a frekvencija srca usporava. Disanje postaje plitko, ali nije ubrzano. Može doći do odumiranja tkiva i brojnih drugih komplikacija ako bolesnik to stanje preživi - odumiranje tkiva gušterače, otok pluća zbog zatajivanja crpne funkcije srca, upala pluća, prodor bakterija u krvnu cirkulaciju, zatajivanje funkcije bubrega, gangrena ruku i nogu i drugo.

Što je potrebno učiniti

Pothlađenog bolesnika prije svega treba utopliti - smjestiti ga u toplu prostoriju, pokriti dekama ili drugim pokrivačima, npr. od sintetičkog materijala, koji su dobri izolatori topline. Ne treba ga grijati izvorom topline nanesene na tijelo, npr. grijaćim tijelom nanesenim na noge jer se ozljede udova mogu pogoršati. Nikako ne treba brzo povisivati tjelesnu temperaturu: ni uranjanjem tijela u vruću vodenu kupku, ni tuširanjem vrućom vodom, niti grijanjem s vrućim pokrivačima. Naime, dovođenje topline izvana dovodi do širenja krvnih žila tijela, što pogoršava cirkulaciju krvi u vitalnim organima i može dovesti do razvoja stanja šoka, s posljedičnom zloćudnom promjenom ritma klijetki srca i do smrtnog ishoda.
Temperaturu tijela treba postupno povisivati, za oko 0,6 ºC na sat sve do postizanja normalnih vrijednosti tjelesne temperature. To treba sporo učiniti stoga jer brže zagrijavanje starijeg bolesnika može imati za posljedicu sniženje krvnog tlaka koje se više ne može regulirati.

Tijekom utopljavanja pozornost treba usmjeriti ka mogućoj promjeni kiselosti krvi, promjeni elektrolita u krvi i mnogim drugim posebnostima. Intenzivno praćenje stanja i liječenje potrebno je sve dok bolesnik ne dođe k svijesti ili se temperatura u zadnjem crijevu (rektumu) ne povisi do najmanje 35 ºC. Zbog složenosti zbivanja i mogućih komplikacija, liječenje je moguće samo u bolničkim uvjetima i prema suvremenim principima liječenja takvih stanja.

Datum objave članka: 1. 12. 2006.