Probavne tegobe bez očigledna uzroka

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti prof. dr. sc.   Željko Čabrijan dr. med., spec. internist - gastroenterolog

Oboljeli su uglavnom nezadovoljni, jer nakon ponovljenih pretraga obično im se kaže da im nije ništa, no tegobe ne prolaze...

Prema prijevodu s grčkog jezika, dispepsija znači "loša probava", i zajedno sa sindromom iritabilnog crijeva spada u kategoriju funkcionalnih bolesti probavnoga sustava. Prevalancija funkcionalne dispesije (sinonimi - esencijalna, idiopatska, odnosno neorganska dispepsija) u općoj populaciji se kreće i do 50 posto, no u većini slučajeva iznosi oko 25 posto, što je velik broj ljudi. Kako je ujedno i jedan od glavnih uzroka izostanaka s posla, velik je javnozdravstveni problem, na čije se liječenje troši velika količina novca, zbog često nepotrebna ponavljanja skupih pretraga.

Liječniku se javlja samo oko polovice dispeptičnih pacijenta, ponajprije zbog straha od neke teže bolesti (primjerice raka) ili zbog težine simptoma. Simptomi su malo češći kod žena. U čak tri četvrtine bolesnika gastroskopski se ne otkriju promjene organa gornjeg dijela probavne cijevi, što iziskuje specifičnu terapiju, no unatoč tome narušena je njihova kvaliteta života.

Zbog složenosti bolesti, gastroenterolozi se dugi niz godina bore s terminom dispesija, odnosno točnom definicijom, što pomalo komplicira liječenje, jer zasad još ne postoji slaganje o načinu liječenja. To vodi do toga da se liječenju svakog pacijenta pristupa individualno.

Nezadovoljni i zabrinuti pacijenti

Uzroci najčešće nemaju organsku podlogu, nego je riječ o poremećaju funkcije probavnog sustava, u smislu izlučivanja želučane kiseline, pokretljivosti i osjetljivosti probavne cijevi. Grčeve u želucu najčešće stvara rigidnost mišića želuca i njihovo slabo opuštanje prilikom ulaska hrane. Žgaravicu uzrokuje pojačano izlučivanje želučane kiseline uz hijatalnu herniju, te često preslab tonus mišića sfinktera na granici želuca i jednjaka, koji sprječava povratak želučanog sadržaja u jednjak. Nadutost i bolovi u želucuuglavnom se mogu pripisati poremećenoj pokretljivosti želuca, te pojačanom lučenju želučane kiseline.

U skladu s poremećajem funkcije probavne cijevi, bolesnik se obično žali na bol u žličici, nadutost, punoću u trbuhu, brzu sitost, grčeve i mučninu u želucu, te ima osjećaj da želudac ne probavlja hranu. Obično su to zahtjevni bolesnici, koji tegobe imaju periodički, često posjećuju liječnika ili specijalista gastroenterologa i uglavnom su nezadovoljni, jer im se nakon ponovljenih pretraga kaže da im nije ništa, a tegobe ne prolaze. Štoviše, postaju još više zabrinuti i skloni uzimanju brojnih homeopatskih i alternativnih pripravaka.

Mnoštvo pretraga bez osobitih rezultata

Dijagnoza se zapravo postavlja isključivanjem drugih težih bolesti organskog uzroka. Tijekom kliničkog pregleda mogu se zamijetiti nadutost trbuha i češće podrigivanje. Većini se učine gastroskopija i UZV abdomena, čiji je nalaz obično uredan. Nekima se radi i kolonoskopija, koja također najčešće pokaže uredan nalaz. Nerijetko se pacijenti šalju i na CT abdomena, analiziraju se krvna slika i tumorski biljezi, nalazi kojih su također obično bez osobitosti.

Liječenje kao izazov

Zbog složenosti i raznolikosti tegoba, liječenje je svakako izazov za liječnika i bolesnika. Prije propisivanja bilo kakvih lijekova, bolesnika treba upozoriti na specifičnost bolesti, razgovorom pridobiti njegovo povjerenje, pokušati spoznati intenzitet svakodnevne izloženosti stresu i dati mu savjet kako kontrolirati stres. Nužan je i savjet o načinu prehrane: jesti češće, a manje obroke pet puta dnevno. Valja izbjegavati hranu koja smeta bolesniku, odnosno nadima ga ili izaziva žgaravicu.

U čak tri četvrtine bolesnika gastroskopski se ne otkriju promjene organa gornjeg dijela probavne cijevi, što iziskuje specifičnu terapiju, no unatoč tome narušena je njihova kvaliteta života

Kad je posrijedi žgaravica, poželjno je izbjegavati konzumaciju alkoholnih pića, kave, čokolade, maslaca, margarina, crvenog i bijelog luka, gaziranih pića i cigareta, te spavati s podignutim uzglavljem. Općenito, nakon obroka nije dobro odmah leći, nego bi trebalo malo prošetati, a navečer je poželjno da od večere do odlaska na spavanje prođu barem dva sata. Pametno je izbjegavati i nesteroidne reumatike, koji pojačavaju želučane smetnje.

U slučaju proljevaste stolice treba uzeti probiotik ili probiotički jogurt, piti više tekućine, jesti kuhanu rižu, mrkvu i čokoladu za kuhanje, dvopek te izbjegavati kavu i umjetna sladila. U slučaju opstipacije treba se puno kretati te jesti hranu bogatu vlaknima, voće, povrće, muesle, piti više tekućine i izbjegavati hranu koja nadima.

Terapiju treba prilagoditi svakom bolesniku, te mu je davati umjereno i oprezno. U slučaju žgaravice daju se antacidi, H2 antagonisti ili inhibitori protonske pumpe. Ako postoji infekcija Helicobacter pylori, treba je liječiti, a kod nadutosti se propisuju lijekovi koji je smanjuju.

Važan je terapijski naglasak i na primjeni probiotika i kombiniranih biljnih pripravaka. 

Datum objave članka: 1. 2. 2012.