Prva pomoć kod nezgoda u dječjoj dobi 2. dio

Bolesti i stanja / Hitni medicinski postupci Igor Bićanić dr. med.

Djeci pozornost moramo posvetiti prije svega zato što se samo u posljednjih 45 godina drastično povećao udio nesreća u smrtnosti djece od jedne do 14 godina

Porazna statistika

Pružanje prve pomoći ozlijeđenim osobama uključuje intervenciju laika, dakle osoba bez medicinskog znanja, u vremenskom intervalu od trenutka nastanka ozljede do trenutka kad na mjesto događaja dođe ekipa Hitne medicinske pomoći. Edukacija iz osnova prve pomoći, dakle znanja i vještine kojima se nastoji spasiti ljudski život, ili spriječiti nastajanje trajnih posljedica po zdravlje čovjeka u samo nekoliko minuta, najčešće je usmjerena prema mlađim dobnim skupinama.

Prvu pomoć uče djeca u osnovnim i srednjim školama, svi kandidati za vozače u autoškolama (a to su najčešće mladi ljudi, na pragu punoljetnosti) te djelatnici u brojnim radnim organizacijama, koje na to obvezuje Zakon o zaštiti na radu. Najveća je pozornost, dakle, posvećena najmlađima i sudionicima u prometu (a djeca su najčešće žrtve u prometnim nesrećama). Djeci pozornost moramo posvetiti prije svega zato što se samo u posljednjih 45 godina drastično povećao udio nesreća u smrtnosti djece od jedne do 14 godina:

  • 1960. godine 24 posto djece umiralo je zbog posljedica nesreća
  • 1994. godine taj udio porastao je na 50,9 posto,
  • danas se pretpostavlja da oko 55 posto djece, osobito školske dobi umire zbog posljedica raznih nesreća.

Posebno su opasne ozljede glave, koje pogode 67 posto žrtava prometnih nesreća.

Ozljede u predškolskoj dobi najčešće nastaju kao posljedica padova u otvorenom prostoru, tijekom igre, pri čemu mogu nastati otvorene rane, uganuća, iščašenja ili prijelomi. Kod školske djece ozljede najčešće nastaju u prometnim nesrećama, a posljedice stradavanja u prometu osobito su teške i brojne kod adolescenata. Godišnje u svijetu zbog nesreća život izgubi 40.000 mladih u dobi od 15 do 24 godine. Indikativno je da su od toga 82 posto muškarci.

Zaustavljanje krvarenja

Arterijsko ili vensko krvarenje, besvjesno stanje i situacija u kojoj osoba ne diše i srce joj ne radi nazivaju se stanjima neodgodive prve pomoći. To je osobito važno znati zbog redoslijeda zbrinjavanja u situacijama kad ima više ozlijeđenih, jer se upravo osobama u nekom od tih stanja mora dati prednost. Dakle, najprije se njima mora pružiti prva pomoć, i to u prvih nekoliko minuta od nesretnog događaja. Upravo je u tome važnost poznavanja pravilna i pravodobna pružanja prve pomoći.

Najčešće ozljede koje nastaju pri padu su manje ili veće oguljotine, razderotine i slične rane koje ne krvare obilno, ali prijeti velika opasnost od infekcije. Takva kapilarna krvarenja treba zaustaviti tako da se površina rane prekrije sterilnom gazom koju treba učvrstiti zavojem ili trokutnom maramom. Pritom je važno imati na umu da osoba koja pruža prvu pomoć treba na rukama imati sterilne rukavice.

Ako je, međutim, posrijedi obilnije krvarenje, bilo da je riječ o venskom krvarenju (tamnija krv, ističe u jednoličnom mlazu) ili arterijskom krvarenju (krv je svjetlija, ističe u mlazevima koji odgovaraju ritmu rada srca), treba primijeniti neke od sljedećih metoda zaustavljanja krvarenja:

Digitalna kompresija (pritisak prstiju na veliku arteriju)

Krvarenje na ruci, nozi ili glavi može se zaustaviti pritiskom na veliku arteriju koja dovodi krv u ozlijeđeno područje. Za taj postupak potrebni su vještina i točno poznavanje mjesta pritiska:

  • ozljedi na ruci - mjesto pritiska je u pazušnoj šupljini (slika 1);
  • rana na podlaktici - pritisak na sredini nadlaktice (slika 2);
  • ozlijeđena noga - mjesto pritiska je u preponi (slika 3);
  • ozljeda na glavi - pritisak je na vratnu krvnu žilu, s tim da se nikad ne smiju istodobno pritisnuti obje vratne arterije (slika 4).

 

    Kompresivni zavoj

    Nakon što se krvarenje smanji ili čak prestane pritiskom prstiju na velike arterije, ranu treba zaštititi sterilnim materijalom tako da se preko nje stavi sterilna gaza (slika 1), a zatim predmet koji će stvoriti dodatni pritisak na krvnu žilu koja krvari (slika 2). Taj predmet treba biti čvrst, ali ne prevelik, primjerice smotuljak zavoja, mobitel, veći upaljač i slično (slika 3). Gazu i predmet treba učvrstiti zavojem dovoljno jako da ne dođe do ponovnog krvarenja, ali ne prečvrsto, kako se ne bi prekinula cirkulacija na dijelu tijela koji se nalazi ispod ozlijeđenog mjesta (slika 4). Kod ozljeda s otvorenim prijelomom kosti, ne stavlja se kompresivni zavoj, kako ne bi došlo do pomaka koštanih ulomaka i pogoršanja ozljede.

     

    Podvezivanje

    Kod nekih ozljeda nije moguće zaustaviti krvarenje nijednim uobičajenim postupkom. To su prije svega:

    • amputacijske ozljede (otrgnuća ili odsijecanja dijela ruke ili noge);
    • jako nagnječenje ili drobljenje ekstremiteta koji se ne može spasiti;
    • krvarenja iz velikih ili brojnih rana koja se ne mogu zaustaviti.

    Takva krvarenja treba zaustaviti metodom podvezivanja. Na taj način se, stezanjem vrpce, remena, gumene trake ili sličnog predmeta iznad mjesta krvarenja, potpuno prekida cirkulacija ispod mjesta podveza. Ranu treba zaštititi gazom i zavojem, imobilizirati bataljak i postaviti ga u povišen položaj. Pritom je jako važno voditi računa o tome da se odrezani ili otrgnuti dio tijela katkad može ponovno spojiti (replantirati), osobito ako je riječ o čistoj reznoj rani, pri čemu nije došlo do gnječenja ili drobljenja ekstremiteta. Uspjeh replantacije uvelike ovisi o postupcima prve pomoći. Zato, ako očekujemo replantaciju, jako je važno zaustaviti krvarenje na bataljku ne koristeći podvezivanje (npr. kompresivnim zavojem). Ipak, mora se primijeniti ako nijedan drugi postupak nije uspješan. Valja napomenuti da neke amputacijske rane ne krvare odmah nego naknadno; na takve rane obvezno se stavlja kompresivni zavoj, jer je samo pitanje vremena kad će početi krvarenje. 

    Ako odvojeni dio tijela nije uništen, treba ga što prije staviti među kockice leda. Ne smije se čistiti i ispirati, niti stavljati u zamrzivač jer bi preniska temperatura uništila tkivo. Najbolja je temperatura od 0 °C (temperatura leda koji se otapa) do +4 °C. Ranu na odvojenom ekstremitetu treba zaštititi gazom i zavojem. Amputirani dio treba staviti u plastičnu vrećicu, a zatim uroniti u vodu pomiješanu s kockicama leda. Na kraju treba zapisati vrijeme nastanka ozljede.

    Direktan pritisak prstiju na ranu

    Na nekim mjestima na tijelu (vrat, debelo meso) krvarenje se ne može zaustaviti nijednom od navedenih metoda. Jedino što se može učiniti jest staviti na ranu sterilnu gazu i što je čvršće moguće pritisnuti je vlastitim prstima. Pritom treba voditi računa o tome da pritisak ne popusti sve do dolaska Hitne medicinske pomoći.


    Prva pomoć kod nezgoda u dječjoj dobi 1. dio 

    Datum objave članka: 1. 2. 2006.