Prvi simptomi na tjemenu

Bolesti i stanja / Kožne bolesti Melita Smolek dr. med.

Seborejički dermatitis uglavnom zahvaća tjeme i lice, pa nerijetko utječe na emocionalno stanje oboljelih

Seborejički dermatitis prvi je put klinički opisan i identificiran potkraj 19. stoljeća, kad je otkrivena patogena uloga Malassezije, lipofilne gljive prisutne na koži.
Vrlo je čest oblik dermatitisa kod odraslih, praćen pojavom ljuski i crvenilom kože, a razlog je oko 7 posto posjeta dermatologu i zahvaća od jedan do tri posto populacije. Različito se pojavljuje, ovisno o starosnoj dobi - rijedak je prije puberteta, vrhunac dostiže od 18. do 40. godine i izrazito prevladava kod muškaraca. Nakon 40. godine učestalost mu naglo pada i praktično se pojavljuje samo kod muškaraca.

Iako bezopasan, ružno izgleda, jer uglavnom zahvaća tjeme i lice, pa nerijetko utječe na emocionalno stanje oboljelih. S obzirom na posljedice na društveni i profesionalni život, oboljeli redovito posjećuju liječničke ordinacije u potrazi za terapijom, koja se uglavnom temelji na tretmanu simptoma na zahvaćenim područjima, a zasad ne postoji lijek koji bi uklonio bolest.

Početak obično na tjemenu

Dijagnoza seborejičkog dermatitisa postavlja se prije svega klinički. Promjene na koži uključuju područja s crvenilom, nepravilnih obrisa, pokrivena s manje ili više prianjajućim ljuskama. Zahvaćena područja kože bogata su lojnim žlijezdama i/ili keratinom, a to su najčešće tjeme, lice i središnji dijelovi torza. Vrlo je vjerojatno da će lezije početi na tjemenu, iako su prvi razlog za odlazak liječniku lezije na licu. Glavni funkcionalni znak je svrbež popraćen osjećajem laganog peckanja.

Intenzitet bolesti vrlo je različit, pa se klinička dijagnoza proteže od jednostavne prhuti do najtežih oblika, kod kojih se lezije stapaju u plakove koji mogu pokrivati cijelo tjeme. Na uobičajenom stupnju ljuska je fina (suha prhut), bjeličasta i rastresita te se poput prašine pojavljuje na odjeći, najčešće na ramenima. U tipičnom obliku (masna prhut) ljuska postaje deblja i učestalija, a crvenilo se pojavljuje tu i tamo ispod ljuske, osim na rubovima lezija (čelo, sljepoočnice itd.), gdje je i vidljivo.

Kod muškaraca lezije na prednjem dijelu glave napreduju zajedno s androgenetskom alopecijom (ćelavosti). Kod najtežih oblika mogu pokrivati cijelo tjeme. Na tom stadiju jako je izražena upala uz pojavu svrbeža, a masne i debele ljuske mogu ispuštati neugodan miris (steatoidna pitirijaza).

Višeznačna priroda bolesti

Razlozi pojavljivanja seborejičkog dermatitisa složeni su i multifaktorijalni. Uloga simbiotičke kožne gljive Pityrosporuma, danas češće zvane Malassezia, općenito je prihvaćena u njegovu nastanku. Iako se još zove seborejički dermatitis, stvarna uloga loja nije u potpunosti rasvijetljena. U njegovu nastanku određenu ulogu mogu imati i drugi čimbenici, npr. klimatski, neurološki, medicinski.

Bolest prije svega zahvaća područja bogata lojnim žlijezdama. Početak patologije nakon puberteta i veća učestalost kod muškaraca pokazuju da najveću pozornost treba posvetiti problemu nepravilna lučenja loja. No, čini se da je to samo jedan čimbenik koji pospješuje dermatitis, s obzirom na to da mogu biti prisutne i promjene u sastavu loja. Štoviše, iritirajuća uloga slobodnih masnih kiselina spomenuta je u slučaju trajne upale, kao i u nastanku imunološke reakcije.

Lipofilna priroda Malassezije

U normalnim uvjetima Malassezia je gljiva koja se nalazi na koži 90 posto zdravih odraslih osoba, obično na tjemenu, vanjskom zvukovodu, licu i središnjim dijelovima leđa i prsa. Njezinom lipofilnom prirodom objašnjava se veća zahvaćenost područja bogatih lojnim žlijezdama.

Međutim, pod izvjesnim uvjetima može postati patogena i biti odgovorna za izvjestan broj oboljenja, poput pityriasis versicolor ili pityrosporum folliculitisa. Malassezia ima složenu antigensku strukturu, koja je u stanju započeti imunološku reakciju, pa njezino djelovanje kod seborejičkog dermatitisa vjerojatno posreduju određeni imunološki i upalni mehanizmi.

Iako dosad nije provedena niti jedna temeljita studija, na odgovarajućem broju pacijenata obavljeno je nekoliko promatranja. Povećana učestalost seborejičkog dermatitisa kod oboljelih od AIDS-a govori u prilog tvrdnji da kod tog dermatitisa veliku ulogu igraju lokalni i opći imunitet. Štoviše, učestalost seborejičkog dermatitisa kod nositelja HIV-a povećava se s pojačanjem imunodepresije, to jest slabljenjem imuniteta.

Najgore je zimi

Seborejički dermatitis nastaje u odrasloj dobi i napreduje progresivno u kroničnu bolest. Napredovanje je obilježeno fazama. Općenito se poboljšava tijekom ljeta zahvaljujući suncu, progresivno se vraća u jesen, a maksimum dostiže zimi pod utjecajem hladnoće. Lezije se često progresivno pogoršavaju tijekom dana (minimalne ujutro, maksimalne navečer), ali i pod utjecajem stresa i pretjerana znojenja.

Lokalni terapijski pristup

Liječenje seborejičkog dermatitisa gotovo je uvijek lokalno, a sistemsko je rezervirano za teže i obilnije oblike. Ipak, ne može se u potpunosti izliječiti.
Kako je riječ o kroničnoj patologiji te izmjeni razdoblja remisije (s ili bez terapije) s razdobljima ljuskanja i crvenila, cilj je ukloniti simptome koji se javljaju tijekom napada bolesti.

Različita terapeutska sredstva klasificirana su u dvije grupe tretmana: antigljivični i protuupalni. Uz to, osim medicinskih proizvoda, korisno je uključiti i prilagođene dermatološki ispitane kozmetičke proizvode (dermokozmetički proizvodi), jer je koža zahvaćena seborejičkim dermatitisom hiperreaktivna i ne podnosi gotovo ništa, pa zahtijeva veliku pažnju.

Faktori koji pospješuju razvoj seborejičkog dermatitisa:

1.) Stres, umor

2.) Klimatski čimbenici - 
Seborejički dermatitis znatno se poboljšava ljeti, a pogoršava zimi. Velika vlažnost u zraku može pojačati pojavu lezija.

3.) Obiteljsko naslijeđe - Sugerira se u nekim studijama koje su zabilježile veliku učestalost seborejičkog dermatitisa kod predaka oboljelih.

4.) Prehrambeni čimbenici - Kronični alkoholizam, nedostatak cinka i visokokalorična prehrana pogoduju bolesti. Kao uzročnik se spominje i duhan.

5.) Imunitet - Seborejički dermatitis vrlo je čest kod oboljelih od AIDS-a, što je važan argument koji govori u prilog tome da i imunitet može biti jedan od rizičnih čimbenika. Seborejički dermatitis vrlo je čest i kod pacijenata koji su liječeni od karcinoma.

6.) Neurološke bolesti - Jak i obilan seborejički dermatitis bio je uočen kod pacijenata koji boluju od Parkinsonove bolesti

Datum objave članka: 1. 2. 2008.